Nikola Kajkić: Božinović nema pojma o policijskom poslu, Medved nema status štićene osobe 1. kategorije!

Posljednjih dana mnogo se govori i piše o ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu koji je 13. svibnja 2022. godine službeno putovao u BiH i to preko Graničnog prijelaza Županja. Njegov prelazak preko granice rezultirao je stegovnim progonom graničnih policajaca, a temu je otvorio Nikola Kajkić, nezavisni vijećnik u Županijskoj skupštini VSŽ, inače čovjek koji je dobar dio radnoga vijeka, punih trideset godina, proveo u policijskom sustavu. Za one koji su možda još uvijek neupućeni u priču…

– Granična policija imala je najavu da navedenoga dana u jutarnjim satima, bez točno određenog termina, kroz Granični prijelaz Županja treba proći ministar Medved ispred kojega su prilikom njegova dolaska na granični prijelaz bila tri vozila. Ministar je u koloni čekao tri-četiri minute, dolaskom na kontrolnu točku službujuća policijska službenica mu je skenirala dokumente i nastavio je put prema BiH. Međutim, nakon toga ministar Medved je napravio skandal, jer je nazvao ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i naložio da se policajci s GP Županja disciplinski kazne iz razloga što je on kao ministar, zamislite, morao čekati 3-4 minute – kaže Kajkić navodeći kako tu priči nije kraj…

– PU vukovarsko-srijemska, odnosno PGP Županja, dobila je nalog da se svi policajci dva-tri dana educiraju od strane viših rukovoditelja o prioritetnom i nesmetanom prolasku štićenih osoba preko graničnih prijelaza. Viši rukovoditelji su tijekom predavanja, odnosno edukacije, policajcima ukazali „da oni znaju kako im je ova materija poznata, ali…”. Ministar Medved je digao frku i sad moraju sve educirati da se ubuduće takvo što ne događa.

Međutim, Kajkić skreće pažnju na važan detalj:

– Iako većina političara učestalo koristi pogodnost prioritetnog prolaska preko graničnih prijelaza, za to ne postoji pravni i zakonski temelj u dijelu da im policajci na graničnom prijelazu to i omoguće. Valja pročitati odredbe međunarodne konvencije koje to reguliraju, uredbe i druge propise, što ukazuje da političari koriste pogodnost na koju nemaju pravo, iako MUP, kako vidimo u praksi, nalaže policijskim upravama da se takvi prioriteti političarima osiguraju! U nekim kasnijim očitovanjima ukazuje se na to da se Medved nije žalio na policajce, već da je samo zatražio uvid u to gdje su on i njegovo ministarstvo pogriješili u najavi prolaska, što je čista laž. Treba znati kako postoji protokol u odnosu i komunikaciji između ministarstava koji zahtijevaju prioritetni prolazak, a sukladno tome i upute MUP-a prema policijskim upravama na okolnosti postupanja po svakom zahtjevu. Konkretno; ministar Medved trebao je u okviru zahtjeva za prioritetni prolazak dostaviti i kontakt telefon osobe iz svog osiguranja koju bi službenici graničnog prijelaza mogli kontaktirati na okolnosti vremena dolaska na granični prijelaz i usmjeravanja na kontrolnu točku, odnosno na koju traku na graničnom prijelazu moraju doći. A ministar unutarnjih poslova Božinović je stao u Medvedovu obranu navodeći kako ga Medved nije zvao po tom pitanju, te da je on (Medved, op.a.) skroman ministar koji nikada ne koristi pratnju.

Kajkić s tim u svezi naglašava:

– Božinović je ministar koji nema pojma o policijskom poslu! Pa, Medved i nema pravo na policijsku pratnju, jer nije štićena osoba 1. kategorije, poput predsjednika države, predsjednika Vlade RH, predsjednika Sabora RH i predsjednika Ustavnog suda RH. A i o Medvedovoj skromnosti bi se moglo pripovijedati imajući u vidu njegovo ponašanje.

O motivima svoje reakcije Kajkić u završnim rečenicama:

– Otvorio sam ovu temu jer ne podnosim progon običnog „malog” čovjeka koji pošteno svoj posao radi za 4.500-5.000 kuna i u konačnici mora trpjeti nečiji bahatluk i oholost zato što je taj nekakav ministar. Zaista paradoksalno, takve činjenice nikada neću prihvatiti kao opravdanje za nečije ponižavanje! Reagirao sam iz čiste namjere da se zaštiti „mali” čovjek s obzirom na to da u zaštitu takvih ljudi nitko ne staje. A u društvu je toliko nepravde koja postaje svakodnevica, zbog čega sve više mladih ljudi ispoljava svoje nezadovoljstvo odlaskom u inozemstvu. To mora prestati, ja sam spreman uvijek stati u zaštitu „malog” čovjeka, to ću i ubuduće činiti i pritom se nikoga ne bojim!