MPressing: Ime i prezime

PIŠE: Mile Petković

Možda nemam lijepo ime i prezime, možda bih se ljepše osjećao da se zovem, što ja znam, Mladen Ramljak, legendarni štoper/centarhalf , član glasovite generacije zagrebačkoga Dinama koja je 1967. godine osvojila Kup sajamskih gradova, kasnije Kup UEFA, današnju Europsku ligu.

U jednom sam razdoblju svoga djetinjstva volio Dinamo. Skupio sam preko tisuću sličica Dinamovih igrača iz čokolada Bobis. I uza sve poštovanje prema Mladenu Ramljaku, koji je poginuo kao igrač Feyenoorda iz Rotterdama protiv kojega je Dinamo baš sinoć odigrao utakmicu Europske lige, ne bih se mijenjao s njim ni za ime, ni za prezime.

Evo zašto. Odgajali su me da vlastitu putovnicu, osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i trenersku licencu nikome ne dajem. I da moram svojim moralom i ponašanjem braniti svoje ime i prezime.

Gledajući neke utakmice mlađih Cibalijinih kategorija, primjerice protiv Zagreba i Slavena Belupa, uza sav silan trud jedva sam razaznao koji su naši. Jer, naši su bili u dresovima zelene boje! Kao da je na terenu Istra 1961 ili moja bivša Spačva. Nije mi se uopće svidjelo, no, mislim u sebi, ‘ajde, kriza je! Ali, promijenili smo ime i prezime.

Čestitao bih ovom prilikom Cibaliji na pobjedi 6:0 protiv Hrvatskog dragovoljca. Moram priznati kako mi je dobar dio dotične utakmice bilo teško pratiti zbivanja na terenu. Naime, u sezoni 1999/2000. bio sam trener Hrvatskog dragovoljca čija je klupska boja bila crna. Međutim, nismo je mogli nositi, jer je u to vrijeme crna bila rezervirana za suce, pa smo ponekad bili Crno-plavi, nešto rjeđe Crno-crveni. Tako da mi je prošle subote trebalo prvih 45 minuta kako bih se priviknuo na to da su igrači u crnim dresovima Cibalijini, a oni u bijelim Dragovoljčevi… Promijenili smo ime i prezime! Ali, razlog tomu nije neimaština, jer riječ je o novoj garnituri dresova.

Cibalia crna, HD bijeli - sve naopako
Cibalia crna, HD bijeli – sve naopako, FOTO: db

Djeca se naprosto moraju poistovjetiti s imenom kluba, bojom dresa, grbom… Kad sam već kod grba, prisjećam se 1990. godine. Bio sam pomoćnik pokojnom Tonku Vukušiću koji je zajedno, s nažalost također pokojnim, Brankom Skenderom na osnovu povijesnih činjenica kreirao Cibalijine znakove prepoznatljivosti, značku, grb i boju. Naša boja, boja HNK Cibalia je nebeskoplava. Ili, ako hoćete, ”Argentina” plava.

Promijenili smo svoje ime i prezime. Više bih volio da smo promijenili svoje ponašanje!