PIŠE: Helena Valentić
Je l’ Severina još u Hrvatskoj? Zna li se išta? Pitam za prijatelja. Kampanja traje, a od nje ni traga ni glasa. Iskreno mislila sam da će nju predstaviti kao kandidata svih ovih koji bi a ne mogu, jer nije na vidiku bilo nikog popularnijeg, kad ono predsjednik joj ukrao show. Ni njeni je nisu shvatili ozbiljno. Njega nisam očekivala jer on svoj dio scene već ima, pa kud će sad i na estradu. On već ima fotelju, a ona se baš trudila skupljati lajkove. Bome stvarno čovjek ozbiljan, evo svađa se sa svima već danima. Očekivala sam da će ove naše borkinje koje strašno drže do svojih načela organizirati nekakav danjski marš, noćni već imaju, s parolama tipa nisam narikača – plačem jer imam osjećaje, nisam drugorazredna odvjetnica imam ja i za prvi razred, ali ništa. Gdje su nestale sve naše borkinje? Dva tjedna od dana žena, nema nijedne. Možda im smeta sunčevo svjetlo, bore se samo po mraku. Šalu na stranu, ajmo opet redom pokušati objektivizirati stvari.
Koliko god me predsjednik uveseljavao svojim zaista bogatim i neočekivanim rječnikom, ja mislim da je ipak malo pretjerao. Ovo sve skupa je otišlo predaleko. Može on privatno misliti što god hoće o bilo kome, ali kada to u svojstvu predsjednika Republike Hrvatske izgovara pred kamerama, a onda nije to samo mišljenje Zorana Milanovića, to je mišljenje predsjednika jer on trenutno jest predsjednik. Kada on javno izvrijeđa suce Ustavnog suda, to ima puno veću težinu nego kada to komentirate vi anonimusi na kavama s društvom. To je predsjednik republike, institucija, koji vrijeđa drugu instituciju. A neke stvari si institucije ne mogu dozvoliti, jer bi trebali imati malo više u glavi. Ne dolikuje baš sve svima. Zato imamo neke temeljne postavke kojih bi se trebali držati. Ili smo stvarno slučajna država? Predsjednik jako dobro zna što znači Ustavni sud, dakle kada ga on javno ismijava i ponižava i smatra da se ne mora pridržavati odluke Ustavnog suda, što onda očekivati od bilo koga drugog, u hijerarhiji podređenog?
Čini mi se da je on nešto poput trojanskog konja ljevici, samo nisam sigurna je li se on sam sebe donio na poklon njima ili je to bila ideja još nekoga osim njega. On je svojim potezom valjda i onima koji još nisu shvatili tko je tko od ovih koji nam se nude na izborima to omogućio da to vide svojim očima, samo ako žele progledati. Taman su se napredni borci i borkinje za ljudska prava ujedinili, vičući na sav glas da će nas transformirati, nas i našu djecu, jer nam baš to jedino u Hrvatskoj treba, kad evo predsjednika. Preko noći zaboravljaju naše hrabre borkinje za ljudska prava poput pametne gospođe Puljak iz Splita i Dalije Orešković, sa svojim imenom i prezimenom (imena njihovih stranaka, op.a.), da ih je on godinama ismijavao, da su one njemu bile narikače i drugorazredne odvjetnice. Da su upravo njega prozivale i za korupciju i za nepotizam. A što sad, prelazimo preko svega jer idemo po još jedan mandat, moralna načela su ionako promjenjiva kategorija. Muž gospođe Puljak jedva dočekao da ide na takvu listu, možda ženi i nije bilo pravo, ali što sad, naricala je i prije. Možda je sinkopa u Hrvatskoj ipak raširenija nego se misli. Naši ”ne možemo ništa” su tako ipak morali objaviti neki svoj program, sad kad moraju ponuditi nešto osim prosvjeda trebalo bi nešto i napisati. I tako pred nas birače u 13 nesretnih točaka, koje izgledaju ozbiljno kao prva dječja zadaćnica, između ostalog donose revolucionarnu izbornu ideju da će podržati hrvatske poljoprivrednike. Stvarno? Oni baš to ozbiljno? Dakle, baš oni, zeleno crveni aktivisti koji su najodgovorniji za uništenje poljoprivrede u cijeloj EU sebe predstavljaju kao spas? Možda nisu shvatili da ovi poljoprivrednici koji prosvjeduju po Europi nisu za njih nego izričito protiv njih. I za razliku od ”ne možemo” poljoprivrednici na svojim prosvjedima skupe ipak respektabilan broj ljudi. No moram priznati da su ”ne možemo” uspješno detektirali glavni problem. Dob birača na izborima. Tako im je deveta točka omogućivanje prava glasa mladima sa 16 godina. Znaju oni da mladi danas ne vide dalje od tik toka pa misle tu je prilika, ne možemo naše fore prodati nekome od 26, 46 ili 66, pa treba mlade iskoristiti dok su doslovno zeleni da pozelene do kraja, jer stariji imaju sklonost da se zacrvene kada im prijetimo da ćemo im svu djecu pretvoriti u queer djecu, samo ne iz uvjerenja nego od bijesa. Dok oni progledaju, obrate se ili pokaju, gotovo, već su potpisali ugovor s vragom. Ne znaju mladi da postoji i raj i pakao, misle da je sadašnjost vječna. Ali i stariji kao da su to zaboravili, pa se svega boje, samo se ne boje gdje će im duša, valjda misle da će svi živjeti vječno kao Manolić. Joj da, pa kao da se čak i on nedavno ispovjedio. Trebalo mu je samo 100 godina da nadođe. Nema veze, ima naš Bog strpljenja.
Ono što je meni posebno porazno u cijeloj ovoj priči je kako je razotkrila svu manjkavost hrvatskog obrazovnog sustava. Javnog, a bome i kućnog odgoja. Koliko vas uopće zna išta o temeljnom ustrojstvu naše zemlje, što znači zakonodavna vlast, što izvršna, a što sudbena? Što znači hrpa ovih izraza koje čujete svaki dan? Ako niste studirali pravo, vjerojatno vas to zna jako malo, jer te neke temeljne stvari vas u školi nitko ne uči. Ne objasne vam baš najbolje ni što znači inflacija, ni tko je bio tko u drugom svjetskom ratu, aj tko je bio tko u domovinskom još možda i znate, ali sve ovo ostalo vam je u magli. Ako vam to nije nitko objasnio ni kod kuće, e onda imamo problem. Jer ste vi onda isti oni 16-godišnjaci kojima će se dati pravo glasa. Mislite da se vas ništa ne tiče, nećete na izbore jer su svi isti, a onda 4 godine kukate kako vam je jer se ništa ne može. Ne razumijete da pravo izbora imate, a to što birati je druga stvar.
Jeste li ikad razmišljali da se ovi što nas hoće transformirati bore rukama i nogama za obrazovni sustav i za nametanje ideologije djeci zato što znaju da je to jedina šansa da stvarno transformiraju svijest ljudi? Dok ste vi odrasli zauzeti svakodnevicom i nemate vremena djeci objasniti osnovne životne istine drugi će to vrlo rado učiniti za vas. Malo pomalo svi vi od 26, 46 i 66 ćete umirati, a ovi od 16 će biti transformirani samo ne znam u što. Niste o tome razmišljali, ali evo sada su vam to stavili ispred nosa. Odgojem djece zaista možete promijeniti svijet. Odgojem koji se temelji na stvarnim životnim vrijednostima i istinama zaista možete utjecati na to da za desetak godina imamo bolje ljude, složnije obitelji, djecu koja će poštovati i ukućane i učitelje, djecu koja će znati od koga treba učiti i čije mišljenje je važno. Djecu koja će naučiti misliti svojom glavom. Djecu i ljude kojima neće trebati stručnjaci s televizije da im objašnjavaju da trebaju vjerovati njima, a ne svojim očima i svom zdravom razumu. Možda Milanović ipak zna što radi, jer da je poslušao odluku Ustavnog suda, bio faca, dao ostavku i krenuo u kampanju, sve bi ostalo isto. Ovako je rastavio naoko složenu lijevu jednadžbu na proste faktore. Ne znam ima li u Hrvatskoj složene jednadžbe čije su vrijednosti suprotne ovoj lijevoj, ali ako im je itko učinio uslugu to je onda predsjednik. Čini mi se da je on zapravo najveći desničar u Hrvatskoj, nije još nitko učinio to tako silovito poput njega. S ovim svojim potezima će se možda napokon pokrenuti rijeke pravde, ali će se one napajati iz jednog sasvim suprotnog izvora života. Onog pravog, jedinog i nepresušnog. Ako ne znate što učiti svoju djecu, ne trebate pročitati baš hrpu literature. Dovoljna je samo jedna knjiga i jedan učitelj. U njoj ima dovoljno mudrosti da je ne možete naučiti za čitav život. Nije sve baš tako crno, ima nade, na kraju uvijek pobijedi dobro. Ne znam je li još netko osim mene o ovome razmišljao, ali evo, ako niste razmislite. Možda smo se doveli u ovu situaciju u kojoj jesmo jer smo jednostavno prestali biti odgovorni i za sebe i za druge. Treba dotaknuti dno da bi se išlo prema gore. Predsjednik nam je možda učinio uslugu jer nas je sada sve na to podsjetio.