MPRESSING – Prva HNL u retrovizoru

PIŠE: Mile Petković

Završen je krnji jesenski dio Prve HNL. Za početak, čestitke upravama prvoligaških klubova koje su promptno reagirale te se ozbiljno i realno postavile prema COVID-19 infekciji koja je silno ugrozila u gospodarstvo, živote i zdravlje naših građana. I onemogućila normalno funkcioniranje klubova koji su dosljedno slijedili upute HNS-a, prema protokolu UEFA-e i FIFA-e.

Klubovima nije bilo lako donijeti odluke o smanjenju plaća igračima, o prodaji onih (naj)kvalitetnijih kako bi omogućili samoodrživost, nije bilo lako ni zatvoriti proračune bez nekih uobičajenih prihoda, primjerice od prodanih ulaznica, a sigurno su otkazani i brojni sponzorski ugovori i slično.

Svi aktivni sudionici jesenskog natjecanja Prve HNL stoga zaslužuju sve pohvale, jer su unatoč nenormalnoj situaciji izazvanoj koronavirusom odigrali polusezonu na, po meni, iznenađujuće visokoj razini izvedbe.

Neke su utakmice radi bolesti igrača i članova stručnih stožera odgođene. Samo oni koji su bili ili jesu sportaši i treneri znaju što znači tijekom sezone izostati iz trenažnog procesa nekoliko (tje)dana,  što se jesenas redovito događalo našim prvoligaškim akterima, koji su, ponavljam, unatoč svim otegotnim okolnostima igrali vrlo dobar nogomet. S mnogo manje prekršaja, s više boljeg suđenja, što je dovelo do bolje gledljivosti i veće gledanosti, nažalost većim dijelom polusezone tek putem televizijskih ekrana.

Dinamo i Rijeka kroz europske nastupe, o tome sam nešto već pisao, ali nije zgorega ponoviti, svojim su igrama podignuli rejting hrvatskog klupskog nogometa, a i vlastiti rejting, što će sigurno rezultirati i povećanim zanimanjem  za njihove igrače kojima je također povećana vrijednost na tržištu. Odlične igre Dinamo i Rijeka su nastavili i u domaćim natjecanjima.

Svjedok sam završetka igračke karijere Zorana Mamića te njegovih početaka u ulozi sportskog direktora. Tada, ušavši iz kopački u nove sportske izazove, suočio se s mnogim iskušenjima koja je brzo svladao. Napravio je u tim počecima i jednu pogrešku; izjavio je da ga trenerski posao ne zanima. No, u životu ”nikad ne reci nikad”. Zoran Mamić je, kako znamo, postao trener. Nakon Dinamova razlaza s Nenadom Bjelicom i prodaje nekih nimalo nevažnih igrača (Kadzior, Gojak, Moro, Dilaver…) prošla jesen donijela je potvrdu da Zoran Mamić nije samo trener, nego – odličan trener. Za vrlo kratko razdoblje stvorio je novi stožer, odličnu igru i atmosferu u momčadi te vrhunski rezultat u Europi. Voljeli ga ili ne, to su čvrste činjenice.

NK Rijeka je nastavila je pod vodstvom predsjednika Damir Miškovića  kontinuirano i plansko rukovođenje klubom, razvijajući kvalitetne mlade igrače (Nevistić, Smolčić, Štefulj, Lepinjica, itd.). Pametno su na Rujevici i skautirali (Lončar, Čerin), ali i nastavili mudru suradnju s Dinamom posuđujući razvojne igrače na koje ima pravo prvokupa (Kulenović). Dobre procjene, svaka čast.

Ne bi bilo pošteno ne spomenuti mladog stručnog trenera Simona Rožmana koji imponira i svojim ponašanjem. Na dobrom je Rožman putu čak i zasjeniti svog prethodnika i sunarodnjaka Matjaža Keka.

Osijek kod Nenada Bjelice pokazuje novu dimenziju ozbiljnosti u taktičkom i natjecateljskom dijelu. Bjelica je preuzeo na sebe veliku odgovornost preuzevši ingerenciju nad kompletnim sportskim dijelom kluba, izvrsno je krenuo, pa navijači i čelnici očekuju titulu prvaka. Izazov za klub je hoće li već ove zime investirati u otkup Mierezova ugovora i hoće li Bjelici prema njegovu ukusu uz to dovesti još jednog kvalitetnog napadača. Nedavno preminuli Otto Barić uvijek je tražio još dva igrača, a Nenad za napad na Dinamo traži – samo jednog.

Gardom i stavom novog predsjednika Hajduka Lukše Jakobušića otvoreni su svi frontovi za stvaranje boljeg Hajduka. Hajduka kakvog priželjkuje i zaslužuje njegova armija navijača, Hajduka kakav treba hrvatskom nogometu, Hajduka koji će igrati značajnu ulogu u europskim natjecanjima, što je za sada samo velika povijesna priča. Novi Hajdukov predsjednik se na početku mandata ponaša vrlo racionalno, pa se nije ustručavao otvoriti poglavlje razgovora s HNS-om, iako uvijek postoje oponenti toj suradnji. Pod ravnanjem v.d. trenera Bore Primorca Hajduk  je pružio nekoliko dobrih partija, no pitanje je li to po onoj narodnoj da ”svaka nova metla bolje mete”. Za nešto više, Hajdukovo vodstvo će se morati suočiti s naslijeđenim igračkim ”projektima” i odrediti smjer kojim će Hajduk ići dalje. Poznat je moj stav o tome što je to riječ ”projekt” u okvirima hrvatskog nogometa. Hajduk je povijesni nogometni brend i bit će to ponovno kada ”ovlada” nogometnim područjem od Zadra do Dubrovnika, uključujući i zaleđe, tj. Kninsku, Cetinsku i Imotsku krajinu… Tada će vrlo lako i prepoznati koja tri-četiri igrača treba dovesti kao pojačanja.  A iste kao pojačanja moraju prepoznati stručni stožer, suigrači i publika, a ne netko tko misli da zna što je to pojačanje ili, pak, ima određeni privatni interes u angažmanu tog ”pojačanja”. Hajdukovci, Hajduk živi vječno, podržite gospodina Jakobušića u ispravljanju krive Drine!

Gorica u nadolazećem proljetnom dijelu prvenstva mora dati odgovor na pitanje je li tek trenutni trend ili već konstanta koja može ugroziti tzv. ”veliku četvorku” HR-nogometa. Sviđa mi se ono što sam jesenas vidio gledajući njezine nastupe, sinoćnja pobjeda na Poljudu samo je šlag na tortu izvrsne dionice.

Slaven Belupo je od svog ulaska u Prvu HNL stabilan klub, klub čijim se čelnicima vjeruje na riječ. Prije par godina propustili su, međutim, u Koprivnici napraviti iskorak izgradnje kampa i to u vrijeme kada su prvi susjedi i veliki sportski rivali Varaždin i Međimurje bili su podređenom položaju, odnosno u slobodnom padu. U aktualnim okolnostima, a sve kako bi se izbjegla neugodna iznenađenja, trebalo bi predviđati i mogućnosti promjene vlasničke strukture glavnih sponzora te potražiti i neke druge izvore financiranja i načine organizacije.

Iako Lokomotiva bodovno i plasmanom pripada donjem domu ljestvice, procjenjujem da će do kraja sezone doći u sigurnu zonu. Naime, klub je u prošlom prvenstvu osvojio povijesno 2. mjesto u HNL, no shvatio je da dolazi krizno razdoblje gospodarstva izazvano koronom, pa su ljetos, radi osiguravanja opstojnosti, transferirali dosta igrača. Lokomotiva je to napravila planski. Jedina je iskoristila pravilnik HNS-a u kojem piše da klubovi mogu imati osmoricu igrača izvan  Europske unije. Mnogi su se naši klubovi okrenuli prema Južnoj Americi, pa i Africi, dok su se Lokosi usmjerili prema znatno jeftinijem i bližem tržištu, skautirajući po Albaniji i Kosovu. Doveli su s tog područja dosta mladih, potentnih igrača i uzdajući se u rad provjerene trenerske vrijednosti Gorana Tomića sigurno će sljedećega proljeća rezultatski uzletjeti, a sljedećega ljeta opet uspješno transferirati. Direktor Božidar Šikić dobro vlada materijom, uvjeren sam da će dobro završiti ovu priču stvarajući novu dodanu vrijednost.

Vjerojatno će mi u Istri 1961, Šibeniku i Varaždin, navodim ih abecednim redom, zamjeriti na konstataciji da među njima vidim onoga tko će na kraju sezone ispasti iz Prve HNL. Sve tri momčadi bolje izgledaju na terenu, nego na tablici. Sigurno je da nas čeka neizvjesna borba za ostanak ovih momčadi podjednake igračke kvalitete. No, svaka od njih ima svojevrstan uteg; Istra 1961 pod patronatom Deportivo Alavesa nema problema za tekuće troškove, no baskijski vlasnici nikako da igrački pojačaju momčad koja se pošteno bori u okviru svojih kvaliteta i mogućnosti. Što ne štima?! Nemam pravu informaciju, ali vjerujem da je zapelo na relaciji Grad Pula – Grupacija Alaves-Baskonia oko nerealiziranog dogovora ustupanja zemljišta za izgradnju kampa. Bez realizacije tog dogovora svi gube!

Šibenik je poslije višegodišnjeg drugoligaškog života, rješavajući stare, ali i stvarajući nove dugove, konačno ušao u Prvu HNL. Dovodeći više prinove nego pojačanja, jer mu financijske okolnosti to nisu omogućavale. Tračak svjetla se ukazao interesom investitora iz Kolumbije koji su uplatiti predujam, narodski rečeno ”dali kaparu”, te doveli svojih nekoliko mladih, nadarenih igrača koji, na na žalost trenera Krune Rendulića, trenutno ne mogu pomoći podizanju kvalitete igre i rezultata. Središnji državni ured za sport nije još donio suglasnost o ulasku kolumbijskih investitora u vlasništvo HNK Šibenik, tako da, šahovskim rječnikom, na Šubićevcu vlada pat-pozicija koja ne donosi nikome dobro.

Varaždin, klub kojeg su iz pepela podigli sportski entuzijasti i bivši igrači povijesnog Varteksa, tek pokušava dobiti veću naklonost varaždinskog gospodarstva i politike, koja dosad financijski nije bila dostatna. No, Varaždinci su žilavi, ne daju se, slažu momčad od domaćih iskusnijih, ali i mlađih igrača, te još nedokazanih nogometaša koje su posudili od Dinama i Hajduka. Promijenili su i trenera želeći u svlačionici izazvati pozitivan stres, upitno je koliko je to dugoročno rješenje. I ja skačem u vis metar i 10 centimetara, da me trenira Joško Vlašić možda bih napredovao do metar i 11, ali pitanje je za što bi to bilo dovoljno u sportskom smislu.

Svim trima klubovima želim ostanak u ligi, jer je svaki od njih na svoj način potreban hrvatskom nogometu. A i činjenica je da u Drugoj HNL ovoga časa nemamo klub koji je boljestojeći od njih u financijskom, kadrovskom i infrastrukturnom smislu. U drugoligaškoj konkurenciji imamo, procjenjujem, tri kluba koji se tuku za ulazak u elitni rang. Nijedan od njih za iskorak nema realne pretpostavke i mogućnosti, ali deklarativno – svi mogu. I evo ti problema oko licenciranja, jer nismo principijelni, jer ne rješavamo probleme na vrijeme, misleći valjda da će se sami od sebe riješiti.