PIŠE: Helena Valentić
Dok neki ljudi u Hrvatskoj sanjaju kako će završiti fakultete i promijeniti svijet na bolje svojim znanjem iz medicine, matematike, fizike ili kemije, jedna žena u Hrvatskoj sanja kako će osnovati studij čiji će cilj biti da studente obrazuje iz nekih područja koja su toliko miroljubiva da buduća nositeljica tih studija ponosno objavi svoju fotografiju na kojoj stoji s crvenom petokrakom na glavi, puškom u rukama i zastavom u duginim bojama iza leđa. Hrvatska 2024. godine. Nekada onako kao dijete poželim da sam neke stvari samo sanjala. Dakle, ta žena je Ankica Čakardić, inače jedna od aktivnih sudionica noćnih marševa žena borkinja, zaposlena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zanima se za marksizam, rodne teorije i slično, članica je Vijeća srpske nacionalne manjine i piše za srpske Novosti. Ona očito ima tako formirano mišljenje da su joj prihvatljive žene s puškama s crvenom petokrakom na čelu, samo mi nije jasno u koga pucaju. Mislim jasno mi je, očito u sve koje misle da ovaj njen studij neće biti baš neki rasadnik mira i tolerancije. Mnoge stvari treba naučiti hrvatsku mladež, ali rodnim studijima baš i ne. Iako studiji još formalno nisu studiji jer još nisu dobili zeleno svjetlo ministra obrazovanja, ali nisam više sigurna koje je ministar boje i kako će im zasvijetliti.
Još jedan miroljubivi Europljanin, Macron, u stilu pravog gospodina koji je izgubio izbore, zaboravio je na manire pa nije čestitao gospođi Le Pen koja ga je pobijedila nego između redova pozvao na nerede jer je nečuveno da on izgubi. Možda će i on u budućnosti koristiti usluge diplomanata s fakulteta gospođe Čakardić. Dakle 2024. godine ako u demokratskom društvu izgubite izbore red je pokušati izazvati manji građanski rat. Demokracija je očito precijenjena, jer ako nekada narod ne misli kao tete s puškama, nema druge nego ljude silom natjerati na drugo mišljenje. Što će tek biti ako Biden izgubi izbore? Strah me i zamisliti što će biti ako dobije. Slično kao da su kod nas dobili Možemosi i ostali političari koji podržavaju stavove Ankice Čakardić, ali oni sa svojom kampanjom nikada ne prestaju, vrijedno rade i dalje.
Zanimljivo je kako je demokracija počela gubiti svoj smisao. Odnosno kako je neki današnji čelnici zapadnih zemalja shvaćaju. Demokracijom se služe da bi osvojili izbore, a onda opet tjeraju po svom, bez obzira na to što narod misli. Samo što to onda nije demokracija nego oligarhija, sjećate se tog pojma, kada manjina vlada većinom. Oligarhija na zapadu zapravo ne voli demokraciju, nego više vole da bude isključivo onako kako oni zamišljaju, ne vole suprotna mišljenja, nego samo svoja, ali kada treba dobiti izbore mogu se malo praviti da su uljuđeni i da postoje još neki ljudi osim njih koji drugačije misle. Oligarhija kod nas zapravo terorizira demokraciju. Ne samo kod nas nego na cijelom Zapadu. Zapadni kršćanski svijet već godinama terorizira manji dio društva koji svoje životne ideje i filozofije ne temelji na idejama na kojima se Zapad izdignuo iz pepela drugog svjetskog rata i na kojima je ideja ujedinjene Europe zapravo započela. Danas zapadni svijet zapravo ponovno osvaja komunizam koji se maskirao u šarene dugine boje i ekologiju, koji negira sve kršćanske postavke i prezire sve ono zbog čega je Europa bila Europa. Paradoks je da baš dugine boje slave komunizam jer bi u komunizmu davno bili iza rešetaka, ali očito su shvatili da je to jedini način da nametnu svoje svjetonazore. Ako im ne upali milom, preko diploma Ankice Čakardić, očito će biti spremni i uzeti puške u ruke.
Zanimljivo kako se godinama u Hrvatskoj govori o nedostatku radne snage, o nedostatku majstora strukovnih zanimanja, a nikako da netko nešto pokrene u tom smjeru, nego i dalje filozofiraju. Ljudi inače puno filozofiraju kada nemaju pametnijeg posla. A kada stalno imaš kruha bez motike kojeg nisi sam zaradio možeš filozofirati koliko hoćeš. Ne znam samo koja radna mjesta će popuniti ti studenti kada izađu s diplomama, možda zamijene vjeroučitelje? Zanima me koliko bi se sve te razne šarene udruge održale na životu da se financiraju same, svojim radom, a ne iz državnih i stranih izvora. Bilo bi baš zanimljivo vidjeti koliko sredstava bi ulagale u filozofiranje da ih moraju ulagati isključivo iz svog džepa. No moderne borkinje i borci kojima je komunizam očito u krvi su shvatili da je put do vlasti najlakši i najbrži ako stave masku dobročinitelja koji spašava svijet, spašava jadne žene i mladež kojima su na zapadu očito ugrožena sva prava, toliko ugrožena da i muslimanski ekstremisti pokraj zapadnog svijeta izgledaju kao med i mlijeko. Moderni komunisti, tj. borci i borkinje za ljudska prava, su odabrali svoje mete koje već godinama prekomjerno granatiraju, a gle čuda uvijek im se nekako dogodi da im je u središtu mete baš tradicionalna obitelj i kršćanstvo. Pa su morali redefinirati definiciju braka, roditeljstva, očinstva, majčinstva, a toliko su humani da su našli sebi za svrhu da uvjere biskupe u Njemačkoj i Austriji da i kršćanstvo treba redefinirati jer je Djevica Marija feministički neravnopravna. Pa su humanom idejom u cilju osvještavanja valjda njene ravnopravnosti izradili kip Djevice Marije koja gola rađa Isusa i uz podršku austrijskih svećenika ga postavili u katedralu u Linzu kao umjetničku instalaciju. Naravno da nisu postavili kip proroka Muhameda u nekoj svetogrdnoj pozi, nego baš kip Djevice Marije. Prestrašno. Postoji li ijedna žena na svijetu koja više smeta borkinjama za prava žena? Ako vam treba još neki znak vremena u kojima živimo molim vas otvorite oči i nemojte čekati dalje.
Jeftine priče modernog komunizma upakiranog u feminizam i rodne teorije i ravnopravnosti jednostavno nisu s Božje strane. To je kristalno jasno, barem dijelu ljudi, i vjernika i nevjernika. Možda Bog dopušta toliko toga jer ljude nekada baš treba udariti po glavi da bi otvorili oči. Ne moraš vjerovati u moje svetinje, ali ih nemoj oskvrnjivati, nemoj ih ponižavati. Ne vidim razliku između puške Ankice Čakardić, mržnje prema moliteljima krunice, prema obiteljima s djecom i ove humane umjetnosti. Ja ju ne vidim. Ankica barem drži pušku, ovi se prave umjetnicima i humanim političarima. Kome najviše smeta Marija? Kome najviše smeta obitelj? Kome smeta tradicionalna suverena Europa, kolijevka kršćanstva? Zašto politika EU forsira sve ovo? Ovo se ne događa u Kini, Indiji, Rusiji ili Iranu. Ovo se događa samo u zapadnom kršćanskom svijetu. Pitam se tko je prvi koji je prevario ljude? Uvijek isti. Samo su mu metode s vremenom sve sofisticiranije. A ljudi su zaboravili da je prije Novog zavjeta postojao i Stari, Bog je sve uvijek dopuštao do neke mjere, ali mjeru je odredio on sam, ne čovjek. Veliki Ivan Pavao II. je rekao “Izgradnja svijeta bez Boga, prije ili poslije, uvijek završava protiv čovjeka.” Ovo što nam se odvija pred očima je upravo to. Djevica Marija, koju je pokojni sveti papa neizmjerno štovao, prorekla je sve ovo čemu svjedočimo danas. Ne trebamo se ničemu čuditi. Samo se trebamo sjetiti da smo i prije na puške išli s jačim oružjem, ne jednom u povijesti, nego više puta. Hrvatska je uvijek bila predziđe kršćanstva, ono nas je održalo, sačuvalo i zbog njega smo narod kakav jesmo. Možda još ima vremena da spasimo naš svijet najjačim oružjem, onim koje nam je Gospa poklonila. Možda je krajnje vrijeme da ga počnemo upotrebljavati. Druga strana nas ionako drži na nišanu.