Dakle ovaj tjedan je osvanuo taj dan kojeg su se mnogi užasavali, Ivan Turudić službeno je preuzeo funkciju glavnog državnog odvjetnika. Profesionalno odradio pressicu na kojoj su mu okupljeni novinari pokušavali objasniti što bi on trebao raditi, tako da je čak izgledalo kao da on upravlja press konferencijom, a ne novinari s njim. Meni je to skroz ok za početak pa idemo vidjeti što će čovjek raditi dalje. Možda sada napokon poteknu te rijeke pravde. Bilo bi npr. zanimljivo vidjeti hoće li se itko baviti slučajem Zambija, namjerno ga stalno spominjem jer ga namjerno najglasniji naši borci za ljudska prava stalno zaboravljaju. Sjećate se ono kada su prekršili nekoliko hrvatskih zakona da iz Zambije u Hrvatsku dovedu djecu. Nizozemska je evo prije neki dan zabranila posvajanje iz inozemstva zbog velikog broja tužbi oko nezakonitosti takvih postupaka. Dakle Nizozemci više ne mogu u Zambiju po djecu. Što sve mogu naši (ne)Možemovci je sve zanimljivije, npr. ne mogu više ni prodavati plin svom gradu. Izgubili na natječaju pa kukaju. Zato su osigurali da na natječajima koje oni organiziraju dobivaju samo njihovi. Ali oni mogu npr. odlučiti kada će i koje zastave staviti na glavni trg, tako su npr. iz udruge Zagreb Pride poručili građanima da se ne brinu što su zastave duginih boja skinute i stavljena je zastava Dinama, oni su to dopustili na jedan dan. Sve ok, samo ja sam mislila da gradom upravlja Grad, a ne udruga Zagreb Pride.
Zašto stalno pišem o (ne)Možemovcima? Zato što su se oni izborili za to da budu prva stranka nakaradnosti u Hrvatskoj. Oni svojim programom pokušavaju izokrenuti sami temelj našeg društva. A sad opet dolaze izbori pa treba ljude podsjetiti što su oni ustvari i što im je cilj dok vam prodaju maglu. Dakle predizborna kampanja im je za europske izbore malo drugačija, nisu više koncentrirani na Turudića, sad građanima objašnjavaju da se trebaju bojati tvrde desnice i da je glas za njih glas koji će ih braniti od te iste tvrde desnice. Koja je to tvrda desnica? Ja ju ne vidim. Npr. prošli tjedan skoro cijeli Sabor podržao izvješće o radu pravobraniteljice za djecu. Da imamo desnicu u Saboru pretpostavljam da bi ona glasala protiv zaključka pravobraniteljice da su školama u neravnopravnom položaju djeca koja ne idu na vjeronauk u odnosu na djecu koja na tu izbornu nastavu idu, dok npr. sudjelovanje djece u paradama ponosa opisuje kao poučno za djecu. Hvali i surogatstvo koje je u Hrvatskoj, ali u velikoj većini EU zabranjeno. Rekli bi instalirali su je (ne)Možemovci, kad ono nisu oni nego predložila HDZ većina. Hm, opet imamo i vanjske i unutarnje neprijatelje. Izgleda da neki naši desni u Europi djeluju kao lijevi. Lijevi bi u Europi itekako djelovali kao lijevi, tu smo bar sigurni. Nastavili bi s politikom ”djeca i poljoprivreda su krive za smrt planeta”.
Vjeronauk u školama je sada iduće polje borbe. Dežurne borkinje, političke novinarke, napale vjeroučitelja da je djeci, zamislite skandala, objasnio što je abortus. To je veliki problem, djeca su uznemirena. Kažu prikazao im je video pobačaja. Mislim strašno. Ako je to temeljno pravo žena zašto ne bi onda djeca vidjela kako to temeljno pravo u praksi izgleda? Djeca su izložena tolikom nasilju na dnevnoj bazi, od filmova, serija, glazbenih spotova, video igrica…u video igricama ubijaju svaki dan bezbroj ostalih. Po čemu bi ovo ubojstvo bilo šokantno da se treba sakriti od djece? Ako srednjoškolci moraju učiti o svemu i svačemu mislim da im ovo ne bi naškodilo. Možda se boje da bi djeca shvatila da to nije baš temeljno pravo, jer tu temeljno pravo na život gubi nerođeno dijete. Zanimljivo da vjeroučitelj tvrdi da taj dan uopće nije bio na nastavi, a kamoli prikazivao taj film. Nije valjda da će se opet pokazati da naši zeleno crveni – lažu? A što se tiče vjeronauka, ne vidim u čemu je problem ako je predmet – izborni. Znači ne morate djecu slati na nastavu vjeronauka ako ne želite. Ne morate ni na informatiku ili strani jezik. Ali bome ne morate ni na parade ponosa. Bitna je razlika, vrlo bitna. Razlika je u sadržaju. Očito je problem što neki ne žele da vjeronauk uopće bude izbor. Još uvijek mi nije jasno kojim roditeljima je ok da djecu vode na parade ponosa i gledaju tako maskirane ljude. Taj TV sadržaj bi bio označen s 18+. Djecu se toleranciju može naučiti na puno prikladnije načine. Ono što me zaista jako brine je to da je pravobraniteljici za djecu to prihvatljivo i ok, da je npr. i u Njemačkoj zakon kojim se sankcionira pedofilija ublažen, pa posjedovanje dječje pornografije nije više kazneno nego prekršajno djelo. Na našoj javnoj televiziji već duže vremena nam govore da je ok da djeca o svemu uče od najranije dobi, tako da poslije ovog napretka Njemačke očekujem seriju emisija ”Kod nas doma” u kojima će nas senzibilizirati za pedofiliju. Meni to nije ok, nikako nije ok. Pedofilija nikad nije ok. Mislim da ipak nije ni velikoj većini hrvatske, a ni europske javnosti. E sad sjetite se opet tko je trenutno na vlasti u Njemačkoj i tko je to izglasao. Hm, da nisu zeleno crveni napredni borci za ljudska prava?
Za našu Hrvatsku bio je ovo tjedan u kojem smo obilježili Dan državnosti. No izgleda da ipak nije to bio dan kojeg su slavili svi građani. Tako npr. Maja Sever, dežurna organizatorica prosvjeda novinara tvrde lijeve orijentacije, taj dan ne čestita Dan državnosti svoje zemlje nego se sjeća novinara koji su stradali u Gazi. Ponosno objavi njihove fotografije pričvršćene crvenom petokrakom. OK, njen izbor. Neki lijevi su jednostavno prešutjeli čestitati taj dan, neki su čak istaknuli kako oni toliko vole Hrvatsku da joj ne mogu čestitati Dan državnosti. Molim vas lijepo, jeste rekli da ćete spakovati kofere ako desnica dođe na vlast? Vidim ne pakujete se. Problem je što vama plaće daje hrvatska država, sjedite u Saboru, u državnim organizacijama, raznoraznim udrugama. Uredno živite od hrvatskih poreznih obveznika i još im pljujete u lice svakodnevnim izrugivanjem s tom državom. Probajte sami zaraditi svoju plaću, npr. budite privatnik pa se borite isto tako kontra normalnog i poštenog svijeta pa da vidimo dokle ćete. Baš me zanima koliko druge države financiraju svoje unutarnje i vanjske neprijatelje.
Godinama već imamo propagandu kako je u Hrvatskoj sve loše, kako nam ljudi moraju bježati iz zemlje, kako kod nas ništa ne valja. Zaista su mnogi ljudi morali bježati, ali to je bilo tamo sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovi koji su otišli zadnjih desetak godina su otišli zbog egzistencije, a ne zato što su se bojali u Hrvatskoj reći da su Hrvati. Iz Hrvatske i dalje odlaze mnogi kojima je bitno kada im država slavi Dan državnosti, a ovi kojima to nije bitno samo sve glasnije propagiraju Hrvatsku kao mjesto koje ne valja, a istovremeno nas zatrpavaju pričama ljudi koji ovdje dolaze iz trećih zemalja i koji Hrvatsku smatraju obećanom zemljom. Nešto tu ne štima. Ako ne valja nama kako će valjati njima? Povijesno gledajući, kao da se baš silom trude da nas ne bude. A eto mi se ne damo. Hrvatska nije nastala zbog mržnje ljudi prema njoj, nego usprkos toj mržnji, iz ljubavi onih koji su u nju vjerovali. Hrvatska je opstala zahvaljujući ljudima koji su u Hrvatskoj rađali svoju djecu, učili ih da čuvaju svoju domovinu, vjeru i običaje. Hrvatska će i opstati zahvaljujući takvim ljudima. Hrvatska ima identitet, ima korijen, ima temelj. Ima ljude koji te temelje čuvaju. Sagrađena je na stijeni, a ne na pijesku. Znamo da se kuća zida na stijeni. I temelji se blagoslivljaju. Ako netko udara na vaše temelje, zašto bi mu vjerovali da on želi vašu kuću sačuvati? Kada udaraš na temelje to znači da ju želiš srušiti. U temeljima Hrvatske stoji da je 10. lipnja 1687. godine Hrvatski sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika hrvatskog naroda. Nije izabrao neku abedeca udrugu, nego je izabrao sveca koji je u tišini činio najveća djela, čuvao i sačuvao dijete Isusa i Svetu obitelj. Možda nije bio glasan, ali je bio svakako učinkovit. Možda je bio učinkovit baš zato što nije bio glasan, pa je prošao ispod radara ovih jako glasnih. Uvijek je bilo neprijatelja, uvijek će ih i biti. Ali da smo ih se bojali ne bi mi Hrvatsku nikada imali. Kada je bilo najteže znamo kome smo se molili za pomoć i za spas. Utjecali smo se onima koji nas čuvaju s neba. Nebrojeno puta u povijesti smo pobijedili zahvaljujući našim nebeskim zaštitnicima. Te pobjede su u našim temeljima, te pobjede Hrvati pamte i slave. Zato i ovim čudnim vremenima ne zaboravimo tko smo i što smo. Sveti Josipe čuvaj nam domovinu, Kraljice Hrvata moli za nas!