Vladimir Rubić, poduzetnik, dopisnik brojnih listova, sindikalist i nekadašnji sportski djelatnik novi je kolumnist portala Vinkulja.hr! Kao inženjer strojarstva problemima pristupa sistematično, kao novinar stvari opisuje jednostavno, precizno i britko, a iskustvom sportskog djelatnika ispunit će upravo onu prazninu koja (u) Vinkovcima nedostaje.
PIŠE: Vladimir Rubić
Približavanjem blagdana Velike Gospe na području sjevera Bačke, bolje rečeno u Subotici, bit će održana Dužijanca. Završna je to svečanost upriličena kao izraz zahvalnosti Bogu za zlato (pšenicu) bačkih njiva.
Prije završne svečanosti, tijekom proljeća – preciznije, 25. travnja, na dan svetog Marka – ova manifestacija se održava i u okolnim mjestima gdje je većinsko bunjevačko–hrvatsko stanovništvo (Tavankut, Žednik, Đurđin, Hrvatski Majur, Lemeš i dr…). Tada se ondje obavlja blagoslov mladog žita.
Ova vijest, saznanja radi, je utoliko zanimljivija što su mnogi Slavonci, a posebno Vinkovčani, česti su gosti ove jedinstvene svečanosti koja se ove godine održava po 113. put. I uvijek zahvala Bogu, uz liturgijsko slavlje, koja je vremenom prerasla u pravu narodnu svetkovinu, Bunjevačkih Hrvata.
– Dužijanca je radost žetelaca, Dužijanca je iz srca ponikla, Dužijanca je svetkovina srcem njegovana – znade reći subotički katedralni župnik Stjepan Beretić.
Prvi put 1911. godine obiteljsku Dužijancu je u crkvu uveo poznati subotički svećenik Blaško Rajić i od tada se slavi ova zahvala koja prerasta u narodnu radost. Za ovu manifestaciju sudionici se odijevaju u narodne nošnje, najljepša ruha.
Tijekom više od stoljeća održavanja ove manifestacije bilo je raznih previranja, ovisno o društvenim okolnostima. Primjera radi, za vrijeme komunizma, od 1968. godine, imala je političku konotaciju. No, cijelo vrijeme bila je unatoč svemu usko vezana za crkvu i crkvene obrede.
Završna procesija polazila bi iz katedrale, mimohodom do gradskoga trga. Ondje bi bandaš i bandašica, središnji likovi svečanosti, darivali gradonačelnika novim kruvom (kako bunjevci zovu kruh).
Zanimljivo je da dvoje mladih (bandaša i bandašicu) u posljednjih 40 godina bira katedralni župnik uz suglasnost župnika iz koje župe dolaze. Obavezno su vjernici, aktivni u svojoj župi. Svečanosti su u nekoliko zadnjih desetljeća nazočili i biskupi iz okolnih država koji su svojim dolaskom uvelićčači ovu jedinstvenu svetkovinu, osmišljenu od hrvatskog naroda,
Pored svih poteškoća, hrvatski puk nije odustajao od svoje tradicije, svog doprinosa ukupnoj kulturnoj baštini sjevera Bačke. Lako je biti Hrvat u matičnoj domovini, ali izvan granica, posebno u susjednoj Srbiji, opterećeni raznim političkim devijacijama, situacija nikada nije bila sjajna. A kakva će biti, pokazat će vrijeme.
Uz blagoslov žita, rađale su se razne ideje umjetnika. Tako su počeli koristiti klas kao podlogu za umjetnička djela. Umjetničkom kolonijom “Slamarke”, predanim stvaralaštvom i umijećem, izražavali su svoju ljubav i iskrenost prenoseći ga na platno. Ni od čega (slame) stvaraju pravo umjetničko čudo. U naravi hrvatskog čovjeka je da stvara, napreduje, da se bori za vlastiti obiteljski opstanak. Posebno su u tome inspirirani oni udaljeni od matice, gdje je nostalgija za domovinom, između ostalog, rađala i kreativnost.
Svi oni koji ove nedjelje krenu put Subotice imat će mogućnosti razgledati i vidjeti ljepotu, umješnost kulture i građevinskih sakralnih objekata najvišega ranga. Sve uz blagoslov euharistijskog slavlja koje će ove godine predvoditi srijemski biskup Fabijan Svalina.