MPRESSING – Najteže je brojati tuđe novce i prašiti svoju snašu

PIŠE: Mile Petković

 

Iza nas je reprezentativni ciklus A reprezentacije, ali i U-21 reprezentativne vrste, imam potrebu o tome napisati poneko slovo. Igra i rezultat A selekcije u kvalifikacijskim utakmicama za odlazak na SP u Katar sa Slovenijom (0:1), Ciprom (1:0) i  Maltom (3:0) za mene su bile očekivane, a na tu temu sam već pisao i predviđao u kolumni od prije mjesec i pol dana.

U nogometu je najteže napraviti igru. Igru u kojoj svi sudionici teže zajedničkom cilju, cilju skupine. Nogometna igra ima svoja pravila, rezone koje – kao i u svim drugim igrama poput plesa, kartanje pa i ljubavne igre – moraš ih poštivati „da bi bilo dobro”, kako to u jednoj reklami kaže naš izbornik Zlatko Dalić. A da bi bilo odlično, svaki sudionik te igre mora pored osnovnih pravila i rezona ugraditi i svoju specifičnu, individualnu kvalitetu.

Nisam se dosad oglašavao na ovu temu, jer mnogo je medijskog prostora bilo zauzeto onime što sam i ranije predviđao. Nisam odvjetnik izborniku Zlatku Daliću, niti jedan od „milijun” hrvatskih izbornika. Ali, moramo shvatiti da se događa generacijska promjena u A selekciji koja prolazi nažalost i kroz neke ružne situacije. No, to je također neminovno u procesu stvaranja.

Ono što me nagnalo da uzmem olovku i napišem ove retke jest nerazumijevanje ovog procesa i uzroka istog, koji istini za volju traje već dosta dugo. Uz ove tri utakmice, odigrali smo prošle godine i šest utakmica u Ligi nacija te dvije prijateljske. Izbornik je nakon kratkog komentara poslije utakmice s Maltom poručio da je „uvidio sve otežavajuće okolnosti unutar A vrste i da će ih rješavati s igračima i svojim stručnim stožerom mimo medija”. I na taj način stao je na loptu, potražio prijeko potrebni mir.

Poznavajući izbornika Dalića te slične situacije koje je već imao; turneja u SAD-u, pritisak klubova na reprezentativce, standardne ili rezervne, kao i nes(p)retna epizoda s Nikolom Kalinićem u Rusiji, izbornik je pokazao da zna uočiti i riješiti remeteće faktore na svoj način; ‘tiha voda brege dere’…

Koliko god nogometni poklonici i mediji nisu zadovoljni igrom, izbornik Dalić ima pravo riješiti stvari na sebi svojstven način, u četiri oka ili u četiri zida svlačionice. Svi mi kojima je hrvatski nogomet na srcu moramo to poštivati, isto kao što si dajemo pravo na vlastiti komentar.

Ono što me začudilo, pa i ponukalo na ovu objavu, su komentari nekih od reprezentativaca, primjerice Dejana Lovrena i Šime Vrsaljka. Shvatio bih da se Luka Modrić oglasio kao kapetan i najbolji igrač ove reprezentacije, uz suglasje s izbornikom Dalićem, poštivajući njegovu odluku o djelovanju „iza zastora”, bez medija.

Podsjetit ću vas, izjava Dejana Lovrena glasi ovako: „Kad smo mi kao mladi dolazili u reprezentaciju ginuli smo na svakom treningu. Danas novi klinci sve olako shvaćaju.” Moje pitanje; zar vi, Dejane, i dalje ne ginete ili smatrate da vi ‘senatori’ to ne morate više činiti? Tko si ti, Dejane, da si daješ pravo prozivanja??? Netko je već trebao upozoriti Lovrena nakon utakmice s Francuskom u Ligi nacija kada je, podsjećam, izbačen iz igre 40 metara dugom vertikalnom loptom koja je, inače, poslastica za stopere. Nije tada bio samokritičan na svoju lošu procjenu i koncentraciju, već je kroz medije prozivao suca za igru rukom francuskog igrača prilikom gola. Da, Francuz je igrao rukom, ali moraš, Dejane, krenuti od sebe. To je izostalo!

Šime Vrsaljko, pak, izjavljuje: „Dalić ima podršku svih igrača. Ne misli se valjda da je pobjeda protiv Cipra ili Malte nešto što se podrazumijeva, to su momčadi koje mogu zapapriti svakome.” Da, Šime, samo pitanje jest dokad će ovakvim igrama svi igrači imati podršku izbornika Dalića?! Ćaću i direktora ne biraš, on ti pripada! Da, Šime, Cipar i Malta mogu zapapriti svakoj reprezentaciji u kojoj se igrači dijele na mlade i stare, a ne na lošije i bolje, u kojoj neki igrači dolaze na okupljanje s pritiskom kluba i osobnom dilemom ‘klub ili reprezentacija’? I ako se forma hvata kroz reprezentativne, a ne klupske aktivnosti. Nemojmo raditi tuđi posao. Mi Slavonci imamo izreku: ”Najteže je brojati tuđe novce i prašiti svoju snašu”. Pustite izbornika da odradi svoj posao kako on misli da treba, ovakvi komentari mu samo odmažu, a takvim komentarima doći ćete u situaciju da se u riječi ‘senatori’ zamijene samo slova ‘n’ i ‘r’. Najveća pomoć izborniku bila bi da se iskusniji igrači i dalje potvrđuju, kao što to čini kapetan Modrić, a mlađi im angažmanom pušu za vrat. Dalić je već poslao jednu poruku dajući veću minutažu Duji Ćaleti-Caru.

Naši reprezentativci su nas naviknuli na dobre rezultate i dobre igre te moraju shvatiti da su postigli i određene nogometne standarde i da nisu krivi nogometni poklonici što im vjeruju i traže od njih da stalno potvrđuju svoju kvalitetu, što su i osnovna načela sporta. Vjerujem da će u lipnju na EP-u naši biti puno bolji nego na proteklom kvalifikacijskom ciklusu u ožujku.

U prvom redu zahvaljujući TV medijima – koliko god smo poznavatelji naše U-21 reprezentacije – utakmice u Kopru su nam pokazale potencijal igrača naše selekcije, ali i Portugala, Švicarske i Engleske. Portugal je igrom, kao i osvajanjem maksimalnih devet bodova, pokazao kako je dimenzija više. Naši igrači su, pak, u utakmicama sa Švicarskom i Engleskom pokazale zanimljiv potencijal te se sretno i spretno kvalificirali u 1/4 finale EP-a. Vidjeli smo u ovom grupnom natjecanju u svim selekcijama mnogo dobrih igrača, a i sami naši mladi igrači su se mogli natjecati i uspoređivati sa svojim vršnjacima iz drugih selekcija.

U 1/4 finalu nas čekaju izvanredni Španjolci, višestruki pobjednici ovog natjecanja, nesumnjivo veliki izazov za izbornika Igora Bišćana i njegove izabranike da još jednom velikom utakmicom potvrde svoj status u europskom nogometu. Zagovornik sam da se igrači razvijaju u klubovima, a igre u reprezentaciji služe za uspoređivanje kvalitete i sportsko-marketinšku prezentaciju. Moramo izići iz svojih okvira, a ne kako mi Slavonci tvrdimo da je naš kulen najbolji, a nismo ni kušali onaj iz susjednoga sela. Neki od ovih igrača već su u 23. godini (Moro, Majer) i njihova dob ne bi trebala biti zapreka već vjetar u leđa za poziv u A selekciju kao nova energija za nove uspjehe. Već za lipanj? Zašto ne. Nema se tu što čekati…