Vladimir Rubić, poduzetnik, dopisnik brojnih listova, sindikalist i nekadašnji sportski djelatnik novi je kolumnist portala Vinkulja.hr! Kao inženjer strojarstva problemima pristupa sistematično, kao novinar stvari opisuje jednostavno, precizno i britko, a iskustvom sportskog djelatnika ispunit će upravo onu prazninu koja (u) Vinkovcima nedostaje.
PIŠE: Vladimir Rubić
Proteklih (tje)dana ministar Gordan Grlić Radman sveprisutan je u medijima. Ali, ne zbog uspjeha hrvatske diplomacije. Mediji ga razvlače i prozivaju, no to ne bi trebalo ni kod koga izazivati nikakvu sućut. Jer, javna je osoba i mora biti spreman, pa i imun, na kritiku. Potpuno zasluženu.
Prvo, potpuno je neprimjereno biti na poziciji ministra, a istovremeno i suvlasnik (monopolističke!) firme za eutanaziju oboljele stoke (cijena rada povlaštena). Tata omogućio. Ili, kako ide ona slavonska, „Dok je meni dade u kući, u životu niš’ me ne muči…”.
Kada se isti čovjek bavi ministarstvom vanjskih poslova i privatnim biznisom u kojem zgrće milijune, to znači da mu ministarstvo nije prioritetno. Zaokupljen je vlastitim interesnim problemima, da što bolje i više naplati. Ministarstvo mu je usputna priča, čovjek se zabavlja.
Problema je u društvu, kao i u svakom ozbiljnom poslu, napretek. O vanjskim poslovima da se i ne govori u ovako turbulentnim geopolitičkim vremenima. Ali, tko bi se time ozbiljno bavio pokraj tako unosnog i povlaštenog privatnog biznisa.
Nijedan čovjek ne može biti uspješan na dva tako zahtjevna posla. Može mu samo onaj jedan, politički, dobro pomoći kako bi onaj drugi, privatni, bio što uspješniji, Uspješan si ako ostvariš privilegiranu cijenu, koja trpi sve troškove poslovanja. Tu ne treba mudrosti i znanja, sve ide kao po loju. Onda za takav posao može služiti i diploma stečena u Banja Luci ili poklonjena zbog pozicije i moći. Usput, ako je ministar dobio toliku dividendu za razdoblje u kojem nije bilo afričke svinjske kuge, koliko će tek sada nakon desetaka tisuća eutanazirane stoke. Reći će netko; upala mu žlica u med.
Drugo, da ministar malo razmišlja o svom poslu, kako licemjerno javno nastupa, ne bi dozvolio da već trideset (30) godina, država HRVATSKA, u susjednoj državi plaća konzularno podstanarstvo (zgradu) privatniku. Ili da konzulat RH bude smješten u privatnoj kući. Da slika bude još gora, isti suvlasnik ili član obitelji je djelatnik Ministarstva vanjskih poslova RH. Ruka ruku mije, obraz obadvije.
U ministarstvu na čijem je čelu Grlić Radman mnogi službenici imaju pravo na službeni automobil. Kao što smatra kako je normalno da ima pravo na monopol kod eutanazije svinja, ministar isto tako smatra da i supruge, pa čak i ljubavnice dužnosnika ili djelatnika njegova ministarstva, imaju pravo šepuriti se službenim automobilima s diplomatskim tablicama.
Zar to nije sramotno? Što zaključiti, svita jedne partije državu svojata, može što hoće. A ostali? Je*ite se. Ili bi, možda, ova država trebala biti država svih građana?
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Vinkulja.hr portala.