Nedjelja, 20. kolovoza 2023. godine, na OPG-u Šibenik u Slakovcima ostat će upamćena kao najtužniji dan od početka djelovanja ovog gospodarstva osnovanog 2002. godine, a kojega već devet godina nakon što je preuzeo obiteljski posao, vodi nositelj OPG-a Petar Šibenik. Naime, prije tri dana na tom gospodarstvu u Slakovcima preventivno je usmrćeno 738 svinja. Afrička svinjska kuga u ovu farmu nije ušla, no „opkolila“ ju je i nije preostalo ništa drugi nego usuglašavanje vlasnika i stručnih službe te eutanazija svinja.
Iz ekonomskih razloga odlučeno je svinje preventivno eutanazirati iako nisu bile zaražene afričkom svinjskom kugom. Usuglasili su se resorne službe i vlasnik da je preventivno usmrćivanje u ovim okolnostima jedina opcija. Razlog je, između ostaloga, i činjenica da je riječ o rasplodnim krmačama i prasadi odnosno kategorijama svinja koje nisu za klaonicu, a drugo je pitanje i da jesu kako, kada i gdje bi se to realiziralo. Krmače se prase, gomila se broj svinja, kao i ekonomski gubici, kanali za gnojnicu se pune, a ne smiju se prazniti i izvoziti, gospodarstvo se nalazi u općini koja je u zoni zaštite što opet dovodi do toga da je usmrćivanje bilo jedina opcija jer nitko, baš nitko ne zna što slijedi niti kada će se ovo okončati – doznajemo na još jednom gospodarstvu u Vukovarsko-srijemskoj županiji čiju je svinjogojsku proizvodnju opasno ugrozila afrička svinjska kuga.
„Jesmo li ovoliko morali čekati ovaj korak koji je po svemu sudeći bio neizbježan od početka pojave virusa na ovom području?“ – pitanje je koje se nameće ovom mladom poljoprivredniku dok posljednjih dana analizira razvoj događaja oko afričke svinjske kuge.
– Bilo je to emotivno teško podnijeti i prihvatiti, ali drugog rješenja nisam imao jer nisam mogao čekati neka druga sustavna rješenja. Zbog zabrane prometa svinjama naš je OPG već dva mjeseca bez ikakvog prihoda od uzgoja svinja, a za to vrijeme samo smo za hranu potrošili dvadesetak tisuća eura te su nam i kapaciteti postali prepunjeni. Ukratko prijetila nam je propast za koju i dalje nisam siguran da smo izbjegli, ali barem smo je odgodili izbjegnutim daljnjim hranjenjem životinja koje bi na koncu svakako bile eutanazirane – pojašnjava Petar Šibenik.
Uz mjeru eutanazije za objekte 0, 1 i 2 ponuđeno je još klanje svinja u objektima odobrenim od strane ministarstva poljoprivrede ili rekategorizacija u treću kategoriju. U razgovoru doznajemo zbog čega u ovom slučaju nisu odabrane druge opcije. Mjera klanja donekle je prihvatljiva da su odobreni objekti bili spremni za prihvat svih svinja s terena u vrlo kratkom roku, a s obzirom na to da se ni to ne odvija glatko, samo će dio gospodarstava na ovaj način uspjeti zbrinuti svoje svinje. Ovdje se još javlja i problem svinja nekategoriziranih za mesnu industriju, a upravo takve su bile i na OPG-u Šibenik (suprasne i dojne krmače, prasad na sisi, nerastovi) te iz tog razloga nije bilo opcija klanje već eutanazija.
Govoreći o mogućnostima u ovoj situaciji, Šibenik naglašava kako je prema njegovu mišljenju u situaciji dok virus nije ni blizu suzbijanja, najmanje izgledna opcija rekategorizacije u kategoriju 3. Drži kako su objekti druge kategorije, a sukladno bio-sigurnosnim mjerama koje pružaju, s razlogom u toj kategoriji u kojoj je i njegova farma te da mjere nisu na razini na kojoj bi trebale biti da se spriječi ulazak virusa na farme, dok s druge strane za treću kategoriju ne postoji izglasan program obeštećenja pa je sudbina objekata koji bi u ovom trenutku radili rekategorizaciju prema razmišljanju ovog mladog svinjogojca dosta upitna jer za sada nisu predviđena obeštećenja za slučaj da se svinje iz objekata treće kategorije eutanaziraju.
Osim toga, uvjeti za prometovanje u trećoj kategoriji idu također u smjeru odobrenih objekata od strane ministarstva poljoprivrede i klanja u istima što se do sada nije pokazalo brzim odgovarajućim rješenjem kakvo bi trebali imati u trenutku u kojemu ASK lomi već ionako oslabljenu poljoprivrednu granu.
Klasično hrvatski – propisi nisu toliko loši, problem je provedba
Eutanazija 738 svinja na ovom gospodarstvu obavljena je nakon što je proizvodnja čekajući postupanje protekla dva mjeseca nanijela znatne gubitke.
– Zadovoljavajuće mjere s odmakom vremena mogle bi postati nedovoljne i neodgovarajuće, dakle predviđene mjere imaju smisla samo ako ih se provede brzo i striktno. Naredba o mjerama kontrole za suzbijanje ASK u Republici Hrvatskoj jasno propisuje zadatke, ali sporost u njihovoj provedbi dovest će proizvođače u tešku poziciju. Primjerice obeštećenja o kojima je Vlada donijela odluku pokrivala bi trošak proizvodnje da je eutanazija već do sada obavljena na svim gospodarstvima, ali provođenje s ovakvim vremenskim odmakom stvara nove troškove u obliku inputa te su u tom slučaju obeštećenja znatno umanjena – mišljenja je ovaj 29-godišnjak koji je svoju budućnost vezao uz poljoprivredu. Također napominje kako ne želi zvučati sebično i subjektivno te smatra kako je još i teže uzgajivačima koji imaju svinje u tovu, smatra da su oni u posebno nezavidnoj situaciji jer su prasad za tov do pojave afričke svinjske kuge nabavljali po iznimno visokim tržišnim cijenama i dodatno u njih ulagali, a sada obeštećenje od dva eura po kilogramu jedva da pokriva uloženo na ulazu u tov, dok su ulaganja u ovu proizvodnju u proteklom razdoblju drastično rasla te je ovdje gubitak ogroman.
Ovaj svinjogojac smatra kako su u nešto boljoj poziciji proizvođači prasadi, ako se uopće tako može reći i to isključivo uzmu li se u obzir obeštećenja, koja će pokriti osnovnu vrijednost proizvodnje. Problem je, napominje naš sugovornik, budućnost svinjogojstva jer obeštećenja ne mogu nadoknaditi dugogodišnja ulaganja u genetiku, rasplodni materijal i sve ostalo što je trebalo učiniti da se dođe do razine na kojoj su njegovo i druga gospodarstva bila do ovog ljeta. Proći će i nekoliko godina da se proizvodnja pokrene u pravom smislu, a pitanje je koliko će nas do tada ustrajati, naglašava.
– Uzmemo li u obzir da se proizvodni ciklus prekida, a novi može započeti najranije nakon proteka mjere ograničenja držanja svinja od 12 mjeseci, a uz to se same naredbe sporo provode pa je upitno hoće li to biti i za tih 12 mjeseci te ako ovdje dodamo i vrijeme koje je potrebno da bi se započeli novi proizvodni ciklusi, razdoblje do uspostavljanja nove proizvodnje zasigurno više ne treba brojati u mjesecima, u pitanju su godine! – zaključuje mladi Slakovčanin koji unatoč svemu ne planira odustati, no duboko je svjestan ozbiljnosti situacije i činjenice kako previše toga u hrvatskoj poljoprivredi ne ovisi o vlastitoj volji i trudu.