Naši vrijedni lijevi istraživački novinari su ovaj tjedan imali pune ruke posla. Trebalo je utvrditi od čega živi Stjepo Bartulica. Koliko mu ostane za kruh i mlijeko kada poplaća sve obveze. Može li kupiti paradajz? Što ako čovjek voli jesti paradajza i slanine, a znamo da nema domaće slanine od ove godine, tj. od lane. Odnijela ju kuga. Od preklane pojeli. Što sada? Jedan od hrabrijih napravio sačekušu čovjeku ispred kuće na rano jutro dok je vozio djecu u školu da mu poslika auto jer javnost ima pravo znati kakav auto on vozi. Mislim da javnost na rano jutro ima pravo znati stanje prometa na cestama, ali to kada i u koliko sati nečija djeca i u kojem autu odlaze u školu ne mora znati. To je očito morao samo saznati Andrej Dimitrijević, novinar koji se iz Telegrama transferirao u Faktograf. Nekako uvijek ista imena i iste novine oko ovakvih suludih ideja. Možda je uzor Dimitrijeviću bio neviđeno hrabar potez novinarke Danke Derifaj koja se prije nekog vremena nepozvana popela na Thompsonovu terasu i snimala njegovu maloljetnu djecu jer je isto tvrdila da javnost ima nešto pravo znati. U ovom slučajevima javnost treba saznati da postoji nešto što se zove provala i što je kazneno djelo, isto tako postoji i kazneno djelo protiv privatnosti koje se zove narušavanje nepovredivosti doma, ukratko ne može baš svatko kako mu padne na pamet baniti vam na prozor i snimati vašu djecu i to opravdavati nekim interesom javnosti. Ovakva novinarska postignuća kod nas budu redovno nagrađena nekim priznanjem, rijetko kada i službenim pozivom državnog odvjetništva. Možda se i to jednom promijeni. Neki zakoni su nam i dobri ali ih treba primjenjivati.
Kada smo kod priznanja, naišla sam na jako zanimljiv podatak. Za potrebe jednog doktorskog rada napravljeno je istraživanje o političkoj i ideološkoj orijentaciji političkih novinara u Hrvatskoj. Gle čuda ispalo da su lijevo i liberalno orijentirani, a čak 86 posto njih je priznalo da njihova ideologija utječe na njihov novinarski rad. Eto, konačno imate i znanstveni dokaz onoga o čemu vam ja govorim relativno kratko, a brojni drugi puno duže. Novinari u Hrvatskoj su zapravo lijevi politički aktivisti. Sada kad smo to utvrdili idemo dalje.
Održana parada ponosa. Dobro je primijetila jedna gospođa, nemam ja problem s njihovom spolnom orijentacijom već s njihovom estetikom. Baš tako. Zaista nevjerojatni prizori. Ono što je zaista najnevjerojatnije je da oni ponosno koračaju sa zastavom Jugoslavije, odnosno crvenom petokrakom, koja je pripadnike njihovih zajednica zbog te iste pripadnosti jednostavno strijeljala. Ne zaboravimo i da je ta ista petokraka bila na uniformama onih koji su strijeljali naše u Domovinskom ratu. Zaista mi nije jasno kojim djelovanjem te petokrake se eto oni toliko ponose da s njom paradiraju. Ne zaboravimo i ovotjedno financijsko izvješće gradske blagajne Zagreb, doduše nisu ga objavili oni nego Petar Pripuz. Sjećate se njega, vlasnik CIOS-a, mrski neprijatelj Tomislava Tomaševića, kojeg je on želio pod svaku cijenu maknuti od zbrinjavanja zagrebačkog otpada. Gospodin Pripuz je eto u svom izvješću naveo da je CIOS u poslovima s gradom Zagrebom pod vodstvom Tomaševića zaradio puno više nego za sve vrijeme mandata Milana Bandića. Kako to? Nemoguće da Tomašević laže. Ili jednostavno ne zna što radi. Ne zaboravimo ovotjedno pjevanje hvalospjeva Sandri Benčić da je u jednom dahu napisala Zakon o istospolnim zajednicama. Zaista mi nije jasno zašto bi nekom heteroseksualnom bilo u interesu napisati zakon koji ga se ne tiče. Možda ima neki interes?
Kampanja za EU izbore je završila, Europa bira novi smjer, ili stari, vidjet ćemo. Isplašili su nas s radikalnom desnicom. I dalje ju ja ne vidim i ne primjećujem, ono malo zdravog razuma što dođe s desne strane jedino i je to, zdravi razum. Radikalizam je lijevo normalno, tako da ga dalje ni nema.
Nego vijest mjeseca, pa nadam se i godine, Luka Modrić. Kakav divan sportaš, kakva veličina. Kako je lijepo bilo vidjeti doček kojeg su mu pripremili suigrači iz reprezentacije. Srce puno ponosa. Nakon osvajanja Lige prvaka Real Madrid je svoj pehar odnio i poklonio Gospi. Tom prigodom madridski kardinal José Cobo rekao je igračima, treneru i stručnom stožeru kako ih crkva “s velikom ljubavlju stavlja pod plašt Djevice od Almudene, zaštitnice Madrida, koju nosite u svojim srcima. Ona se brine i, kao dobra majka, zagovara svoju djecu, vjernike i nevjernike. Odavde ona uvijek blagoslivlja i prima molitve i nade svih onih koji u nju gledaju i onih koji duboko tragaju za dubokim smislom života.” Majka uvijek brine, i kada mi ne brinemo. Stoga imajmo malo više vjere. Nisu ih naši novinari kritizirali jer i oni malo stanu na loptu kada je u pitanju neki uspjeh svjetske razine. Naši reprezentativci su se također poklonili Majci u Međugorju. Nadam se da će i od njih dobiti pehar. Luka se nakon povijesne pobjede pridružio našoj reprezentaciji. A zatim su svi zajedno otišli u posjet Svetom Ocu. Poseban povijesni trenutak. Papa Franjo ih je primio na privatnoj audijenciji za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i delegaciju Hrvatskog nogometnog saveza. Papa im je između ostalog zahvalio što daju primjer kako biti momčad. Zaista je tako. Kad god vidiš našu nogometnu reprezentaciju otkako je vodi Dalić stvarno izgledaju kao momčad, na terenu i izvan njega. Izgledaju kao Obitelj. Jednostavno su našli najbolji slogan i najbolji recept za uspjeh. Ne znam kako će proći u Njemačkoj, ali dečki su pravilno posložili prioritete. Bog, obitelj, posao. Boga uvijek na prvo mjesto, jer On sve drži u svojim rukama, sve je naše njegovo. Treba sačuvati obitelj iznad svega ostalog zemaljskog, znati tko su oni koji su najvažniji, bez obzira koja mjesta ti posao donese. A posao ne treba zaboraviti, ali ga treba raditi časno i dostojanstveno, na dobrobit sebi ali i drugima. Kada bi se svi poveli njihovim primjerom gdje bi nam bio kraj. Hvala Bogu što naši mladi imaju i svijetle primjere u koje se mogu zagledati. Igraj moja Hrvatska.