Prije točno godinu dana NK Borinci iz Jarmine odigrao je najveću utakmicu u klupskoj povijesti dugoj 74 godine. Jarminački klub osnovan je, naime, 1949. godine kao NK Ivančica. Godine 1955. preimenovan je u NK Partizan, od 1960. godine nosi aktualno ime, a 27. rujna 2022. godine u utakmici 1/16 finala Kupa Hrvatske ugostio je zagrebački Dinamo.
Modri su u nezaboravnoj atmosferi pred gotovo 2.500 gledatelja očekivano porazili Zelene, u pobjedi 4:0 dvama pogocima sudjelovao je Drmić, a po jednom su još poentirali Ivanušec i Bočkaj.
– Bila je to utakmica kakva se ogromnoj većini amaterskih nogometaša događa najviše jednom u životu, a najčešće nikada. Za sve nas to je bila kruna karijere, jer je Dinamo u Jarminu stigao kao aktualni sudionik Lige prvaka. Kakav gigant protiv našeg amaterskog kluba! Dekor je stvarno bio fantastičan, što nije bilo ništa neočekivano ako se zna da je Jarmina selo koje diše za Dinamo.
Iz mene isijava samo ponos što sam bio dio te teško ponovljive momčadi koja je ispisala povijest nogometa u našem mjestu i svojim igrama na naš teren dovela Dinamo. Još i danas nismo svjesni kakva je to ekipa tada gostovala u Jarmini. Mnogi od nas igrali su tada protiv svojih nogometnih idola. S tim da se nismo osramotili ni na terenu, ni izvan njega – rekao je Mihael Bručić, dugogodišnji igrač Borinaca koji je aktivno sudjelovao i u tom historijskom ogledu, uz nadu da će nadolazeće generacije jarminačkih nogometaša znati cijeniti spomenuti uspjeh, ali i da će ga jednoga dana, a možda i prije, čak i nadmašiti.
Jarminčani se tog prošlogodišnjeg kasnorujanskog utorka doista nisu osramotili. Sramota im se dogodila nekoliko mjeseci kasnije. Točnije, prošloga ljeta kada se potpuno raspala ta zlatna klupska generacija. Borinci su se od momčadi iz vrha ljestvice MŽNL Osijek-Vinkovci pretvorili u onu koja se ne može sastati s pobjedom. Trenutno posljednjeplasirana momčad, svima gledaju u leđa. Nakon sedam odigranih ovosezonskih kola na kontu imaju samo jedan mršavi bod. Uz gol-razliku 3:23. Nema pobjede, ali ni predsjednika, ni uprave, ni trenera. Ništa osim uspomena.
