MPRESSING – Novi izazovi za Zlatka Dalića

PIŠE: Mile Petković

U 2020. godini korona je širom svijeta određivala način života, pa i sporta. Najveći udar te opake bolesti dogodio se upravo u nogometnim terminima proljeće-jesen. Unatoč tome, uz određene epidemiološke mjere te adaptacijom nekih pravila UEFA kupova, održao se kontinuitet klupskih natjecanja u okviru UEFA-e.

I naša nogometna reprezentacija u tom „novonormalnom“ razdoblju se ogledala u novom natjecanju, Ligi nacija. Zahvaljujući blistavim rezultatima u bliskoj prošlosti svrstani smo u najkvalitetniji razred spomenutog natjecanja u kojem su nam društvo pravili Francuska, Portugala i Švedska. Osim šest utakmica protiv navedenih protivnika Hrvatska je tijekom 2020. godine odigrala još i dvije kontrolne, protiv Švicarske (2:1) i Turske (3:3). Izbornik Zlatko Dalić je u ovih osam utakmica isprobao mnogo igrača, čak 32-ojicu. Pritom je nerijetko i zaboravio, odnosno mijenjao svoj proklamirani stav o tome „da samo igrači koji su standardni u svojim klubovima mogu kandidirati za najbolju nogometnu selekciju naše države“.

Pokazalo se da su Portugal i Francuska bili za nas klasa više u ovim okolnostima. Možda je u utakmicama s Francuskom bio prezentiran i pogrešan stav, pristup javnosti koji se kroz medije prenio i na igrače te stožer „kako je ovo prilika da im se osvetimo za poraz u finalu Svjetskog prvenstva“. U sportu nema osvetničkih motiva. Ima samo dobrih i loših igara, pobjeda, poraza i neriješenih rezultata. Francuzi su (nam) pokazali da su bolja momčad, u obje utakmice matematički su bili duplo bolji (4:2 i 2:1) od nas . Nažalost, naš stožer, pa i znatan dio javnosti, ponovno je, kao i u Rusiji na SP, sam sebe zavaravao da smo bili bolji, ali „eto, Francuzi su imali više sreće ili naklonost sudaca“. Moguće je i to, no Francuska je velika država, velika nogometna nacija, s velikim izborom kvalitetnih igrača.

Možda smo malo i podcijenili značaj ovog natjecanja, jer je i Portugal u svom ne baš spektakularnom izdanju pokazao da je ispred nas pobijedivši nas u obje utakmice (4:1 i 3:2). Švedsku smo svrstali pod redovni meni, no malo je falilo da izgubimo status u eliti koji je teško zaslužen na terenu kroz kontinuitet dobrih rezultata u prošlosti. Podsjećam i na to da smo Švedsku kod kuće dobili istim rezultatom kojim smo izgubili u gostima, 2:1.

Mi volimo svoju državu, svoje sportaše i sportske kolektive, ali moramo shvatiti da nismo pretplaćeni, niti baš tako kvalitetni, na to da na svakoj europskoj ili svjetskoj smotri ostvarujemo rezultate igre kao 1998. u Francuskoj ili 2018. u Rusiji. Skromne predstave u utakmicama Lige nacija mogu pronaći opravdanje u izostancima nekih standardnih igrača radi bolesti, ozljeda te odluci izbornika da pruži šansu većem broju reprezentativno nepotvrđenih kandidata. Nedvojbeno je da se u našoj reprezentaciji odvija generacijska promjena, a tada je teško graditi novu igru i ostvarivati zapažene rezultate. No, ukoliko je izbornik Dalić iz ovih osam utakmica, pružajući šansu čak 32-ojici igrača, izišao jasnog stava o kvaliteti onih na koje je podijelio minutažu – bit ćemo na dobitku.

Normalno da sada očekujemo od izbornika i njegova stožera jasan stav o svakom igraču kojeg će pozivati, ali i rasporedu igrača na terenu koji će biti uvjetovan sposobnostima igrača koje imamo, odnosno onome što svaki pojedinac može pružiti na svojoj najboljoj poziciji. Kriterij ne smije biti njihov minuli rad, niti koliko vrijede na Tranfsermarktu, niti u kojem klubu igraju, niti koliko zarađuju…, nego ono što pružaju na terenu.

U ožujku 2021. igramo tri kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo Kataru 2022. godine. Protivnici su nam Slovenija, Cipar i Malta. Naša reprezentacija mora biti „ful“ spremna za gostovanje kod susjeda, Slovenaca. To je prva utakmica od ove tri. Slovenci će, predvođeni Matjažom Kekom, biti sve samo ne lagan suparnik i ova premijerna utakmica lako može odrediti daljnji razvoj situacije u ovim kvalifikacijama. Najesen igramo još s Rusijom i Slovačkom, sve skupa ne izgleda osobito zahtjevno. Tu i jest potencijalna zamka, mi Hrvati smo sami sebi često najveći suparnici jer smo skloni razmišljanju „lako ćemo“. Nećemo.

Izbornik Dalić je pomalo iznenađujućim angažmanom umjesto Ante Čačića uspio reprezentaciju odvesti na SP u Rusiji gdje smo postigli svjetski priznat plasman. Mala Hrvatska je 2018. bila druga u svijetu. Dalić je nogometnu Hrvatsku doveo blizu nogometnog trona, a i sebe je stavio uz rame svjetski priznatih trenera. No, zagazili smo u 2021. godinu, od ruskog srebra protekle su gotovo tri godine, dosta toga se promijenilo u kadrovskoj strukturi reprezentacije. Zlatko mora zadržati svoj način komunikacije s igračima, ali zauzeti jasan stav da u nogometu i seksu nema minulog radnog staža. Nema onog „sjećaš li se kako sam te dobro…?“. Sjećat će se kroz maglu, ako ne budeš ponovno!

Tri godine nakon SP u Rusiji izbornik Dalić ne bi trebao ni prema kome imati ikakvu obvezu. Osim prema hrvatskoj naciji, da se ista ponovno ponosi borbom, igrom i rezultatima naše odabrane vrste. Gradeći novu momčad mora zauzeti stav da tzv. senatori iz 2018. moraju dati puno više da bi ostali senatori, a novi u selekciji da moraju dati još više od njih da bi ugrozili senatore, tj. (za)uzeli njihovo mjesto u momčadi.

Dao sam si malo truda i proanalizirao sam učinak te 32-ojice igrača koja su se našla u kadru u osam prošlogodišnjih utakmica. Ne bih izborniku komplicirao posao, ali bih svakako u širi izbor uvrstio igrače Dinama Joška Gvardiola i Lovru Majera. Planirajući da nešto napišem na temu reprezentacije shvatio sam da je krajnje vrijeme potaknuti na razmišljanje izbornika Dalića i njegov prošireni stožer, a pogotovo skaute koji moraju odraditi veliki posao uživo prateći sve kandidate kako bi izbornik imao što bolji uvid u zdravlje, pripremljenost i formu kandidata. Mnogo je kandidata i svi sebe vide u užem izboru, što je pravo njihova ega. Posao izbornika nije isti kao posao trenera. Trener ima igrače po potrebi 24 sata dnevno, za pripreme, trening, razgovor, dok izbornik sa svojim stožerom puno toga mora odraditi prije nego što objavi popis igrača koje poziva na okupljanje.

Malo sam se poigrao igrajući se trenera, ne izbornika, pa sam pokušao složiti reprezentaciju, ali i mijenjajući sustav, osnovni raspored igrača na terenu. Sugeriram vam, poštovani čitatelji, da pokušate i vi staviti svoj izbor u rasporedima u kojima sam se i ja igrao. Ima ih četiri; 1-4-2-3-1, 1-4-4-2, 1-4-3-3 i 1-3-5-2. Inače, smatram kako je dovoljno imati jedan osnovni raspored i jedan alternativni. Nemoguće je naprosto uigrati više sustava u kratkom roku okupljanja reprezentacije.

Za podsjetnik, evo i popisa 32-ojice igrača iz prošlogodišnjeg reprezentativnog saziva: Livaković, Sluga, Grbić, Kalinić (vratari), Vida, Lovren, Vrsaljko, Barišić, Ćaleta-Car, Melnjak, Uremović, D. Bradarić, Modrić, Badelj, Kovačić, Rog, Pašalić, Brozović, Vlašić, Perišić, Kramarić, Brekalo, Petković, Oršić, Budimir, Rebić, Jedvaj, Škorić, Juranović, Bašić, Čolak i Pongračić.

Nažalost, zbog ozljede u konkurenciji za nadolazeće izazove neće biti Marko Rog. Ali, ima jedna dobra vijest, Šime Vrsaljko počeo je igrati za madridski Atletico, uvjerljivog lidera španjolske La Lige. Iako, pitanje je kada će se vratiti u željenu formu. Tragedija hrvatskoga nogometa je da Šimi nisu našli dostojnu zamjenu na desnom boku koju je izbornik tijekom njegova izostanka pokušao krpati s Jedvajem, Vidom i Uremovićem.

Prilikom transfera Brazilca Igora Silve u Osijek, nemalo sam se iznenadio kada su Osječani prilikom njegova predstavljanja natuknuli kako je riječ „o odličnom desnom bočnom igraču koji bi poslužio i našoj reprezentaciji“. Pomislio sam tada „o čemu oni to pričaju“? No, s određenim vremenskim odmakom spreman sam ustvrditi kako je Igor Silva sigurno reprezentativna kvaliteta u hrvatskim okvirima. Nisam nacionalist, no nisam zagovornik da državljanstvo ikome dajemo radi bilo kojega sporta, pa tako i nogometa. No, to je priča o kojoj sam već pisao na temu razvoja naših mladih igrača i pravilnika o broju stranaca u našim ligama.

Kako god poštovani čitatelji budete slagali prvih 11 naše reprezentacije u bilo kojem rasporedu/sustavu, siguran sam da ćete doći do spoznaje kako neki kontinuitet dobrih igara nude samo Livaković, Modrić i Brozović. Velika je neizvjesnost oko toga u kakvoj će formi za utakmicu za Slovenijom biti Lovren, Vlašić i Uremović s obzirom na to da rusko prvenstvo počinje tek krajem veljače.

Sada se gradi momčad za duži period, pa skauti i članovi stožera predvođeni izbornikom Dalićem moraju imati jasne stavove i kriterije o izboru igrača, a ništa manje nije važan i stav o poziciji na kojoj će pojedini igrač igrati. Golman je jedan od 11 igrača i jedini nema alternativnu poziciju. Tu imamo sigurnog Dominika Livakovića, ali bilo bi dobro da ga netko ozbiljno pritisne konkurencijom, prije svega Ivo Grbić koji sjedi na klupi madridskog Atletica.

Mislim da nam ništa dobro ne donosi potraga alternativnih pozicija nekih igrača, pogotovo u veznoj liniji, osim zadovoljavanja njihova ega. Bitno je igrati na poziciji na kojoj je igrač najbolji, na kojoj najviše daje. Neovisno za koji sustav se izbornik opredijeli, jedna od ključnih pozicija je ona defenzivnog veznog igrača. Sama riječ „defenzivni“ označava njegovu specijalnost, neovisno igra li tu poziciju sam ili u s nekim u tandemu. Taj zadnji vezni svojim radnim mjestom otvara našu igru prema naprijed, ali i zaključava napad suparnika. Često znam reći, on je kao osigurač na bombi. Takvi igrači u postojećem kadru su Milan Badelj i mladi Toma Bašić. Moramo odlučiti trebaju li nam njih dvojica ili ne. Ne bi bilo dobro da su samo prisutni i na kraju da završe kao Filip Bradarić kojeg s 29 godina više nema ni na radaru. Brozović je sigurno igrač koji svojim stasom igrom, trkom može pokriti i tu poziciju, kao i ostale u veznoj liniji, on je uz Modrića siguran starter.

Ovoga trenutka Andrej Kramarić je nakon bolesti i ozljede naš najbolji napadač koji u Bundesligi igra u zavidnoj formi. E, sad o sustavu i taktici, moguće je da mu izbornik Dalić pridoda još jednog kolegu u vrh napada; Petkovića, koji je po karakteristikama sličan njemu, ili Budimira koji voli tražiti dubinu. To su neka od taktičkih pitanja koja u razvoju koncepta razvoja igre izbornik mora razjasniti te ih s igračima provesti u djelo. Po kvaliteti kadra ne bi trebalo biti problema s krilnim igračima, na tim pozicijama imamo dobra rješenja; iskusnog Perišića, pa Brekala, Oršića i Rebića.

Pitanje je koja je prava pozicija Matea Kovačića? Po meni, on je odličan za djelovanje iza napadača ili kao ofenzivni desni vezni, osmica. Naglasio sam ranije da izbornik mora razjasniti koncept igre i odlučiti hoće li na krilima u sustavu 1-4-4-2 djelovati više vezno orijentirani igrači ili brzanci. Treba razbistriti sliku i kada su u pitanju Vlašić i Pašalić koji se nameću igrom i stavom, pa ih zbog toga treba uvažiti, a ne ih pokušati zadovoljiti nekakvim utješnim nagradama. U kadru imamo (i) hitre napadače igrače koje možemo razvrstati u napadački tercet: Brekalo, Kramarić i Rebić (Perišić). Sve su to varijacije na temu… Izborniku neće biti lako, u nogometu je najteže napraviti igru, jer moraš ukomponirati sposobnosti jedanaestorice igrača koji – da bi momčad dobro izgledala i funkcionirala – moraju u svim situacijama imati sinergiju, dubinu, širinu, visinu, brzinu, itd.

Poslije ove tri kvalifikacijske utakmice u ožujku slijede (nam) najmanje tri utakmice na Europskom prvenstvu u lipnju – protiv Engleske, Češke i Škotske. Nadam se prolasku skupine i daljnjem nastavku natjecanja. U rujnu, listopadu i studenom, pak, A selekcija nastavlja kvalifikacije za SP utakmicama s Rusijom, Slovačkom te uzvratima protiv Slovenije, Cipra i Malte.

Usporedno s A selekcijom aktivna će biti i U-21 reprezentacija Hrvatske koja u Kopru krajem ožujka (od 25. do 31. III.) u okviru skupine D Europskog prvenstva igra protiv Portugala, Švicarske i Engleske. Osim već spomenutih Gvardiola i Majera u U-21 reprezentaciji još igrača koji već sada kvalitetom mogu participirati u A vrsti (Štefulj, Čabraja i Moro). Smatram kako A selekcija ima prednost i u tom smislu ne bi trebalo raditi nikakve kompromise. Spomenuti igrači zaslužili su veću šansu od nekih koji su konzumirali A vrstu. Inače, svakako sam planirao skoknuti do Kopra i pogledati utakmice protiv Portugala (25. III.), Švicarske (28. III.) i Engleske (31. III.), no bojim se da od toga neće biti ništa imajući u vidu usporeno cijepljenje protiv koronavirusa te ukupnu epidemiološku situaciju.

Ove aktivnosti, tj. utakmice, koje očekuju naše selekcije, u prvom redu A vrstu, upravo vape za maksimalnim angažmanom stožera, tj. izbornika. Naviknuti smo na visoku kvalitetu igre naše reprezentacije, no tome prethode visoki zahtjevi koje struka mora staviti pred igrače. Imam ponešto iskustva kao trener u reprezentativnim selekcijama U-21 i U-20 u razdoblju od 1995. do 1997. godine kada je izbornik tih reprezentacija bio Ivo Šušak. Jednostavno, ritam natjecateljskih utakmica ne dopušta mnogo rada ni vremena koje je potrebno da se igrači „prešaltaju“ s klupskih obveza na reprezentativne, pogotovo na početku sezone.

Za nas je ožujak Mjesec D. Mnogi od vas će misliti da je rano govoriti o tome, jer „daleko je ožujak“. Ne mislim tako, nadam se i želim vjerovati da su izbornik i članovi njegova stožera u radu već daleko ispred mojih razmišljanja. Naučio sam od mojih školskih prijatelja iz osnovne škole Fadila i Međuša Feratovića, inače Roma, što znači biti budan i predviđati. Njihova priča ide ovako; kada Rom šalje dijete sa staklenkom po vodu, prvo ga dobro nalupa. Zašto? Pa kad ju razbije, kasno je. Nema više svrhe.