Nakon gotovo pola stoljeća svećeničke službe umirovljen mons. Tadija Pranjić

Nakon 48 godina svećeničke i 38 godina obnašanja službe župnika Župe sv. Euzebija i Poliona, od kojih je 26 godina bio dekan Vinkovačkog dekanata, u mirovinu odlazi čovjek koji je svoj život posvetio Vinkovcima i čije će ime ostati trajno upisano u dugoj i bogatoj povijesti najstarijeg grada u Europi. Monsinjor Tadija Pranjić svojim župljanima i svim Vinkovčanima predstavljao je ne samo nekoga tko prenosi riječ Božju nego i istinski oslonac u teškim vremenima. Posebno se to odnosi na ratno razdoblje kada su Vinkovci i Hrvatska proživljavali najteže trenutke u svojoj novijoj povijesti. Neprestano na raspolaganju građanima i vojnicima, ranjenicima, mons. Pranjić ostavio je dubok trag u sjećanju svojih sugrađana, ali i vjernika diljem Hrvatske.

Vinkovčani će uvijek pamtiti kada je 1991. godine, unatoč stalnom granatiranju, u podrumu vinkovačke bolnice, udaljene samo nekoliko stotina metara od prve crte obrane, slavio misu polnoćku tijekom koje je naglašavao da zlo nema posljednju riječ i da dobro mora pobijediti. Pamte se i prvi dani svibnja te godine kada su u Borovu Selu mučki ubijena dvanaestorica hrvatskih redarstvenika. To podmuklo ubojstvo duboko je potreslo hrvatsku javnost, Slavoniju i Vinkovce, a mons. Pranjić i u tim je trenucima bio uz svoj narod služeći misu zadušnicu u Velikoj crkvi, na kojoj se okupilo 15 tisuća ljudi.

Doživio je i ono što je malo koji župnik za svoga vijeka prošao kada je u večernjim satima 20. studenoga 1991. godine tenkovima i haubicama iz Mirkovaca i Jankovačke Dubrave zapaljena župna crkva sv. Euzebija i Poliona, srušen toranj i uništena zvona. I tada, promatrajući svoju crkvu u plamenu, čvrsto je vjerovao kako će svjetlo pobijediti tamu.

Pred sam odlazak u mirovinu dočekao je i konačni završetak duge poslijeratne obnove središnje vinkovačke crkve. Završetak te obnove označila je obnova središnjeg oltara čime je ujedno završena i jedina cjelovita restauracija u povijesti ove vinkovačke crkve, a koju je dala izgraditi austrijska carica Marija Terezija.

Današnja sveta misa u crkvi sv. Euzebija i Poliona bila je oproštajno misno slavlje Tadije Pranjića od kojeg su se oprostili brojni Vinkovčani i Vinkovčanke, među kojima i gradski vijećnici i pročelnici, predvođeni gradonačelnikom Ivanom Bosančićem.

– Monsinjor Tadija Pranjić svojom je ljubavlju i hrabrošću i u najtežim trenucima ostavio neizbrisiv trag u našim srcima. Njegovo uvjerenje kako dobro uvijek mora nadjačati zlo treba nam svima biti putokaz, a njegova ljubav prema Slavoniji i hrvatskom narodu obveza da čuvamo naše Vinkovce i svakim danom dajemo sve od sebe za bolju budućnost ovog ponosnog grada – poručio je Bosančić.

Grad Vinkovci više puta iskazao je zahvalnost mons. Pranjiću na svemu što je učinio kao svećenik i kao župnik. Upravo on bio je među prvim dobitnicima Zlatne plakete “Grb Grada Vinkovaca” 2000. godine kada je ovo priznanje ustanovljeno. Dobitnik je i mnogih drugih vrijednih priznanja, a kao kruna svega 2020. godine odlikovan je visokim državnim priznanjem, Redom kneza Domagoja s ogrlicom za iskazanu i osvjedočenu hrabrost i junaštvo u izravnoj ratnoj opasnosti, pružanju pastoralne i humanitarne pomoći hrvatskim braniteljima, prognanicima i obiteljima poginulih, zatočenih i nestalih tijekom i nakon Domovinskog rata.