MPRESSING – Tablica kao završni račun

PIŠE: Mile Petković

Proljetna odluka HNS-a o prekidu natjecanja u gotovo svim nogometnim rangovima, uvjetovana pandemijom koronavirusa, naišla je uglavnom na odobravanje velike većine klubova te mnogobrojnog nogometnog puka. Kako i ne bi, (gotovo) nitko iz liga nije ispao, lige su se proširile, a u svom samozadovoljstvu brzo je zaboravljeno da se ”u niži rang plasirao” – kako je to običavao reći uvaženi sportski djelatnik, nažalost pokojni Martin Spajić-Dida – jedino zaprešićki Inter, prošlosezonski prvoligaš, ovosezonski drugoligaš.

Inter je platio treptaj nebudnosti svoga virtuoza u vođenju kluba Branka Laljka. Ne trebamo zaboraviti ni opravdanu Hajdukovu primjedbu u juniorskom natjecanju, jer je izgubio prvo mjesto i naslov prvaka iako je imao dva boda više od drugoplasiranog Dinama koji je prije prekida imao odigranu utakmicu manje (protiv Dugopolja), ali i bolji koeficijent uspješnosti pa je proglašen prvakom.

Iz Druge HNL u Prvu HNL probio se Šibenik. Zasluženo, Šibenčani su prošle sezone bili uvjerljivo najbolji drugoligaš. Nakon kvalifikacija trećeligaških prvaka status drugoligaša su ostvarili Opatija i sinjski Junak. Opatija je tako potvrdila odličnu organiziranost i kontinuitet vođenja trenera Zorana Bogolina, a Junak je spomenutim statusnim iskorakom napokon oplemenio bogatstvo kvalitete igrača cijele Sinjske krajine. Od ispadanja u Treću HNL spasili su se Cibalia i Solin.

Radi ljetne turističke sezone epidemiološke mjere su ublažene, pa su se klubovi počeli pripremati za novu sezonu, ističući svoje ambicije i ne razmišljajući da će COVID-19 tek poslije ljeta pokazati svoje pravo lice ubojice. Dosta drugoligaških momčadi ušlo je u pripreme, pa potom i u prvenstvo nedefiniranog igračkog kadra, financijske konstrukcije te u konačnici i rezultatskog cilja. Uglavnom su svi tada, uoči početka sezone, emitirali samo želje, a tijekom prvenstva su korigirani ciljevi. Postalo je normalno da su želje uvijek ispred realnosti. 

Sada kada je završio jesenski dio prvenstva (ostale su neodigrane još dvije utakmice; Međimurje – Sesvete iz 16. kola te Hajduk II – Kustošija iz 17. kola, ali njihovi ishodi neće umnogome promijeniti konačni izgled tablice), upućujem čestitke svim igračima, trenerima, upravama, fizioterapeutima, spremištarima, sucima, delegatima, kontrolorima…, na naporima i riziku, jer su izlažući vlastito zdravlje, uspjeli iznijeti ovo natjecanje u uvjetima zaraze COVID-19. Tako psihičko opterećenje treniranja i igranja utakmica različito je utjecalo na pojedine igrače, tj. momčadi. Pa je i start, središnjica i završnica imala za svaki klub sretniji ili tužniji period, bilo je dosta oscilacija.

U konačnici je ljestvica realan odraz učinka svake momčadi. Događalo se, doduše, da si ponekad igrao dobro, ali si izgubio. Katkad si uz lošiju igru osvojio bod, pa i tri. Sudac te negdje oštetio, a negdje pogurao. Jednom si imao sreću za saveznika pa se lopta od stative odbila u gol, a drugom zgodom sreća te nije ljubila pa se lopta odbila izvan okvira. Međutim, uglavnom pamtimo samo ono što je nama u korist, ali tablica je uvijek realan prikaz, iskazan egzaktnim brojevima.  

Hrvatski dragovoljac se, vođen novim čelništvom i osnažen nekolicinom pojačanja (Rubić, Ilić, Valentić, Viduka, itd.), od početka nametnuo prvenstveno gardom i pričom da želi u Prvu HNL. No, istu priču slušali smo i u prethodnim prvenstvima, za vrijeme predsjedničkog mandata Ivice Perkovića. Ova nova uprava HD-a, inače, ima i blagu potporu NK Lokomotive.

Jedna od karakteristika jesenske polusezone Druge HNL jest i to što je od tri druge momčadi prvoligaša jedino NK Osijek odigrao štiteći renome svoga kluba. Dinamo i Hajduk, pak, iskazivali su mjere štednje i/ili nezainteresiranost za taj rang jer mladići koji su ga igrali nisu opravdali ugled svojih klubova. Loš plasman i serije poraza (Hajduk II osam, Dinamo II devet) mogu loše utjecati na samopouzdanje i razvoj igrača, ali i pogrešnu procjenu javnosti o kvaliteti istih. Mladi igrači Dinama i Hajduka nisu još posve sazreli za prelazak iz juniorskog u seniorsko natjecanje.   

Ugodno iznenađenje je plasman novaka u ligi Opatije, jesenskog doprvaka, što je, ponavljam, potvrda kontinuiteta rada koju je pokazalo i Dugopolje predvođeno vizionarom Marijom Smodlakom, bivšim sportskim direktorom, a sada klupskim predsjednikom, koji je na temelju realnih mogućnosti kluba odredio ciljeve i struku koja će odličan rad pretvoriti u odličan rezultat.

Primjećujem i to da klubovi solidne kvalitete nisu podbacili. Pritom mislim na BSK, Croatia Zmijavci, Orijent 1919, Dubravu TK, Kustošiju, Sesvete, Rudeš, pa i Međimurje koje je padalo kako je prvenstvo odmicalo.

Inter, kao bivši prvoligaš, se tražio cijelo prvenstvo. Igrama su Zaprešićani zaslužili više bodova no što ih imaju (19 bodova, dovoljno za 14. mjesto među 18 drugoligaša) i sada tek vidimo koliko im je teška sudbina ispadanja iz Prve lige. Neka to bude nauk klubovima na začelju klubovima iz Prve HNL. Inter je, podsjećam, prvi osvajač Kupa Hrvatske 1992. godine. Već je ispadao iz Prve HNL, pa i čak Druge HNL, ali žilav je to kolektiv, vratit će se opet među prvoligaše, nema sumnje. Pitanje je samo – kada? Nije mu pružena ruka pomoći kada mu je trebala.

Sinjski Junak isprva se nije snašao u višem rangu, ali nakon što je trenersku palicu preuzeo Stipe Balajić pokrenuo se s dna, poglavito sa zadnje dvije jesenske pobjede, protiv Cibalije i Sesveta. Stipe je bio odličan igrač, a sada i trener, siguran sam da će na proljeće pokrenuti sve resurse Sinjske krajine koje on, kao Sinjanin, jako dobro poznaje. Solin, klub duge i svijetle tradicije koji je odgojio mnogo igrača, zasad nije iskoristio drugu šansu koju mu je donio prekid prošloga prvenstva, opet je u zoni ispadanja, posljednji!

Kroz moje višegodišnje iskustvo spoznao sam da je računica gotovo uvijek jednaka; za ostanak u ligi treba 31-33% osvojenih bodova. Znači, tko je u 17 kola osvojio 17 bodova, nalazi se iznad crte ispadanja (Dinamo II je šesnaesti sa 16, Junak sedamnaesti s 15, a Solin osamnaesti s 14 bodova). Tako će prema svemu sudeći biti i na kraju; tko osvoji 34 boda, može računati na ostanak. Liga je ove sezone ujednačenija, favorita nema nikada i nigdje, tako da je sve moguće. Pa i da Cibalia sa 6:0 pobijedi jesenskog prvaka HD-a, ali nedugo zatim i izgubi od Junaka (1:2) usred Vinkovaca.

Naša Cibalia je sezonu završila na 13. mjestu osvojivši 21 bod. Znači, otprilike 4-5 više od momčadi koji bi po trenutnoj tablici bili trećeligaši. Cibalia je ljeto i prekid prošloga prvenstva bolje iskoristila, za razliku od Solina nije ponovila katastrofalan prošlosezonski učinak. Znam da su mnogi Vinkovčani očekivali više, jer smo u povijesti naviknuti na bolji nogomet, bolji plasman i bolji rang natjecanja, Prvu HNL. Ali, treba realno sagledati sve okolnosti, ići korak po korak, gradeći čvrste temelje za budućnost.

Sjetimo se, pa ljetos nas je napustio kapetan momčadi Ivan Marijanović, naš najbolje ocijenjeni igrač sezone. Otišao je u Vukovar 1991, u Treću HNL. Kapetan!?! Znakovito, Treću HNL, tj. Đakovo-Croatiju, umjesto Cibalije izabrao je i daroviti napadač Dominik Dogan. Ne vjerujem da su samo novci bili u pitanju. Izostala je primjerena reakcija vodstva kluba.

Ljetos sam na terasi hotela Vila Lenije dva-tri sata razgovarao sa sportskim  direktorom Krešom Tomićem. U jednom trenutku mi je rekao: ”Teško je, igrači koje želim dovesti ne vjeruju mi u rečeno”. Odgovorio sam: ”Kako da ti vjeruju, pa nisi ti Dražan Jerković (kojeg je, usput, naš ŽNS-VS dvaput zatajio kao Juda Isusa), pa izgubili su povjerenje kroz višegodišnje urušavanje kluba”. Usmena predaja je još uvijek najjači marketing kod igrača, a u tom smislu nemamo dobrog glasnogovornika. Dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje.

Normalno je da svi treneri u svim klupskim selekcijama kluba naprave pisane izvještaje s procjenom svoje momčadi i vrednovanjem pojedinih igrača, te iskažu potrebe za tzv. doselekcijom. Višegodišnji princip doselekcije jest dovođenje pojačanja, tj. igrača koji će ugroziti status dotad standardnog prvotimca, pa posljedično iz prvih 18 ispada rezervni igrač koji se na toj poziciji nije izborio. Istog nudimo na posudbu klubovima Treće HNL iz naše županije.

Za očekivati je da se u taj selektivni proces kojim bi se ojačale sve klupske selekcije instruktor ŽNS-VS zajedno s trenerima-instruktorima koje putem provedenog natječaja javnim novcem plaća Upravni odjel za sport, mlade i demografiju VSŽ. Vrijeme je da se desetogodišnje ulaganje VSŽ u trenere počne vraćati, ponajbolji igrači završe u Cibaliji, a ne u drugim sredinama. Ne znam genezu problema, no čini mi se da se olako rješavamo nekih domaćih igrača. Posljednji slučaj koji brine jest Mate Bajić. Takvi igrači ne rastu baš na svakom drvetu, a i on bi, kao igrač koji je dosad promijenio već dosta klubova, morao shvatiti da se najbolje jede i spava kod svoje kuće.

Cibalia će sigurno opet ući u Prvu HNL kada bude na usluzi svima klubovima naše županije i kada ti klubovi budu uže vezani kao partneri Cibalije. To ovoga trenutka nije slučaj. Moramo se okrenuti školi nogometa jer ona hrani klub kroz razvoj igrača, a to je proces ulaganja u dodanu vrijednost. Treba biti strpljiv i kvalitetno raditi.

Do ovog stanja nije se došlo preko noći. Ni izlaz iz krize nije moguć preko noći.  Cibalia mora ponovno zadobiti povjerenje građana Vinkovaca koji su kroz instituciju Grada Vinkovaca ujedno i većinski vlasnici kluba. Normalno, Cibalia treba i podršku građana cijele VSŽ. Taj trenutak će se dogoditi kada se pojavi vizionar koji će imati snage povući za sobom najbolje gospodarstvenike, najbolje pravnike, najbolje trenere, najbolje sportske djelatnike VSŽ… Što sada nije slučaj.

Polažući vozački ispit instruktor mi je govorio: ”Kojom brzinom uzbrdo, tom brzinom nizbrdo”. Znači, sve ima svoje vrijeme i način. Ovoga trenutka nemamo adekvatne uvjete (financijske, infrastrukturne, stručne, igračke, pa i rezultatske) za rad i natjecanje u Prvoj HNL. A prije svega, kao i dobar dio ostalih klubova, Cibalia ima problem rukovođenja što je dovelo do nepovjerenja građana i ionako krhkog gospodarstva naše županije.

Nije nam utjeha, neki će mi i zamjeriti, no ovoga trenutka ne vidim klub u Drugoj HNL koji adekvatno može zamijeniti 10-oplasiranog u Prvoj HNL. No, to je tema za mnogo širu raspravu…

Da bi se napravio završni račun u svim segmentima firmi/klubova realno se snima stanje financija, imovine, opreme, nekretnina/terena, ugovora igrača, procjene kvalitete igrača, zapravo – trgovačkim rječnikom rečeno – procjenjuju se zalihe robe. I tek tada, ne bježeći od istine, vuku se potezi, tj. kuju planovi i stvara program za naredno natjecateljsko razdoblje. Tome služe inventure i završni računi. Sada, dok su igrači na odmoru, najviše bi trebale raditi uprave. Vrijeme je za završni račun.