Na današnji dan preminuo je omiljeni hrvatski kardinal Franjo Kuharić

Kardinal Franjo Kuharić 1995. u Glini nakon Oluje, IZVOR: Zagrebačka nadbiskupija

Na današnji dan 2002. godine u Zagrebu je preminuo omiljeni hrvatski kardinal, sluga Božji Franjo Kuharić. Rođen je 15. travnja 1919. godine u Pribiću, kao trinesto dijete u pobožnoj seljačkoj obitelji. Za svećenika ga je 1945. godine zaredio drugi veliki hrvatski kardinal, blaženi Alojzije Stepinac, koji je rodom bio iz istog kraja kao i kardinal Kuharić.

Njegova služba u doba najgorih komunističkih progona svećenika obilježena je progonstvima pa čak i  pokušajima ubojstva. 1970. postaje zagrebačkim nadbiskupom, a sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom 1983. godine. Kuharić je uvijek branio dostojanstvo i prava čovjeka,  kako u doba komunizma tako i u Domovinskom ratu.

Branio je hrvatsko pravo na samostalnost, uvijek naglašavajući dužnost pridržavanja kršćanskih načela i temelja vjere. Poznata je njegova propovijed na blagdan sv. Lovre u Petrinji teške 1991. godine  u kojoj je rekao: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre.” 

Kao kardinal neovisne Hrvatske imao je čast ugostiti svetog oca Ivana Pavla II. tijekom njegovih posjeta našoj domovini. Posebna čast mu je bila uz svetog Oca sudjelovati na  svečanosti proglašenja blaženim njegovog uzora kardinala Stepinca na svečanosti u svetištu Majke Božje Bistričke 3. listopada 1998. godine. Umro je na glasu svetosti, a postupak njegove beatifikacije pokrenuo je kardinal Bozanić.

Kuharić je ostao zapamćen kao blag čovjek mirnog pogleda i velikog srca koji je imao riječ utjehe za Hrvate u teškim povijesnim vremenima. I danas je aktualno njegovo promišljanje o obitelji: “Obitelj koja živi samo u materijalnoj perspektivi uspjeha, dobara, užitka gradi na pijesku. Zato je obitelj postala nestabilna, nema požrtvovnosti, nedostaje joj dimenzija vjere. Nije prisutan Bog u savjesti, mislima, srcu. Čovjek ne može ostvariti sebe ako mu Bog nije vertikala, svjetlo i snaga.”