Online nastava iz perspektive nastavnika: To je nužno zlo, rupe u znanju su ogromne

Vukovarsko–srijemska županija, o tome smo jučer već izvijestili, uvažavajući preporuke Stožera civilne zaštite VSŽ županije, u osnovnim školama kojima je osnivač odlučila je predmetnu nastavu od 5. do. 8. razreda organizirati po Modelu C. Tj. na daljinu, odnosno – online!

– Iskreno smo se nadali da ćemo do kraja prvoga polugodišta uspjeti održati normalnu nastavu uživo, iako nam nije lako pet-šest sati biti pod zaštitnim maskama. Ali, opet nam je mnogo ugodnije raditi i u tim otežanim uvjetima nego online. I to ne samo nama, predavačima, nego i djeci, ali i roditeljima – kaže Vinkovčanin Smail Hibeljić, inače učitelj mentor povijesti u OŠ Matije Gupca u Jarmini.

Konkretno, što je detektirano kao najveći problem u online nastavi?

– Nemali problem su tehnički uvjeti, brzina interneta ili čak i njegova povremena nedostupnost. A još veći problem je taj što bez izravnog kontakta nemamo prave povratne informacije, niti možemo provjeriti vjerodostojnost domaće zadaće koju djetetu može riješiti netko drugi. Jednostavno, ovo nisu normalne okolnosti koje se u konačnici odražavaju na kvalitetu znanja. Kada su se djeca vratila u školske klupe nakon prošlog ciklusa online nastave, uvidjeli smo velike nedostatke u njihovu znanju i praznine koje je trebalo nadopuniti.

Neki predmeti, naglašava naš sugovornik, nisu toliki problem u kontekstu nastave na daljinu.

– Tako je. Moj predmet, povijest, čak i nije toliko problematičan. Uzmeš poglavlje i učiš. Međutim, problematični su u ovakvim uvjetima prirodni predmeti, poput matematike i fizike, u kojima je neophodna vizualizacija te neposredna interakcija učenika i učitelja.  

Razlike između nastave uživo i na daljinu su ogromne. Hibeljić pojašnjava:

– Kad imam nastavu uživo, pripremim se za sat, odradim ga, nekad bolje, nekad manje bolje, što ovisi o raspoloženju predavača, ali i učenika, itd. A kod online nastave školski sat zapravo traje cijeli dan. Dostupni smo praktički 0-24, imamo kontakte s roditeljima i u 6 ujutro, i u 11 navečer… Nema predaha, kako za nas, tako i za djecu i njihove roditelje. Svi smo non-stop u nekoj tenziji, a online nastava je, kratko i jasno, nužno zlo.

Evo i presjeka jednog radnog dana u učiteljskom životu u ovom ”novom normalnom” dobu:

– Priprema za sljedeći dan traje do kasno u noć prethodnoga dana. Onda ujutro objavimo radni plan na platformi, mi koristimo Edmodo, jer je Yammer pokazao određene nedorečenosti. Tijekom dana djeca otvore plan i program rada, pogledaju, riješe ako imaju što riješiti i onda mi to ispravljamo, dorađujemo i pripremamo se za sljedeći dan. Njihova rješenja stižu nam kroz cijeli dan, tijekom popodneva ili navečer. Sve to moramo pregledati, od ”a” do ”ž”, a ne samo upisati plus. Onda ako radimo neki kviz znanja, opet moramo sve pregledati, bodovati, upisati u e-dnevnik… Tako da, zapravo, nemamo slobodnog vremena, poruke stalno stižu, ili na mobitel, ili na mail, stalno smo u poslu i pod pritiskom.

Zoom aplikacija namijenjena grupnim sastancima i webinarima možda bi bila prikladnija…?

– Edmodo je osnovna platforma od koje svi krećemo, a Zoom je nadgradnja koja se primjenjuje u situacijama u kojima je vizualizacija neophodna. Evo, baš jučer kolegica iz matematike učenicima 8. razreda javila se iz učionice, ona je radila na ploči, Zoom je bio uključen i oni su mogli vidjeti što ona radi na ploči. Ponavljam, neke predmete na daljinu je gotovo nemoguće kvalitetno predavati, to je veliki problem. I opet se pojavljuje tehnički problem, jer se iz nekog razloga ne mogu svi učenici prijaviti na vrijeme, pa zbog učenika koji nisu uspjeli probiti te tehničke barijere na stranice platforme Edmodo moramo stavljati dodatne pisane materijale kako bi taj učenik mogao iz svega nešto izvući i naučiti.

Neposredna interakcija ono je što nasušno nedostaje online modelu nastave. Učitelj ne može prošetati među klupama, provjeriti zadaću, ”u roku odmah” odgovoriti na nekakav konkretan upit, razjasniti učeniku neku nejasnoću ili dvojbu. Naprosto, doživljaj nije isti.

– Jedino što je bolje u modelu online nastave jest to što ne moramo za ispite kreirati dvije grupe pitanja, pa nema ni zanovijetanja, ”hej, grupa A imala je lakša pitanja”. Baš ovaj tjedan, inače, trebao sam imati ispit, ali odgodit ću ga za drugo polugodište, nadajući se da ćemo se vratiti u klupe. Malo je nezgodno kada pišu ispit kod kuće, ne moram valjda objašnjavati zašto mislim tako.

Još nezgodnije je to što fond stečenog znanja ni približno nije jednak, uspoređujući nastavu uživo i na daljinu.

– Rekao sam već, nakon prvog ciklusa online nastave kod učenika sam uočio velike nedostatke u znanju. To su bili krateri, toliko veliki da smo praktički tijekom cijelog rujna ponavljali gradivo s kraja prethodne školske godine. Ako se situacija ne promijeni nabolje, pa se ovakav model nastave razvuče još neko vrijeme ili čak do kraja školske godine, očekujem velike rupe u znanju naših učenika. Online nasztava ima nekih svojih prednosti, ali i mnogo, mnogo više nedostataka koji će na naplatu doći, strahujem od toga, kada naši učenici krenu u srednju školu. Ipak, nadam se kako će se epidemiološka situacija popraviti i da se sredinom siječnja vraćamo u učionice, u naše prirodno okruženje – zaključuje Hibeljić.