Luka Muženjak: Uspio sam u nogometnoj karijeri, pa bio sam kapetan Cibalije!

Luka Muženjak prošle zime zafitiljio je kopačke na tavan i – prilično iznenađujuće, u tek 27 godini – rekao „zbogom” profesionalnom nogometu. Bivši nogometaš Cibalije, slovenskog Zavrča, Segeste i kazahstanskog Ordabasyja i BSK-a iz Bijelog Brda odlučio je okrenuti novu životnu stranicu.

– Ne, nisam se zasitio. Jednostavno, s 27 godina shvatio sam kako igrajući nogomet dugoročno ne mogu ništa planirati. I…

U obiteljskoj kući otvorio je restoran. Luna mu je ime…

– Na par jezika to znači „mjesec”. A i budućoj supruzi ime je Ena, što u nekoj kombinaciji s mojim imenom dovodi do Lune. Ali, to smo tek kasnije skužili.

Prilično hrabar pothvat, imajući u vidu okolnosti, tj. epidemiološku situaciju…

– Neće ni ova nevolja s koronavirusom vječno trajati. Evo, kraj joj se, čini mi se, polako nazire. Počeo sam raditi, zasad samo dostavu, ali uskoro kako čujem za restorane neće biti ograničenja. U okviru restorana radit će i dječja igraonica.

Kako zasad ide?

– Dobro je. Ima puno posla, na mnogo stvari moram misliti, potpuna suprotnost nogometu. Dok sam igrao na meni je bilo samo trenirati i igrati najbolje što znam, a sada moram misliti na milijun detalja; o papirologiji, o tome kako stojimo s namirnicama, kad treba uskačem i na dostavu, kao što je danas slučaj… Ali, dobro, svaki početak je težak, siguran sam da ova priča ima perspektivu. Obitelj je uz mene, takvu podršku uvijek je dobro imati uza se.

S nogometom je definitivno gotovo…?

– Pa, vidjet ćemo… Zasad nemam vremena i prostora ni za kakve dodatne aktivnosti, osim partije-dvije tenisa tjedno. Jednoga dana, a možda i prije, volio bih odigrati još par sezona onako, za svoju dušu. Iz Dilja šalju poruke, iz cerićke Mladosti također, ondje mi igraju dva kuma, bratići Marinčić, a na kraju krajeva još sam registrirani igrač BSK-a u kojemu još računaju na mene… Ali, ovoga ljeta sigurno još nema ništa od mog reaktiviranja, moram najprije posložiti ovu novu priču.

Luna je restoran kapaciteta 120 sjedećih mjesta, luksuzno opremljen, ni na čemu se nije štedjelo.

– Drago mi je ako smatrate da je interijer ugodan, no ništa manje nije važna ni kvaliteta usluge. Imamo dnevne menije, svakoga dana nešto sa žlicom, radimo i catering, jela po narudžbi se podrazumijevaju. Jedva čekamo otvoriti vrata gostima, držim kako imamo što za ponuditi.

Priželjkuje li LM bolju karijeru ugostitelja od one nogoloptačke?

– Daj Bože da bude jednako uspješna. Jer, u nogometnoj karijeri sam uspio već samim tim što sam bio kapetan Cibalije. Osobito sam ponosan na tu činjenicu.

Luka je nogometu posvetio puna dva desetljeća svog života. Najsretniji trenutak karijere?

– Uh , teško pitanje… Jedan „od” je svakako osvajanje kadetskog Kupa Hrvatske s Cibalijom. Na završnom turniru u Umagu bio sam i najbolji strijelac. I svakako debitantski nastup za Cibalijine seniore, 29. travnja 2012. godine kada me trener Toplak ubacio u igru 15-ak minuta prije kraja domaće utakmice protiv Rijeke.

A najtužniji?

– Prvoligaške kvalifikacije protiv Slavena Belupa. U Vinkovcima je bilo 2:2, u koprivničkom uzvratu 2:1 za Farmaceute. Čak smo i poveli, zabio sam tada svoj prvi pogodak u seniorskoj konkurenciji, ali Belupo nas je okrenuo. Sjećam se i toga da je Puljić potkraj utakmice pogodio stativu…

Iako je igrao na pet adresa, vinkovačka mu je najdraža…

– Ne treba to valjda posebno pojašnjavati. Dijete sam Cibalije, prošao sam sve klupske selekcije, stekao nogometno ime i prezime u nebeskoplavom dresu, bio kapetan…

A danas je veliki Cibalijin navijač…

– Cibalia danas? Nisam sretan onime što vidim. Prošloga ljeta razgovarao sam o angažmanu s ljudima iz kluba koji su imali viziju domaće Cibalije. Na prvu mi se činilo zgodnom idejom zaigrati opet s Čuljkom, Šimuncem, Dalićem, Dabrom…, ali to se na kraju izjalovilo i nastavio sam u BSK-u. Nije mi drago vidjeti Cibaliju praktički bez Vinkovčana u sastavu, vjerujem da će već ovoga ljeta u tom smislu klupska politika napraviti korjenit zaokret. Pa i što se tiče rezultatskih ambicija, ne smijemo se zadovoljiti drugoligaškim prosjekom – zaključio je Luka razgovor za portal Vinkulja.hr i mahnuo na pozdrav, jer varivo od mahuna i svinjsko pečenje bili su spremni za dostavu…