Mrša: Cibalia mora napast’ 1. HNL! Pa, nek’ onda oni gore iz grada kažu da neće ući…

I u 67. godini Mrša je brz i žestok momak FOTO: db

– Di si, Bega, jebate!

Svijet je mali, a Zadar još manji. U zadarskom kafiću Korner na Bilom brigu sudarili smo se sa Stankom Mršićem. Dobro da ga nismo zatekli u nekom – Ofsajdu!

– Dobro da nisi. Kad si u ofsajdu, više nisi u igri. Mrtav si!

A Mrša je još živ, itekako!

– Vodio sam Arbanase prošloga proljeća, malo sam pomogao prijateljima u nevolji. A i sam sebi, da se malo maknem od kuće.

Je l’ to onda to od trenerske karijere?

– Nije. Stalno su mi stizale neke ponude od ovdašnjih trećeligaša i četvrtoligaša. Malo sam se nećkao, u međuvremenu su se svi posložili, ali znaš kako je to u nogometu. Dva-tri poraza i ajde ća. Otvorit će se već nešto. Uglavnom, mentalno i fizički sam još OK.

Uostalom, tek mu je 67…

– Pa, Ante Čačić je dvije godine stariji od mene.

Mrša uz kavicu s prijateljima pretresa nogometne ćakule. Neke je podijelio i s nama. Prati sve?

– Povremeno. Iz kola u kolo – kaže kroz smijeh.

Kako iz Zadra vidi Cibaliju koja još nije krenula u borbu za prvenstvene bodove? I koju je vodio u četiri navrata, a u jednom od njih zabilježio epohalno 3. mjesto u sezoni 2009/10.

– I to s dečkima iz Vinkovaca i okolice. Samo Kresinger i Husić nisu bili domaći. Svi ostali iz Vinkulje i par okolnih sela. Sad nema odakle ih nema. Nemam dovoljno informacija o tome što se događa u nogometnim Vinkovcima. Čitam da je otišao Zoran Tomić. Šteta. Ozbiljan je to čovjek, ne znam koji su njegovi razlozi, ali sigurno su objektivni. Žao mi je što se klub tako muči, ali uporno vjerujem da će se uskoro dogoditi nešto lijepo.

Prva HNL?

– Da, to bi bilo baš nešto lijepo. Nema razloga da Cibalia ne bude prvoligaš. Ondje i pripada, po svemu. Želim vjerovati da je nadolazeća sezona ta u kojoj će se iskorak i dogoditi. U ovoj 2. ligi nema mnogo ambicioznih sredina, prava je prilika.

Navodno, nema love za Prvu HNL…

– Ma, ima novaca. Neki ga ne smiju pokazati, neki ne žele u klub… Treba vidjeti zašto ne žele. Uglavnom, Cibalia mora napasti Prvu HNL, ova Radotićeva momčad mi se ovako izdaleka čini dosta konkurentna. Nek’ napadnu Prvu HNL, pa onda nek’ ovi „gore”, iz grada, kažu da neće ući. To bih volio vidjeti.

Tomislava Radotića dobro poznaje…

– Igrao je kod mene. Odgovoran, karakteran. Šuti i radi. E, sad… Je li dobro treneru šutjeti i raditi, ne znam. Mislim da nije. Ali, u svakom slučaju o Radotiću sve najbolje. Ugodan dečko, lijepo odgojen, karakteran. On je jamac reda u svlačionici. A znate da volim reći kako ondje gdje nema reda vlada nered. Želim mu svu sreću.

I Nenad Bjelica mu je bio igrač…

– Eh, Neno… Čovjek je do prošlog četvrtka bio kandidat za izbornika, a sad ne valja ni za Slogu iz Ernestinova. Takav smo mi narod, iz krajnosti u krajnost.

U četvrtak je njegov Osijek ispao iz Europe od 750. ekipe s UEFA-ine ljestvice…

– Živom čovjeku svašta se dogodi, pa i Kizilžar. Nije tragedija, u sportu je tragedija ono što se dogodilo malom Ćustiću, a ne poraz koji je sastavni dio sporta. Kao i remi, kao i pobjeda.

Ipak…

– Bjeličina odgovornost nije mala. Imao je komotnu situaciju kao malotko. Ovlasti sportskog direktora, budžet koji je zavidan, slagao je momčad po vlastitom guštu, do neki dan imao je mir… Ostavka? Ne znam, teško mi je arbitrirati. Velika je lova u igri. Nisam siguran da bih ju ja podnio da sam na njegovu mjestu. Ima čvrst ugovor i osebujan karakter. Zna biti prgav, svojeglav… Vidim da ostaje trener, gazde valjda znaju zašto ga neće dirati. Europa je završena priča, Osijeku ostaje borba na dva kolosijeka, sezona se stigne popraviti. Istina je i to da je Osijek zahtjevna sredina, navijači hoće svoje, puno se novca uložilo… Iako, sjećam se nekih naših lijepih europskih utakmica; Beč, Kopenhagen, pa i London protiv West Hama gdje smo puno bolje izgledali nego što smo prošli. I to sa sitnišem u džepu.

U zadnje vrijeme Osijekov trener po nekim reakcijama neodoljivo podsjeća na bivšeg učitelja, a našeg sugovornika. Svako malo udari po sucima…

– Ah, suci… Posebna su priča. Sad ih ima sedam, pa se teško mogu dogovoriti je li penal, je li zaleđe… Što više baba, dite je kilavije.

Malo o Prvoj HNL…

– Dinamo je prvi favorit. Hajduku treba još jedan Livaja da se upusti u mrtvu trku. A Osijeku kreativac, previše je sličnih igrača u središnjici, maratonaca i razbijača. Rijeka će biti dobra, svima opasna, ali ne vidim ju u borbi za sam vrh. Lokomotiva, Gorica i Slaven Belupo bit će u stanju svima biti nagazna mina, a Varaždin, Istra i Šibenik između sebe tražit će najslabijeg. To je nekakva moja projekcija.

Osim hrvatske, Mrša prati i tursku ligu…

– Toni je gore već treću godinu, prvo u Balikesisporu, sad u Umraniyesporu. Trebao sam ovih dana k njemu gore, ali utakmica protiv Fenerbahčea je odgođena. Skoknut ću prvom sljedećom prilikom.

Toni je Antonio, Mršin sin, nekoć igrač Zadra, Splita, izraelskih Bnei Yeuhe, Bnei Sakhnina, Hapoel Rishona…

– U 35. je godini, ali još mu dobro ide. Na tri pripremne utakmice zabio je četiri gola. Prošle sezone devet, kao lijevi vezni. Nisam zadovoljan njegovom karijerom, bio je potencijal za više. S obzirom na nogometno znanje morao je imati bogatiju biografiju. I veći konto. Svaki njegov gol posebna je priča…

I svaka Mršina rečenica također je posebna priča. Mrša je sam po sebi poseban čovjek, poseban trener. Apsolutni rekorder po broju vođenih utakmica u Prvoj HNL, 482! Nitko ni blizu. Mogli bi o nogometu do sutra. Ma što do sutra, do preksutra… Ali vrijeme curi.

– Pozdravi mi sve moje gore. Cijele Vinkovce, navijače, sve Vinkovčane… Vinkovci su ljubav moja.