Vladimir Rubić, poduzetnik, dopisnik brojnih listova, sindikalist i nekadašnji sportski djelatnik novi je kolumnist portala Vinkulja.hr! Kao inženjer strojarstva problemima pristupa sistematično, kao novinar stvari opisuje jednostavno, precizno i britko, a iskustvom sportskog djelatnika ispunit će upravo onu prazninu koja (u) Vinkovcima nedostaje.
PIŠE: Vladimir Rubić
Svakodnevno svjedočimo pričama o agrarnim prilikama i neprilikama; kada je dobra godina – svima dobro. Kad dođe nevera – ajme majko. Pa tako u krug. Stanovnici smo lijepe Slavonije, zemlje ponosite, koja svojim klasom i dobrom, dobro čini. Svjedoci smo i sada već sigurne rasprodaje bogomdane crnice, koju su naši stari tisućljećima čuvali i obrađivali, za prosperitet mnogih budućih generacija.
Danas, kada se živi puno bolje nego u stara vremena, kada je puno obrazovanih ljudi, kada se mehanizacijom obrađuju ogromne površine, nalazimo se u situaciji da se to stoljetno blago, malo pomalo, rastače strancima. Reći će netko: „U Evropi smo!”. Da, istina, ali to ne znači da se ne možemo organizirati i omogućiti našem čovjeku da kupi tu istu oranicu i razvije proizvodnju.
Priča o agraru i poticajima već je ofucana floskula. Uzima koliko tko može, a nismo svjesni vlastite neorganiziranosti ili nedostatno organiziranosti za budućnost Lijepe naše. Neshvatljivo je zdravom razumu da poticaje ne koriste proizvođači pšenice kukuruza i drugih kultura, već samo vlasnici zemljišta. To, drugim riječima, znači da ne moraš proizvesti niti kilogram nekakve kulture, ne imati ni gram prihoda, ali – slijedi ti poticaj. Tko je to smislio za napredak i razvoj poljoprivrede, „svaka mu čast!”.
Sve klaonice manje-više su u Slavoniji zatvorene, odavno. A govorimo o pomoći poljoprivredi i seljacima. Nestanak klaonica trebao je biti prvi alarm da nam propada stočni fond. Vođenjem ili NEvođenjem takve agrarne politike. Nama je sve skupo, uništili smo i proizvodnju stočne hrane, ali nam nije skup uvoz i zaštita uvoznog lobija. Ovo su učinili kreatori politike i pokazali SPOSOBNOST uništavanja, a nesposobnost razvoja. Država stvorena u ratu, uništava se u miru.
Kad nema organizirane poljoprivredne proizvodnje, nema ni stoke. Nekada smo bili među prvima u grlima ovaca, sitne stoke, svinjogojstvu, govedarstvu. Danas svakodnevno sve više tonemo u bespuće siromaštva, gdje nema proizvoda slijedi glad. Ne moramo se čuditi afričkoj svinjskoj kugi, nas uništava hrvatska kuga – nerad, neorganiziranost, neodgovornost.
Prodaja tisuće hektara zemlje (u ovom dijelu) Jankovaca i Negoslavaca je tipičan primjer nebrige za budućnost, izostanak programa budućnosti koja je sastavni dio opće ekonomske politike. Znači, nema razvoja, ne znamo tko je nositelj agrarne politike, koji su ciljevi, i kako do racionalnih sredstava. Ustav i zakoni to lijepo objašnjavaju.
Ipak, u sumraku poljoprivrede i šumarstva, primjer dobrog rada je vinogradarstvo i podrumarstvo. U Hrvatskoj nema loših vina. Spretni vinogradari otisnuli su se put Francuske i Španjolske i precrtali njihov način rada. Rezultat? Naša vina jedna su od najkvalitetnijih u Evropi. To je put do rezultata i uspjelog gospodarenja. Sva druga preslagivanja i nerad su putokaz u ambis.
Jedina ljudska vrijednost su rad i znanje; možeš li više raditi od mene, ili više znati od mene. Tko je bolji njemu prednost, a ne lojalnost, licemjerstvo i lako ćemo. Ništa se ne dobiva niti se stječe lako. Samo kreatori nerada mogu tako razmišljati.