MPRESSING – Što je ovo bilo?!

PIŠE: Mile Petković

U nekoliko navrata već sam konstatirao da se u Prvoj HNL igra odličan nogomet u kojem fali samo publika na stadionima. Posebno me oduševio Dinamo u obje europske utakmice protiv Krasnodara u kojima je zabilježio pobjede protiv kvalitetnog suparnika. Izvrsna Dinamova igra na kraju će u Zagreb dovesti i veliki Tottenham jednako velikim Mourinhom. Svaka čast Modrima za dosad učinjeno u ovosezonskom europskom natjecanju!

To su razlozi više da ostanem u dvojbi poslije nedjeljne utakmice Dinamo – Slaven Belupo 3:0. Kao dječak bio sam navijač Dinama, a i sada gajim određene simpatije prema zagrebačkim Modrima, a u njihovom prošlonedjeljnom suparniku Slavenu Belupu bio sam trener u dva navrata. Iz tih razloga dajem si za pravo da mogu biti realan, ali i kritičan u svom viđenju ove utakmice.

Dinamo je ušao u utakmicu bez sedmorice startera u odnosu na Krasnodar. Neki nisu nastupili radi kartona, a većinu je trener Zoran Mamić odmarao i čuvao na klupi za sutrašnju kup utakmicu protiv (ponovno) Slavena Belupa. Neobično, jer uoči utakmice trener Mamić je naglasio važnost pobjede radi nastupa u Ligi prvaka i sljedeće sezone. Inače, propisi nalažu da klubovi moraju nastupati s najjačim postavama, a prošlonedjeljna Dinamova sigurno nije bila takva. Nogomet je momčadski sport, a ovih jedanaest igrača nisu bili momčad; devetorica mogu šlepati dvojica, ali četvorica ne mogu sedmoricu.

Logično je odmoriti neke igrače, no po rezultat moraš krenuti s najjačim sastavom, uz dva alternativna igrača, a onda mijenjati, uvoditi zamjene. Jer, igrači s klupe i jesu zamjene, a ne stateri. Trener Mamić radi odličan posao u Europi, ali Osijek je Dinamu za petama u HNL-u, a jedan od razloga zašto je tome tako jest i taj što je Zoran već u nekim prethodnim utakmicama počeo iste s inače zamjenskim igračima koji nisu bili na visini igre koja Dinamu uvijek treba, kako u našoj ligi, tako i u Europi.

Dinamo više nema komoditet dati veću minutažu u HNL-u igračima koji objektivno nisu te kvalitete ili natjecateljska forme. Forma se stječe kroz igru i ovim igračima klub mora omogućiti minutažu kroz Dinamo II, ako već nisu potrošili bonus ili čak kroz prijateljske utakmice kroz Dinamo II koji bi trebao služiti i za tu svrhu, jer se u drugoligaškom prvenstvu ionako nije proslavio.

Kao trener znam da niti jedan trening ne može zamijeniti utakmicu, ali Dinamo može preskupo platiti traženje forme kroz prvenstvene utakmice za inače našeg odličnog Slavonca Mišića, oporavljenika nakon teške bolesti, pa Hajrovića, svakako i Atiemwena koji ne igra u kontinuitetu već dvije sezone, također i Kastratija, Stojanovića, Franjića, itd. Svi oni su dobri igrači, ali ne i odlični za šampionski Dinamo.

Možda si je Mamić dao slobodu u kalkulaciji zbog toga što je i Slaven Belupo stigao na Maksimir bez par ozlijeđenih ili kartoniranih igrača te s nekim standardnim igračima na klupi. Kao, čuva ih trener Stipić za utakmicu četvrtfinala Kupa Hrvatske koja se igra u srijedu. Prvo poluvrijeme mi je sličilo kao slabija trening utakmica na pripremama u Rovinju ili Medulinu. Oba sastava su imala po 11 igrača, ali nijedan sastav nije imao momčad. Jer, u momčadi se zna tko što radi i to je razlika između individualnih i momčadskih sportova. Većina igrača si je dozvolila da vuče loptu dok je ne izgubi, bez ikakve vizije ili kreacije.

Koprivničani su se pravdali ozlijeđenim igračima, a na klupi su im bili standardni Goda, Krstanović, Etoundi… Kažu mi da su tri žuta kartona imali Glavčić, Lulić i Prce. Pa, najpametnije je očistiti se od kartona protiv Dinama u Zagrebu i to se slučajno poklopilo. Tako da je Slaven Belupo u drugom poluvremenu hrabro pritisnuo Dinamo s tri igrača posuđena – baš od Dinama; s dva Kima i Julardžijom. Na visini zadatka nije bio ni mladi sudac iz Kanfanara Marin Vidulin – znojio se, konzultirao VAR sobu, izgubio se dečko u toj igri. To je pretežak posao za njega. Nažalost, iskusni TV reporter Ivica Blažičko je složio svoju priču i na kraju svi zadovoljni u konstataciji: Dinamo je rutinski pobijedio 3:0.

Ostao sam zbunjen; što je ovo bilo??? Ova utakmica je pokazala kako je ponekad i dobro da nema gledatelja, jer to je bilo ono što odvraća ljude od nogometa. Mislio sam da je to iza nas, bez obzira na kalkulacije oba trenera da bolje prođu u ovoj, ali i kup utakmici u srijedu. Dinamo je pobijedio, ali nitko u nedjelju nije dobio. A nogomet je izgubio. Baš me zanima kakav rat će biti u kupu u srijedu… Volio bih da nisam u pravu, ali – velikima uvijek treba. Viđali smo to i u Vinkovcima. Povijest spominje Davida zato što je oborio snažnijeg Golijata, ali on je to svim srcem i umom želio. Sport, nogomet, ima svoju maksimu: brže, jače, više! Bez toga bi svatko bio sportaš! Srijeda je tu…