Idemo prvo s pozitivnim vijestima. Italija je zabranila surogatstvo, proglasila ga je univerzalnim zločinom. Bravo za Meloni. Neki su odmah počeli s patetikom, gay muškarci neće imati djecu. Tko kaže da ih ne mogu imati? Mogu, samo kao i ostali muškarci, za to trebaju ženu, no oni su svojom odlukom za životnog partnera izabrali nekog drugog.
Nisu ovdje bitni gayevi, bitno je da djeca nisu roba koju naručuješ i plaćaš. A ako ju uzgajaš u prirodnoj maternici ne sumnjam da neće to raditi po narudžbi i u umjetnoj. Već su pokušali pa im ne ide. Trgovina djecom pod krinkom surogatstva je nešto čemu odlučno treba stati na kraj i bravo za Italiju. Ne zaboravimo da je hrvatska pravobraniteljica za djecu pokušala na mala vrata ozakoniti surogatstvo u slučaju Zambija. U Hrvatskoj nije dozvoljeno, ali evo netko ode van po dijete, sumnjivo ga nabavi, pa što ćemo sad, trebalo bi mu čestitati. U Hrvatskoj eto nemamo Meloni, pa ne sumnjam da nas naša pravobraniteljica neće opet pokušati uvjeravati da je sve što čini na dobrobit, a ne očitu štetu naše djece, što svatko razboriti osim pravobraniteljice za djecu, vidi.
Znanstvena fantastika tjedna – članak o Ivani Kekin u Gloriji. Dakle doslovno, ali doslovno su ju usporedili s Ivanom Orleanskom. Pa zar oni koji pišu ovakve tekstove misle da su mladi ljudi u Hrvatskoj danas stvarno toliko, oprostite ali moram tako reći, glupi? Da ne znaju guglati tko je bila Ivana Orleanska? Dakle Ivanu Orleansku, djevojku koja je puna vjere u Boga, za Boga i domovinu Francusku mučeničkom smrću završila svoj mladi život, se uspoređuje s Ivanom Kekin koja puna mržnje prema Bogu u svojoj domovini radi sve na tome da uništi njene kršćanske temelje promičući agresivno duginu rodnu ideologiju, zagovarajući abortus i komunizam modernog doba. Po čemu su njih dvije slične osim po imenu?
Novinarke su se toliko trudile predstaviti Ivanu kao nekog superheroja da sam pomislila da možda postoje dvije, ona nervozna i agresivna koja je svaki dan na televiziji i neka druga koju očito nismo upoznali pa ju je Gloria baš lijepo ušminkano, poput plaćenog oglasa, predstavila. Ljudska glupost nema granica. Još jedna koja se ovaj tjedan bavila znanstvenom fantastikom, namrgođena Mojmira, koja sprda Elona Muska. Mojmira je isto valjda izumila neke svemirske letjelice pa si uzima da je u istom rangu s jednim od najvećih izumitelja današnjice da ga može spustiti na zemlju. Inače, zašto je Mojmira uvijek onako namrgođena? Ta žena kao da nema radosti u sebi. Kad pročita dramatičan uvod u neku vijest misliš to je to, gasi internet, motaj kablove, sutra je smak svijeta, spasit će se samo oni koji Mojmiri vjeruju.
Inače za one kojima poput mene ponekad pročitaju i neki duhovni, a ne samo svjetovni sadržaj u bespućima interneta, ovaj tjedan je bio baš izazovan. U šumi internetskog propovijedanja upitno je postalo baš to – tko će se spasiti i tko kome vjeruje. Naime digla se velika bura oko jednog evanđelja, onog iz Međugorja.
Vladimir Grebenar, kojeg iako je iz Vinkovaca osobno ne poznajem, od ljetos snima YouTube podcast ”Evanđelje iz Međugorja” koje prati desetine tisuća ljudi, koji s njim mole i poste. Kako se broj ljudi povećava, širi se i zanimanje javnosti za ovaj podcast pa se širi i broj ljudi koji su se svojim župnicima obratili s pitanjem je li ovakav tip molitve u skladu s naukom Katoličke crkve. Jedan svećenik koji je aktivan na društvenim mrežama, također iz Vinkovaca, pater Stjepan Ivan Horvat, na svom profilu u dobroj namjeri pokušao je velikom broju ljudi koji su mu se obratili s pitanjima vezano uz Grebenara to mišljenje i dati, a kada je mišljenje dao, ono što je poslije toga uslijedilo je jednostavno nevjerojatno.
Katolici su se međusobno počeli prepucavati tko kome više vjeruje, Grebenaru ili svećeniku, tko bi koga trebao slati na duhovne obnove, tko je pravi vjernik, a tko nije, tko će se spasiti, a tko neće. Neki su otišli toliko daleko da svećenike i papu vrijeđaju, da javno dociraju što bi Crkva trebala, a što ne bi i tako dalje. Kao prvo ni patera Stjepana osobno ne poznajem, pa mislim da mogu biti objektivna u ovoj situaciji. Ako ništa drugo Vinkovci su uz Međugorje mjesto o kojem se ovih dana najviše priča. No šalu na stranu.
Tužno je uz tolike neprijatelje Crkve da sami sebi budemo gori od tih neprijatelja. Svatko moli i radi, barem se nadam, najbolje kako zna, no je li zaista s božje strane nekoga napadati ako ne moli svaki dan isto kao i ti? Ako netko nije siguran da je ovo sve što Grebenar radi OK i izrazi dobronamjerno ljudsko pitanje i sumnju u sve to, je li zaista s božje strane takvu osobu izvrijeđati, omalovažiti njen duh i shvaćanje evanđelja i proglasiti ju heretikom ako ne osjeća da može sudjelovati u takvom vidu molitve?
Nijedan katolik nije dužan vjerovati u nijednu privatnu objavu, pa čak ni u Gospina ukazanja. Zašto bi bio dužan vjerovati u ono što priča Grebenar? Hoćemo li zbog toga u pakao? Ili se tamo ipak ide zbog smrtnih grijeha? Je li oholost i vrijeđanje drugih u redu, ne samo u ovoj situaciji nego i inače? S druge strane za svaku pohvalu je što su se ljudi probudili i shvatili da ujedinjeni u molitvi mogu postići velike stvari, pa tako smo i ratove dobivali!
Ono što je ovdje isplivalo na površinu je to da ljudi u Hrvatskoj traže Boga. Da su spremni i moliti i postiti za opravdani cilj. Ima nade, ima ljudi koji su spremni žrtvovati pokoji obrok i 20ak minuta vremena da bi pokušali izmoliti nešto za dobrobit svih. Bogu hvala! Pa i vrijeme je da se probudimo! No nemojmo među sobom stvarati razdor. Nemojmo vrijeđati i napadati svećenike, redovnike i redovnice. Pa čak ni veliki Padre Pio nije govorio protiv onih crkvenih struktura koje su mu zabranili javno slavljenje mise. A on je jedan od najvećih svetaca! Zar nije poniznost jedna od temeljnih osobina istinski velikih ljudi? Zar mislite da mise može biti bez svećenika? Možemo se mi svi skupiti nedjeljom i stajati tamo, ali bez svećenika smo ništa. Gdje je nestalo barem temeljno ljudsko poštovanje? Kako možete znati što je u nečijem srcu pa da mu vi sudite njegovu vjeru? Vjerujem da i Grebenar ovako misli, a pater Stjepan pogotovo. Suditi nas može samo Bog.
Ja sam u nezavidnoj situaciji nekoga tko svaki tjedan nešto komentira, a komentiranje samo po sebi je na rubu ogovaranja i osuđivanja. Ne želim se nikako stavljati gdje mi nije mjesto, no dajem si za pravo reći nešto o osobama koje javno pokušavaju nametati mojoj domovini i mojoj djeci stvari koje su potpuno suprotne s Božjim zakonom i mojim zdravim razumom.
Ako neke stranke mogu po danas po Hrvatskoj mahati s petokrakom, tražiti abortus na zahtjev, rodnu ideologiju i seksualizaciju djece predstavljati kao napredak, dajem si za pravo reći da ja mislim drugačije od toga. I da to ne prihvaćam. Biti katolik ne znači šutjeti i pustiti svjetovno da uništi ono što je Božje. Pogledajte samo ostale vjeroispovijesti, pogledajte angažirane muslimane koji u jednoj Njemačkoj prosvjedima traže uvođenje šerijatskih zakona. Katolici tamo šute. Je li to bit katolika, pustiti da te pregaze? Nije. No svatko bi trebao znati gdje mu je mjesto. Ako nisi liječnik, nisi završio medicinu, stažiranje i specijalizaciju, jesi li stvarno pametniji od liječnika ako guglaš svoje simptome?
Isto tako, ako si laik, nisi svećenik, ne živiš u samostanu, ne ispovijedaš, nemaš ovlast slaviti euharistiju i dijeliti sakramente, nemoj se praviti pametniji od onih koje je Krist pozvao. Možda su neki i krenuli krivim putem, ali možda i njih koristi da pročisti svoju Crkvu. Nemoj ju ti javno napadati. Imaj poštovanja. Radi koliko god možeš za dobro, angažiraj se, budi aktivan, ali ako želiš promjene raskol unutra nas koji smo na istoj strani nije pozitivna promjena. Pa zar nije rekao da je ni vrata paklena neće nadvladati? Znači ako govoriš i svojim djelima radiš protiv nje, kako ju planiraš spasiti? Ako misliš da se treba popraviti, moli i radi u poniznosti, ne u oholosti. Ako zbog svojih čvrstih i ispravnih stavova kao svećenik primiš nepravednu osudu, Bogu hvala, nek’ to bude na spasenje grešnika.
Ako ste imali sreću pa ste poput Ivane Orleanske sa 17 godina znali kome trebate najviše vjerovati, blago vama! Ako ste to tek spoznali kasnije u životu, poput mene, opet blago vama, jer sve dok ste živi možete mijenjati i popravljati svoj život. Ako sam išta naučila dosad u životu to je da kad se s nekim svađaš i misliš da si pametniji od njega ne izađe na dobro. Svađama i podjelama ne mijenjaju se srca ljudi. Oni što ih promijeni je ljubav.
Prema riječima Drugog vatikanskog koncila koje su tako aktualne i danas Crkva je ”u isti mah i sveta i potrebna čišćenja”. To je činjenica. Treba nam i danas hrabrih ljudi poput Ivane Orleanske, treba nam ljudi koji ratuju na duhovnom polju i onih koji ratuju riječima i zakonima, nadam se da nam neće opet trebati i onih koji ratuju i na vojnom polju.
Sasvim je logično da se ljudi sami pokrenu ako ih vrh vlasti iznevjeri, logično, a rekla bi i opravdano. Ljudi su razočarani i teško im je gledati politiku koja cijeni stranog radnika više od domaćeg, državu koja svoj identitet prodaje za EU sredstva i koja šutke gleda na pjevanje četničkih pjesama, a zabranjuje Thompsona. A izbori su tek prošli.
Ja sada čekam kada će se krenuti ispunjavati ta predizborna obećanja. Kada će netko pokrenuti referendum za ukidanje Istanbulske konvencije i za zaštitu života od začeća. Ako neće nijedan profesionalni političar i nitko iz vlasti što se mene tiče svaki laik je dobrodošao. Pa molio on dva sata dnevno ili ne. Inače, ovaj tjedan je župnik iz Bošnjaka pozvao na post i misu za radnike tvornice kombajna koja se zatvara i zbog čega će 200tinjak ljudi ostati bez posla. Je li se netko sjetio odazvati na poziv ovog župnika?