MPRESSING – Kakav svetac, takva misa

U postupku licenciranja klubova za sljedeću natjecateljsku sezonu postoji pet kriterija koji klubovi Prve HNL, Druge HNL i svih skupina Treće HNL moraju ispuniti kako bi im Komisija za licenciranje HNS-a omogućila natjecanje u tim rangovima. Podsjećam, riječ je o: financijskom, sportskom, pravnom, infrastrukturnom te kriteriju administracije i stručnog osoblja.

Ima, otprilike, već 20 godina kako su naši nogometni klubovi po nalogu UEFA-e, tj. krovne europske nogometne organizacije čiji smo članovi, isto kao što smo npr. i članovi EU, doznačili HNS-u kriterije za postupak licenciranja, a iz našeg saveza proslijedili su ih klubovima tih rangova.

Postupak nije bio preradikalan. Međutim, po našem uvriježenom ponašanju ”već ćemo nekako”, ”lako ćemo”…, propustili smo nekoliko godina prilagodbe koja nije bila sankcionirana, pa sada u postupku licenciranja mnogi klubovi, kao i članovi Komisije za licenciranje, prolaze kroz traume.

Možda se, samo naglas razmišljam, od početka priče krenulo pogrešnim smjerom? Klubovi su pritiskani uvjetom o postavljanju reflektora, ugrađivanjem brojača gledatelja, itd. Može to ići na dušu HNS-a, ali klubovi ne mogu pobjeći od vlastite odgovornosti u smislu financiranja koja treba biti istovjetna za svaku obitelj i firmu, pa tako i za svaki klub. Međutim, klubovi se u tom dijelu priče uglavnom nisu ponašali pažnjom brižnog gospodara.

Nadalje, tete u vrtiću i profesori u školi moraju imati stručne i ljudske kvalitete da bi pravilno odgajali i učili našu djecu. Zašto je to problem kod dobrog dijela klubova koji muku muče sa stručnim kadrom? Naglašavam, EDUCIRANIM stručnim kadrom.

Kada je infrastruktura u pitanju, standard nam je na razini 80-ih prošloga stoljeća, većina infrastrukturnih investicija datira valjda iz vremena Univerzijade ’87. Za kišovitoga vremena nije uputno ići na utakmicu bez kabanice, jer često je i broj natkrivenih mjesta lažiran. U dobrom dijelu suhe stadionske zone su samo VIP lože.

S obzirom na to da sad već duže razdoblje ne treniram nikoga, počastio sam se nekim stvarima o kojima sam zbog ranijih obveza mogao samo maštati. Pratio sam taku uživo našu nogometnu reprezentaciju u gotovo svim dijelovima svijeta gdje je nastupala. Od Engleske, Azerbajdžana, Norveške, Islanda preko SAD-a do Brazila…, te sam imao priliku osobno se uvjeriti da gledatelji, radi kojih se u konačnici nogomet i igra, baš svugdje imaju bolje uvjete za uživanje u, za mene, najljepšoj igri na svijetu

Često u Vinkovcima dio mlađih navijača iz samo njima poznatih razloga prozivaju Zdravka Mamića i HNS. I za Mamića, i za HNS odgovorno mogu tvrditi da su pomogli Cibaliji. I to na razne načine. Mamić financijski, HNS također, kao i promjenom formata natjecanja, prolongiranjem kazne od minus šest bodova 2004. godine kada je odluka o tome od Nove godine ostala u ladici sve do trenutka kada je bilo jasno da je Cibalia ispala iz Prve HNL u kvalifikacijama protiv Međimurja, pa joj šest bodova u istočnoj skupini Druge HNL, koja je bila skromne kvalitete, nije škodilo na putu brzog povratka u Prvu ligu, itd. HNS je pomogao i u organizaciji finala Kupa Hrvatske 2018. godine kada su se za trofej na našem stadionu borili Dinamo i Hajduk. Osigurali su nam određena sredstva za šminkanje stadiona. Slikovito rečeno, pogurali su nas, no mi nismo upalili, jer nismo dali ni ”kontakt”… A bez toga ne ide.

Oženio sam se s dvadeset godina, u 21. počeo sam graditi kuću od plaće u Poljostroju. Tražeći jeftinije zidne pločice pohodio sam prodajni salon firme koja je prodavala pločice s greškom. Znači Z klasa. I bile su bitno jeftinije. Tada sam, trčeći za šefom prodaje, pitao: ”Čika Nikola, pošto pločice?”. Dodao sam kako u džepu imam nešto novaca, ali ne znam za koliko kvadrata mi je to bilo dovoljno. Čika Nikola mi je uzvratio: ”Kakav svetac, takva misa”. Mislio sam da se šali, ali kroz kasnije životno, poslovno i sportsko iskustvo shvatio sam kako mi je čika Nikola davno, prije skoro 50 godina, rekao pravu životnu istinu.

HNS, inače, nema obvezu financiranja izgradnje stadiona, ali je iskoristio mogućnost povlačenja sredstava od UEFA-e, a i dijelom vlastitih sredstava pomogao je klubovima u poboljšanju uvjeta na sportskim kompleksima. Za mene kao trenera, a i za igrače, najvažnija stavka je teren za igru. Na nekim su tako terenima zamijenjene podloge, one stare travnate zamijenjene su najnovijim generacijama trave s (djelomično) umjetnom komponentom.

Cibalia je još kao prvoligaš ušla u program za rekonstrukciju, tj. zamjenu travnjaka. Kod nekoliko klubova je travnjak promijenjen, što mi je drago, ali u Vinkovcima nije. Što mi je jako žao. Dapače, nitko to više i ne spominje!?

U Vinkovcima se nogomet igra preko 100 godina, siguran sam i u najmanje sljedećih 100 godina će se igrati. OK, Cibalia više nije prvoligaš, ali apsolutno zaslužuje takav infrastrukturni poticaj. Nije mi jasno zašto do toga nije došlo. Možda nitko ništa nije pitao čika Nikolu…?

Vukovarsko-srijemska županija jedna je od rijetkih hrvatskih županija koja nema veliki teren s umjetnom podlogom koji omogućava kvalitetne uvjete rada od, recimo, listopada do ožujka. U tih otprilike šest mjeseci, zbog klimatskih uvjeta, kod nas je praktički onemogućen normalan rad. Takav teren s umjetnom podlogom mogao bi se, gotovo doslovno, koristiti 24 sata dnevno. Ne samo za Cibalijine potrebe, već bi omogućio i ostalim klubovima VSŽ odigravanje prijateljskih utakmica u razdoblju kada na njihovim terenima s prirodnom travom, zbog obilnih kiša ili snijega, to nije moguće.

Pitam se, je li netko od vlasnika (Grad Vinkovci), ili korisnika (HNK Cibalia), ili predstavnika našeg ŽNS VS u Skupštini HNS-a, raznim HNS-ovim komisijama, pa čak i Izvršnom odboru HNS-a, u kontekstu financiranja tog projekta uopće pitao: ”Čika Nikola, pošto pločice?”.  Za financiranje tog projekta, inače, nije potrebno više od 300.000 eura.

Spomenuti akteri, dakle Grad Vinkovci, HNK Cibalia i naši sportski radnici bliski HNS-u, moraju dati odgovor na pitanje koji zanima otprilike 4.000 nogometaša Vukovarsko-srijemske županije.

Gdje je uopće zapelo? U pločicama ili…???