
Dovršena je obnova jednog od najstarijih, najljepših i Vinkovčanima najdražih spomenika; kip sv. Florijana prošao je sanaciju koja uključuje konzervatorsko-restauratorske i građevinske radove, a sama skulptura obojena je prema originalu s kraja 19. stoljeća. Osim što je jedan od najstarijih gradskih spomenika „Florijan“ je i jedan od poznatijih motiva Vinkovaca. Nalazi se u Ervenici, starom dijelu Vinkovaca, odnosno na križanju ulica Pavleka Miškine i Matije Gupca. Točna godina njegova postavljanja nije poznata, ali sa sigurnošću se može reći kako je to bilo krajem 19. stoljeća.
– Spomenik sv. Florijana treći je u nizu obnovljenih spomenika u posljednje vrijeme, nakon što su nedavno obnovu prošli spomenik sv. Roka te kapelica sv. Ane. Kroz rad našeg Upravnog odjela za kulturu i turizam u planu je obnova ili postavljanje jednog spomenika godišnje, tako da uskoro možemo očekivati radove na postavljanju zavjetne kapele sv. Marije koja će biti smještena u Prolazu Alojzije Ulman. Zahvalio bih ovom prigodom izvođačima radova koji su obavili odličan posao na obnovi spomenika te našem novom župniku Florijanu Kveteku koji ga je blagoslovio, a sv. Florijana molimo da čuva naš grad, ne samo od požara nego i od svih drugih problema – napomenuo je gradonačelnik Ivan Bosančić koji je danas zajedno s predstavnicima Javne vatrogasne postrojbe Vinkovci i izvođačem radova obišao novoobnovljeni spomenik.
Kip sv. Florijana prvi put obnovljen je 1995./1996. godine i onda tek 2017. od strane Grada Vinkovaca, ali se protekom vremena ukazala potreba za ponovnom obnovom. Ukupna vrijednost gotovo dvomjesečnih radova iznosila je 77.497 kuna.
Vinkovci su sv. Florijana posebno poštivali od samih početaka, poznato je kako se nekada svečano slavilo ovog sveca pa se tako njegov dan nazivao Florijanovo. Tako je prva poznata proslava bila 4. svibnja 1891. godine. Bio je to uobičajeni protokol, ujutro oko 9 sati počela bi velika sveta misa na kojoj su sudjelovali i vatrogasci, a poslije mise išla je procesija kipu sv. Florijana s vatrogascima i glazbom. Na povratku bi se prolazilo pokraj spremišta i vatrogasnoga tornja, uz blagoslov prostorija. Tom prigodom skupljali su se milodari i poklanjali društvu koje je taj novac trošilo za održavanje spomenika. Poslije svečanosti kod kipa sv. Florijana slijedila je zakuska ili ručak, već prema novčanim mogućnostima u pojedinoj godini.