Milinković je Banožiću u amanet ostavio rasulo na terenu i partnere bez pokrića

FOTO: HDZ

Ostalo je nešto manje od dva mjeseca do početka službene predizborne kampanje, a osim tri kandidata za župana vukovarsko-srijemskog (Tomislav Panenić – neov., Damir Dekanić – HDZ i Josip Dabro – neov.) malo toga je poznato.

Kao najsnažnija i vladajuća opcija, HDZ je tu uvijek najintrigantniji i nije tajna kako se sve ostale stranke upravo po HDZ-u ravnaju. Međutim, događaji od ovog tjedna, prvo u Županji, a potom i u Privlaci pokazuju kako u toj stranci, u najmanju ruku, vlada očiti nemir i nervoza bez obzira na prvu startnu poziciju koju u Vukovarsko-srijemskoj županiji HDZ ima neupitno već 16 godina.

Nikada se nije dogodilo da HDZ u Vukovarsko-srijemskoj županiji tijekom jednog mandata napusti jedan gradonačelnik (Ivan Penava), jedna zamjenica gradonačelnika (Ivana Mujkić), čak dva dožupana (Josip Dabro i Damir Barna), dva pročelnika (David Vlajčić i dr. sc. Darko Dimić) te načelnik (Darko Galić – nije napustio, ali ako se u Privlaci kandidira kao neovisni bit će izbačen!). Isto tako, nikada se HDZ-u nije dogodilo da jedan njihov saborski zastupnik (Stevo Culej) ne podrži HDZ-ovu kandidatkinju za predsjednicu države. Sve je to sukus (ne)rada Dražena Milinkovića koji je takav HDZ dao u ostavštinu Mariju Banožiću.

Koji su uzroci takvim propustima? Kako bi se to pokušalo analizirati, moramo se vratiti u kasno proljeće 2016. godine kada je na unutarstranačkim izborima za predsjednika županijskog HDZ-a pobijedio Dražen Milinković. Premda su i tadašnji unutarstranački izbori bili napeti između kandidata (Milinković – Josip ŠarićMarinko Beljo) za predsjednika županijskog HDZ-a, skori prijevremeni parlamentarni izbori na kojima je Andrej Plenković pobijedio uspjeli su konsolidirati stranku. Jedini nered u planovima Dražena Milinkovića unio je Stevo Culej koji se mimo svih kombinacija odlukom Plenkovića našao na listi za V. izbornu jedinicu te s 14. mjesta ušao u Sabor zahvaljujući preferencijalnim glasovima.

Kako će teško znati voditi stranku Milinković je pokazao i prilikom sastavljanja županijske liste za lokalne izbore. Naime, Milinković u to vrijeme nije iskoristio rastuće trendove koje je HDZ tada imao na nacionalnoj razini zahvaljujući Andreju Plenkoviću (koji se do tada još nije kompromitirao s aferama Borg i Istanbulska), već je listu za Županijsku skupštinu oportunistički slagao sa starim i isluženim kadrovima i strankama koje nisu imali veće realne vrijednosti na terenu. HSS, HSU, BUZ HKS sve su odreda stranke kojima je Milinković dao šansu na listi HDZ-a, a da nitko ne zna stvarnu vrijednost tih partija, jer neke od njih se ne sjećaju kada su imale vlastitu listu na izborima (HSS), a neke ih nikada nisu ni imale (HSU, BUZ i HKS). Jedini tradicionalni partneri HDZ-a koji su odustali od tih kombinacija predizborne suradnje s HDZ-om bili su pravaši čiju je listu nosio Hrvoje Niče te su, kada to nitko nije očekivao, ipak uspjeli samostalno osvojiti dva vijećnika.

Nakon izbora, HDZ-ova lista dobila je većinu dovoljnu za stabilno vladanje Bože Galića, međutim od te većine HDZ je dobio samo 13 svojih vijećnika što je izazvalo itekakvu nervozu među članstvom na terenu.

Tako je Milinković lošom matematikom HSS-u dao čak četiri prolazna mjesta, a HSS ozbiljno postoji samo u Bošnjacima. Druga velika greška bila je davanje čak tri mjesta umirovljenicima (Lukendin HSU dobio dva mjesta, Mihajlo Tomašković jedno – naravno za sebe). Pri tome Milinkoviću niti malo nije smetala činjenica što je Marinko Lukenda samo nekoliko mjeseci ranije bio žestoki kandidat na listi SDP-a za Sabor i samim time protukandidat Milinkoviću.

Posebno je komična priča bila oko HKS-a koji je ni kriv ni dužan (nakon što se pravaši i HDZ nisu uspjeli dogovoriti, Milinković se okrenuo Pavličeku) dobio čak čak vijećnika, a HKS je realno postojalo samo u Vukovaru i Vođincima.

Zbog takve šarene liste HDZ je tijekom sve četiri godine vladanja županijom imao itekakvih problema sa sastavljanjem kvoruma koji je nerijetko bio dogovaran uz (polu)ucjene koalicijskih partnera oko osiguravanja sinekura poput zapošljavanja i/ili postavljanja u upravna vijeća i nadzorne odbore. Čak se išlo toliko daleko da su i osnivane nove županijske firme na čelo kojih su stavljani kadrovi iz manjih stranaka.

Kuluarima kruži i jedna navodna apsurdna priča kako je, zbog osiguravanja kvoruma, jedna sjednica Županijske skupštine pomaknuta tjedan dana ranije, jer je u prvotno planiranom terminu jedan vijećnik morao ići u svatove pa bi tako kvorum zbog plesa s mladom bio upitan.

Ovakve situacije u vrijeme kada su županijskim HDZ-om vladali prvo Petar Čobanković, a potom i Božo Galić bile su nezamislive. Nered koji je Milinković ostavio Banožiću nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora itekako bi moao utjecati na konačni ishod izbora s obzirom kako su Tomislav Panenić i Josip Dabro kandidati koji se nikako ne smiju podcijeniti. Uključi li se u tu priču i Nikola Kajkić, razvoj situacije HDZ-ovcima ne sluti na dobro.

U takvim okolnostima, itekako postaje jasnije zašto „izazivači” Panenić i Dabro kriju svoje kadrove „kao zmija noge”. Lako je pretpostaviti kako će HDZ na županijsku listu, kao kockar koji na ruletu “pokriva” i crno i crveno, sa sobom i dalje vući „ljude za sva vremena” iz praktički nepostojećih stranaka koji zgrade županije i županijskog HDZ-a oblijeću poput pilota RAF-a. S takvim (izglednim) ishodom, Panenić, Dabro, MOST, Domovinski pokret definitivno će biti nadomak šah-mata koristeći nepotrošene i kvalitetne ljude koji nikako da dobiju priliku. Priliku koja im izmiče zahvaljujući mirazu koji je Milinković dao u amanet Banožiću!