Zbog eventualno neupućenih valja podsjetiti kako se na današnji dan prije 24 godine dogodila jedna od najvećih nepravdi u povijesti HR-nogometa; 30. svibnja 1999. godine na maksimirskom travnjaku finale Kupa Hrvatske igrali su Cibalia i Osijek.
Vinkovčani su istrčali u sastavu: Ibrahimović, Andričević, Bognar, Jurić, Bogdan, Ravlić, G. Meštrović, Raić-Sudar, Bošnjak, Maroslavac, Jurčec. I s uvjerenjem da su sposobni iznenaditi renomiranog suparnika koji nije bio favorit tek na papiru.
Cibaliju je s maksimirskog istoka bodrilo oko 4.000 navijača. Znali su Nebeskoplavi da već i zbog toga nemaju pravo na skromnije, a kamoli loše izdanje. A to da se takva prilika za trofej klubu poput Cibalije ne događa svaki dan – ne treba posebno ni podvlačiti…
Počelo je penalom za Osijek. Međutim, Cibalijin čuvar mreže Miralem Ibrahimović neutralizirao je zemljaka Bakira Beširevića! A u 36. minuti dašak vinkovačkog optimizma pretvorio se u pravu malu euforiju, jer Jure Jurić zabio je za 1:0!
Činilo se kako Osječani ne mogu Vinkovčanima toga dana „odbiti ni pera”, no u drugom poluvremenu ukazao se Reno Sinovčić. Novigradski ribar sa zviždaljkom isključio je Darka Raić-Sudara. Koji je protestirao zbog toga što Osijekov živi zid nije bio postavljen ni približno propisanoj udaljenosti od najmanje 9 metara i 15 centimetara. Što je bilo jasno već i površnom promatraču…
Sinovčić je najprije iz džepa isukao prvi žuti karton, a desetak sekundi kasnije aktualnom sportskom direktoru Rijeke pokazao je i – drugi žuti. Tj. crveni karton! Uzgred, Raić-Sudar tu utakmicu, kao uostalom i cijelu proljetnu dionicu, za Cibaliju je igrao kao posuđeni igrač Osijeka! I do isključenja bio je jedan od najboljih na terenu, asistent za Jurićev pogodak.
– Trener Srećko Lušić uoči utakmice pitao me jesam li, s obzirom na okolnosti, spreman igrati. Naravno da je moj odgovor bio potvrdan. I naravno da nisam Sinovčiću rekao ništa vrijedno isključenja, bez obzira na to što je, pokušavajući pravdati svoje postupke, godinama nakon toga govorio o dotičnoj situaciji. Uostalom, oko nas je bilo još nekoliko igrača koji mogu potvrditi da je istina ovo o čemu govorim – rekao nam je Raić-Sudar na ovu temu.
Nešto kasnije na prijevremeno tuširanje morao je i Ivan Ravlić, pa se u završnici utakmice igralo „11 na 9”. Nije mnogo nedostajalo da Cibalia iz te neravnopravne bitke iziđe kao pobjednik, no duboko u Sinovčićevoj nadoknadi Dumitru Mitu iskoristio je prvu pogrešku Cibalijina vratara Ibrahimovića – koji se tako iz junaka prometnuo u tragičara – i pogodio za 1:1. U produžetku emotivno i fizički iscrpljena vinkovačka momčad slomljena je u 107. minuti, osječki junak bio je Davor Lasić, strijelac tzv. „zlatnog gola” koji je trofej usmjerio prema Osijeku.
Teško je opisati tugu i razočaranje u vinkovačkim redovima nakon ovakvog raspleta; deset minuta tadašnji Cibalijin predsjednik Božo Galić nagovarao je igrače da odu k tadašnjem državnom poglavaru Franji Tuđmanu po srebrne medalje. O tom događaju čak je i DORH pokrenuo istragu koja, međutim, do danas nije privedena kraju. Reno Sinovčić sudio je još desetak godina, no baš nikad nakon toga – u Vinkovcima.
Reno Sinovčić je kasnije ipak „pao”. I to u u tzv. „aferi Ribar”, kao jedan od osumnjičenika za izvlačenje 42 milijuna kuna iz NK Zadar. Županijski sud u Zagrebu prošloga ožujka osudio ga je na dvije godine i osam mjeseci zatvora. Doduše, zasad tek nepravomoćno. Čovjek jednostavno – ne zna pošteno.