Miroslav Bojko, trener Vukovara 1991: Možemo do naslova prvaka, čvrsto vjerujem u to!

Miroslav Bojko sjajno gura ovoga proljeća; vinkovački trener na klupi vukovarskog trećeligaša – čije kormilo je preuzeo prošle zime – u devet proljetnih kola ne zna za posrtaj. Pod njegovim vodstvom Vukovar 1991 ostvario je šest pobjeda i tri remija.

– Gol-razlika nam je 19:2 – dometnuo je 49-godišnji stručnjak koji je dosadašnju trenersku karijeru (iz)gradio u Cibaliji, Dugopolju i moldavskom Sheriffu, u Tiraspolu je, doduše, asistirao Zoranu Zekiću.

Otkud uopće Bole u vukovarskom trećeligašu?

– Iz dva razloga; prvi je zdravo ambiciozan projekt koji mi je predstavljen, a koji podrazumijeva dizanje kluba u svim segmentima, od kojih je jedan i klupska profesionalizacija. A drugi je da budem blizu doma, malo nas je sve skupa u obitelji umorilo pet godina nomadskog života.

Kakav je dogovor/ugovor?

– Klupski čelnici htjeli su dugoročniju suradnju, na dvije i pol godine, no inzistirao sam na šest mjeseci. U lipnju ćemo podvući crtu i vidjeti imamo li temelje i motive za daljnju suradnju.

Kako zasad ide?

– Zasad se situacija razvija sukladno planu klupskog čelništva, iako nije lako izgrađivati profesionalni klub na urušenim temeljima. No, entuzijazma i volje ima, to je važno. A i nema prazne priče, sve što je planirano dogovoreno je i ispoštovano.

Rezultatska ambicija uoči početka proljetnog dijela sezone bila je vezana uz pokušaj napada na 1. mjesto. Startna pozicija nije bila baš obećavajuća…

– Konkretno, Marsonia nam je bježala deset, a Belišće sedam bodova – podsjeća Bojko.

Nakon spomenute dojmljive serije pozitivnih rezultata, slika na ljestvici bitno je drugačija, a pogled iz vukovarske perspektive izuzetno ugodan!

– Sad stvari stoje tako da nam vodeće Belišće bježi četiri boda, a drugoplasirana Marsa samo jedan. Dobro je, zadovoljan sam, gotovo da nije moglo bolje. Živi smo, imamo pravo na nadu i optimizam, osobito stoga što nam forma ide uzbrdo.

Do kraja sezone preostalo je još osam kola, na stolu su 24 boda…

– Mi iz vrha međusobno smo već odigrali proljetne dvoboje. S Belišćem smo remizirali 0:0, Marsoniju dobili 1:0, a Marsa je pala i u Belišću 2:1. Međutim, pred svima nama je još dosta teških utakmica, mnogo zamki. Međutim, gledamo sebe, učinit ćemo sve kako bismo nastavili u ovom pobjedničkom ritmu, priželjkujući usput poneki kiks izravnih suparnika.

Koji ne samo da je priželjkivan, nego i moguć…

– Evo, već ove nedjelje Marsonia gostuje u Županji. Graničar je vrlo neugodan domaćin, ondje nismo prošli ni mi (0:0), ni Belišće (1:1). Ali, svaka utakmica priča je za sebe. Ponavljam, bavimo se sami sobom, imamo super atmosferu, to je u ovakvim završnicama vrlo bitno, a katkad i presudno.

Malo o momčadi…?

– Momčad je spoj domaćih igrača, pod tim podrazumijevam slavonski bazen, s četvoricom Južnoamerikanaca (Valentin Jara, Robin Rodrigez, Lugo Paz, Martin Robaina, op. a.), bivšim Dinamovim juniorom Jakovom Biljanom te Patrikom Džaltom koji ima zanimljivu sportsku putovnicu u kojoj se nalazi i članstvo u Bayeru iz Leverkusena u kojem je prošao nogometnu školu. S nama je i Josip Barišić, o njemu ne moram valjda posebno govoriti, dokazan i provjeren prvoligaški igrač s inozemnim iskustvom i dovoljno motiva. Ne smijem zaboraviti ni kapetana Ivana Marijanovića, najboljeg golmana Treće HNL Istok, ne samo statistički. On je istinski vođa svlačionice, no često je u dosadašnjoj karijeri bio podcjenjivan, dijelom i zbog svoje samozatajnosti.

Osim bivšeg Cibalijinog kapetana Marijanovića, dragocjen za Vukovar 1991 je i bivši Cibalijin sportski direktor koji tu dužnost danas obnaša pokraj Dunava…

– Dražen Pernar je sigurno najbolji sportski djelatnik u ovom dijelu Hrvatske. Posjeduje apsolutno sve kvalitete potrebne za tu ulogu, kako ljudske, tako i stručne. Dobro ga je imati uza se.

Mali pogled u budućnost, i to bližu…?

– U subotu idemo u Valpovo, bilo bi bolje da se naš domaćin ne bori za ostanak. Ali, ako želimo ostvariti naše rezultatske ambicije, nemamo pravo birati ni protivnika, ni teren. Idemo na pobjedu, možemo mi to. Možemo i do naslova, čvrsto vjerujem.

Može li Vukovar 1991 u dogledno vrijeme dobiti infrastrukturu sukladnu ambicijama?

– To nije pitanje za mene, ali ono što znam jest da je Grad Vukovar potpisao ugovor s klupskim čelništvom o dodjeli koncesije za zemljište na kojem treba niknuti sportski kompleks koji bi zadovoljio sve kriterije jednog profesionalnog kluba. Nadam se dogodine drugoligaša – zaključuje Miroslav Bojko.