PIŠE: Helena Valentić
Superizborna godina u Hrvatskoj nastavlja se 9. lipnja još jednim izborima, onim europskim. Jednom u 5 godina imate priliku odlučiti tko će zastupati vas i sve nas u Europskom parlamentu, našem zajedničkom europskom saboru. Možda vam ovi izbori nisu toliko zanimljivi kao naši domaći izbori, ali itekako bi to trebali biti. Naši izabrani zastupnici u EU parlamentu ne bi trebali braniti interese HDZ-a, SDP-a ili nekog trećeg, trebali bi zajednički braniti interese Hrvatske. No to i nije baš tako jednostavno kako se na prvu čini. Naime, naši zastupnici nakon što budu izabrani u EU parlament ne djeluju samostalno kao klub zastupnika koji predstavljaju Republiku Hrvatsku, već moraju se pridružiti nekoj od postojećih frakcija/stranaka koje u parlamentu postoje, a koja će to biti opet ovisi o temeljnom političkom programu matične stranke zastupnika, odnosno o njihovoj političkoj opredijeljenosti. Tako npr. HDZ-ovi zastupnici tradicionalno postanu članovi kluba zastupnika Europske pučke stranke (kršćanski demokrati), a SDP-ovi zastupnici postanu članovi kluba Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu. Osim dva spomenuta kluba postoji ih još pet: Renew Europe; Klub zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza; Europski konzervativci i reformisti; Klub zastupnika Identitet i demokracija; Klub zastupnika ljevice u EU parlamentu te nezavisni zastupnici koji ne pripadaju niti jednom klubu.
Politike Unije koje izravno utječu na svakodnevni život svakoga od nas kroje se u Bruxellesu, stoga bi i mi ove izbore trebali shvatiti ozbiljno, izaći na izbore i glasati za svoje kandidate. Za koje politike se ti kandidati, odnosno stranke zapravo zalažu? Na sučeljavanju koje je održano 23. svibnja 2024. godine svoje stavove predstavili su vodeći kandidati za čelno mjesto Europske komisije. Sučelilo se njih 5, Ursula von der Leyen, aktualna predsjednica Komisije, koja predstavlja Europsku pučku stranku; Walter Baier iz Europske ljevice, Sandro Gonzi iz liberalne opcije Obnovimo Europu sada (Renew Europe Now), Terry Reintke kao predstavnica Europskih zelenih, te Nicolas Schmit ispred Stranke europskih socijalista (PES). Iako se ovi kandidati trenutno predstavljaju kao jedini, nije isključeno da konačni šef Komisije postane netko drugi tko trenutno nije službeni kandidat europskih stranaka.
Na sučeljavanju se razgovaralo o gospodarstvu i radnim mjestima, obrani i sigurnosti, klimi i okolišu te demokraciji i vodstvu, migracijama i granicama te inovacijama i tehnologiji. Ovi kandidati su široj javnosti gotovo nepoznati, a njihove politike su zapravo odraz politika koje se trenutno provode u najvećim europskim zemljama pa ćemo ih usporediti u nastavku.
Terry Reintke, predstavnica zelenih,kao i Nicolas Schmit iz socijalista, smatraju kako treba nastaviti sa zelenom tranzicijom Europe, odnosno zelenim planom za planom za poljoprivredu i industriju unatoč otporu građana i brojnim prosvjedima poljoprivrednika i gospodarstvenika. Politiku sličnu ovoj zagovara i aktualni njemački premijer socijaldemokrat Olaf Scholz koji dolazi iz lijeve trostranačke koalicije socijalista, zelenih i liberala, međutim treba istaknuti kako ta politika mjesecima izaziva nezadovoljstvo građana Njemačke što je rezultiralo gubljenjem potpore na domaćem terenu. Njemačka politika koja guši gospodarstvo na dobrobit klimatskih politika rezultirala je smanjenjem gospodarskog utjecaja zemlje na globalnom planu. Reintke je ovaj tjedan gostovala kod zagrebačke stranke ”Možemo” koja je dio njihove europske obitelji lobirajući za glasove domaćih birača, istaknuvši da su njihove politike ključ rješenja europskih pitanja. Možemo i u ovom izbornom programu najavljuje borbu za rodnu ravnopravnost, protiv klimatskih promjena i ekstremne desnice. Francuzi također sve manje vjeruju aktualnom premijeru Macronu zbog problema s kojima se Francuska suočava, porastom nasilja, nezadovoljstva migrantskom politikom, poljoprivrednom politikom i poreznim reformama. Macron i Scholz su nedavno održali trodnevni sastanak na kojem su usuglasili zajedničke stavove Francuske i Njemačke u odnosu na Ukrajinu, podržavajući vojnu potporu toj zemlji u nastavku sukoba. Neki poput kandidata Baiera smatraju da treba dogovoriti primirje i okončati rat.
Politika o migracijama je također sporna među europskim grupacijama jer lijevi smatraju politiku prema migrantima prestrogom, dok je desni smatraju nedovoljno strogom. Kandidati se slažu da migranti trebaju popuniti potrebu za radnicima na području EU, međutim ne slažu se oko nadzora nad priljevom migranata. Podsjetimo da je sadašnji sastav Parlamenta i Komisije usvojio Pakt o migracijama prema kojem će države članice moći birati između prihvata tražitelja azila i financijskog doprinosa zajedničkom fondu za zbrinjavanje migranata. Ovaj Pakt tek treba krenuti u svoju realizaciju, no i to bi se teoretski moglo promijeniti ako novi sastav parlamenta zauzme drugačije stajalište.
Desno orijentirani europski političari pokušali su predstaviti svoje poglede na goruća pitanja koja muče europske građane prigodom dvodnevnog skupa ”Nacionalni konzervativizam” koji je u travnju održan u Bruxellesu. Ovaj skup političara prvotno je bio zabranjen od strane predstavnike lokalne vlasti, gradonačelnika središnjeg dijela Bruxellesa Emira Kira, inače socijalista, koji je poslao policajce kao bi spriječio održavanje skupa zbog ”zaštite javne sigurnosti”, kasnije je međutim svoju odluku objasnio izjavom da ”krajnja desnica nije dobrodošla”. Sve je dobilo sudski epilog kada je najviši belgijski sud dopustio održavanje drugog dana skupa te istaknuo kako ne postoje dokazi o prijetnji javnoj sigurnosti osim onih koje su poslala skupine koje se protive održavanju skupa. Jedan od govornika na skupu bio je i Stjepan Bartulica iz Domovinskog pokreta koji je tom prigodom izjavio da su ”politička korektnost i ljevičarenje bez granica otišli predaleko u EU”. Istaknimo da nismo našli primjer zabrane održavanje lijevih skupova. U sjeni ovih događaja ostale su poruke koje su članovi konzervativnih struja pokušali poslati. Irski kandidat na izborima za Europski parlament, Hermann Kelly, poručio je da se zalaže za zaustavljanje “masovne imigracije” u Irsku, zaštitu ruralnih i obalnih područja njegove zemlje, vojnu neutralnost te se protivi ”transseksualnoj ideologiji” i “državnoj cenzuri”. Najpoznatiji europski predstavnik desne struje, mađarski premijer Viktor Orban, također sudionik konferencije, osudio je napad na slobodu govora, tradicionalno drži čvrsta stajališta oko migrantskih pitanja i protivljenja woke ideologiji, te je istaknuo protivljenje uplitanju Mađarske u eventualni vojni sukob NATO-a i Rusije. Njegovo mišljenje dijeli i talijanska premijerka Giorgia Meloni koja također pripada desnom svjetonazoru. Njena stranka “Braća Italije” dio je kluba zastupnika Europskih konzervativaca i reformista (ECR). Nakon premoćne pobjede u Italiji prije više od godinu dana uspješno vlada zemljom i balansira između europskih čelnika. Zalaže se za strožu migrantsku politiku Unije, tradicionalnu obitelj koju čine majka, otac i djeca, te za pronatalitetnu politiku. Njena francuska kolegica Marine le Pen, pozvala ju je da oforme snažan blok u EU parlamentu kako bi ojačali svoje pozicije.
Domaće stranke koje mogu očekivati najviše europskih mandata, HDZ ,SDP i DP, predstavili su programe slične onima koje su zagovarali i u nedavno završenim nacionalnim kampanjama, stoga smatramo da ih ne trebamo previše predstavljati. Ona ključna pitanja koja muče domaće građane svakako će se morati početi rješavati, a tko god bude zastupao hrvatske, ali i europske građane, trebao bi biti svjestan ozbiljnosti trenutka u kojem se nalaze svijet i Europa i voditi odgovornu politiku koja će štititi interese domaćeg čovjeka, domaćeg gospodarstva i tradicije na kojoj je Unija nastala.