MPRESSING – Tko je tu lud…???

PIŠE: Mile Petković

 

Dinamo je prošloga tjedna načinio istinski sportski pothvat i izbacio veliki Tottenham iz Europe. Ova utakmica je plijenila pažnju svih ljubitelja nogometa, a pobudila je zanimanje i onih koji inače nisu pretjerani fanovi ove igre. Taj sportski poriv povećan je u iščekivanju spoznaje kako će novoimenovani trener Damir Krznar složiti taktiku i voditi momčad s isključivim ciljem u koji mnogi nisu vjerovali; izbaciti bogatog suparnika iz daljnjeg natjecanja.

 Dobrom dijelu gledatelja bilo je izazovno gledati i kako će Dinamo funkcionirati nakon pravomoćne presude izvršnom predsjedniku Zdravku Mamiću te njegovu bratu Zoranu, treneru i sportskom direktoru Modrih. Znam da je već opjevano, ali imam potrebu još jednom naglasiti odličnu taktičku i psihološku pripremu momčadi od strane trenera Krznara. Svi su dali sve, momčad je izbacila pojedinca, na krilu Mislava Oršića Tottenham je poražen, a veliki Mourinho doveden u nemilost nemilosrdnih engleskih medija i navijača.

Moje oduševljenje velikom pobjedom Dinama nije dugo trajalo. Već sutradan sam kontaktirajući s brojnim nogometnim prijateljima shvatio da nisu svi tu veliku pobjedu Dinama prihvatili kao još jednu pobjedu hrvatskog klupskog nogometa. Podijelio nas je jal. Je l’ zato što navijamo za neki drugi klub ili je presuda Mamićima dobro došla dežurnim kritičarima koji se raduju kada i drugima crkne krava? Nebitno.

Za mene je ovo veliki rezultat za Dinamo, ali i za hrvatski nogomet. Homogena svlačionica izdignula se iznad presuda i loše stvorene atmosfere dojučerašnjim vođama kluba. Svaka čast momčadi i Damiru Krznaru.

Ne želim opravdavati pravomoćno osuđene, a najmanje biti njihov odvjetnik, no ovakav Dinamo pokazao je da je Mamićev projekt sportski odlično kreiran u svim segmentima, financijski vrlo izdašan, ali krivo usmjeren te pravno – ne samo zbog presude – vrlo upitan. Zdravko Mamić, to je jasno i pravnim laicima, u najmanju ruku bio je u sukobu interesa i to već dugo traje. Kako u Dinamu, tako i u tijelima HNS-a. Stisnut pravomoćnom presudom Zdravko Mamić ne bira sredstva kako bi relativizirao vlastitu odgovornost. Sigurno je u pravu kad kaže da nije mogao samostalno – bez igrača, uprave, NO i Skupštine kluba – provesti ove osuđujuće financijske transakcije. Taj Zdravkov biznis s igračima traje 20-ak godina, sjećam se kako je na početku u samo jednoj generaciji Cibalije imao tri igrača u svojoj agenciji. Ivan Žgela, Petar Tomić i Tomislav Vranjić mogli bi reći nešto više o tom zastupničkom odnosu.

Zdravko Mamić sada negira vlastitu krivicu i nastoji utopiti svakog koga može, usput i sebi nabacuje dodatni krimen. No, poznavajući odnose u nogometu, biznisu i pravosuđu, njegove tvrdnje o korumpiranosti sudaca su vrlo opipljive, pa ako se pokažu kao neistinite Zdravko Mamić svojim spisateljskim darom mogao bi ugroziti i Krležu. Lijepo je to sve uvezano u priču, ima logike… Svaka mu čast.

Vrlo je bitno za cjelokupno društvo i nogomet što prije razlučiti što jest, a što nije istinito od svega navedenog u Mamićevim spisateljskim uracima koji posljednjih dana zabavljaju naciju. Zdravko Mamić je već u „slučaju” Varga pokazao da može kvalitetno improvizirati, a naše pravosuđe svojim dugoročnim procesima – poput privatizacije u „slučaju Kutle”, ili procesa u „slučaju Vidošević”, ili novijih priča predstečaja i ubojstava u Šibeniku, itd. – daje za pravo javnom mnijenju da je na vagi što je od svega istina. Nažalost, naši najviši politički dužnosnici, predsjednik Milanović i premijer Plenković, štiteći vlastite taštine „je li bitnija forma ili sadržaj” ne pridonose pravnoj sigurnosti.

Ne bi smjeli dozvoliti, kako smo to već radili u mnogo slučajeva u raznim sferama hrvatskog društvenog života, sada sve porušiti u Dinamu. Treba očuvati ono što je dobro, a to je sportski dio. Unutar vodstva kluba treba doći do hitnih, ali kvalitetnih promjena. Nažalost, tajming je loš; smrt gradonačelnika i počasnog predsjednika Dinama Milana Bandića te nadolazeći lokalni izbori (a znamo da se u lovu i u predizbornoj kampanji najviše laže).

Dinamo je pokazao potencijal našeg nogometa. No, ne samo radi Dinama, promptno se u našu nogometnu problematiku mora kroz svoja ministarstva – osobito ona vezana uz financije, pravosuđe i sport – uključiti Vlada RH, ne štiteći one koji su se ogriješili o zakon, već pomažući Dinamu, ali i drugim klubovima, u raščišćavanju devijantnih odnosa. Sigurno da Grad Zagreb kao i HNS mora aktivno i brzo dati svoj doprinos očuvanju kvalitete zdravog kluba. Stara hrvatska izreka kaže; prilika čini lopova. Od stvaranja samostalne i neovisne hrvatske države stalno čekamo ili donosimo Zakone o sportu, a da nijednog trenutka nismo definirali koje sportove ćemo i kako financirati.

Potpuni nonsens je da u isti koš kao udruge građana trpamo neko seosko ribičko društvo s godišnjim budžetom od 5.000 kuna i GNK Dinamo s proračunom od 400 milijuna kuna. Tu treba napraviti razliku i postaviti granicu do kojeg proračunskog iznosa ili vrijednosti imovine neki sportski sustav može funkcionirati kao udruga, odnosno kao sportsko dioničko društvo. Što ne znači da i Udruga Dinamo nije mogla graditi stadion, ali lokalna zajednica mora biti transparentna, odrediti uvjete, raspisati natječaj za gradnju stadiona u kojem će ohrabriti potencijalne ulagače, dajući im koncesiju na 50 do 100 godina pa tko vidi interes, neka izvoli. Neovisno o tome je liu pitanju neki klub, HNS, jedinica lokalne samouprave, domaća ili inozemna tvrtka.

Nažalost, čelnici Dinama su pod izgovorom da žele privatizirati klub izvlačili novce iz njega. Zašto bi oni tim novcem bili kupci kultnog hrvatskog kluba?! Aktualno stanje se ne smije gurati pod tepih. Nužno je temeljito čišćenje, inače će posljedice biti vrlo pogubne za hrvatski nogomet. Guranje glave u pijesak samo je potvrdio izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić izjavom: „Ne bih rekao da je presudom braći Mamić i Vrbanoviću narušen ugled hrvatskog nogometa”. Užas!!! Pa, radi se o dugogodišnjem dopredsjedniku HNS-a Zdravku Mamiću, članu HNS-ove Komisije za profesionalni nogomet Zoranu Mamiću i bivšem direktoru HNS-a Damiru Vrbanoviću, inače pravniku po struci. Smije nam se svijet, no za HNS je potpuno normalno da i pravomoćno osuđeni za podmićivanje sudaca radi u HNS-u kao koordinator natjecanja. Vjerojatno nije puno dao!?! Gospodin Kustić smatra da je normalan prihod od UEFA-e na temelju Dinamova rezultata OK i dobrodošao HNS-u, a ova pravomoćna presuda za trojicu visokih dužnosnika HNS-a… Koga briga za ugled!? Pa, tko je tu lud???

Evidentno je da naši politički akteri i čelnici HNS-a jako vole fotkanje u uspješnim epizodama naših sportaša, pa tako postaje normalno da se predsjednik HNS-a Davor Šuker pojavljuje s predsjednikom UEFA-e Aleksanderom Čerefinom kod predsjednika Vlade Plenkovića, ali kada treba nešto izustiti o aferi tri čelna čovjeka HNS-a nema ga nigdje, obolio!? Nije prvi puta Šuker eskivirao odgovore na neka važna pitanja. Učinio je to i pri nedavnom izboru nove Komisije za suce HNS-a, opet je pred mikrofone isturio izvršnog direktora Kustića.

Usput, mislim da je Bruno Marić momentalno najbolji izbor za predsjednika Komisije za suce. Ali, smatram da se sustav izbora mora mijenjati. Naime, mi tu komisiju biramo slično kao i bivši selektor reprezentacije Jugoslavije Miljan Miljanić kojemu je u reprezentaciji morao igrati poneko iz svih bivših republika, po ključu. Kod izbora Komisije za suce HNS-a razlika je jedino u tome da umjesto republičkog primjenjujemo regionalni princip, neovisno o kvaliteti. Na taj način izabiremo čelnog aktera, a svi ostali koji su također bili predsjednički kandidati, postaju članovi Komisije i drže figu u džepu čekajući da se predsjednik Komisije negdje posklizne. A poskliznut će se, jer su mu jer su mu šefovi iz IO klupski čelnici, neovisno je li to Mamić, Mišković, Markulin, Vučemilović ili netko peti. Nakon izbora predsjednik sudačke organizacije mora preuzeti pravnu, pa i financijsku odgovornost i složiti ekipu svojih suradnika koja će ga slijediti.

Da bi bilo što manje problema za klubove HNS je u obvezi stalno tesati po načelima koje UEFA propagira. Kao što ih, uostalom, propagira i sam HNS. No, naša krovna nogometna organizacija ih ne provodi principijelno ne provodi u bitnim segmentima licenciranja. U protivnom, klubovi će se u svojoj (ne)sposobnosti snalaziti kao izviđači u prirodi, obično u konačnici ostajući u kratkim hlačicama. U svibnju su lokalni izbori, poslije toga i izbori za tijela HNS-a, najvećeg, najbogatijeg i najatraktivnijeg sportskog saveza u Hrvatskoj. Vidjet ćemo kud plovi ovaj brod i tko je njegov kapetan koji ga (ne) vodi…