Osnovana Udruga za biološku obnovu trčke skvržulje, prijateljice polja

Županijska obitelj udruga odnedavno je bogatija za još jednoga člana; „rođena” je, naime, Udruga za biološku obnovu trčke skvržulje „Trčka“. Za početak, razjasnimo; što je trčka skvržulja? Pojednostavljeno, riječ je o poljskoj jarebici, divljači iz skupine poljskih koka.

Osnivači spomenute udruge su entuzijasti koji shvaćaju višestruki značaj ove divljači; inicijator osnivanja udruge je Krunoslav Buhač kojemu su se bez suvišnih „zašto?” priključili još i: prof. dr. sc. Ivica Bošković, prof. Tihomir Florijančić, Ivan Perić, Dejan Domitrović, Darko Jaružanin, Darko Čuljak, Franjo Lučić, Zlatko Gelemanović, Zdenko Hudak, Edi Milišić, Lazar Tatamirović, Darko Čuljak, Mario Heđi, Miroslav Maroš, Stamenko Cvijetić, Ivan Žagar i Goran Latas.

– Udrugu smo osnovali prije svega s ciljem stjecanja statusa pravne osobe. Naime, bez obzira na naš entuzijazam i volonterizam, cijela priča ima i značajnu financijsku stranu. Oprema za telemetriju koja je potrebna za praćenje kretanja trčke skvrljuže izuzetno je skupa. Imajući u vidu kako u europskoj blagajni ima mnogo sredstava za zaštitu okoliša i prirode, za zelenu i digitalnu orijentaciju Europske unije, odlučili smo se organizirati na ovakav način i da sredstva primarno prikupimo na ovaj način. Uzgred, djelatnosti udruge su zaštita okoliša i prirode, obrazovanje, znanost i istraživanje, međunarodna suradnja, održivi razvoj, gospodarstvo, tehnička kultura, itd. – kaže Krunoslav Buhač.

Možemo li (još) štogod doznati o glavnoj akterici priče, ptici neobična imena?

– Trčka skvržulja pripada sitnoj pernatoj divljači i jedina je autohtona koka stanarica na području panonske nizine. Na našim područjima boravi praktično oduvijek i dokazi o postojanju trčke na ovim prostorima postoje još iz doba Vučedolske kulture, dakle još od 4.000-5.000 godina prije Krista. Naime, u nalazima Vučedolske kulture nađena je figurica mužjaka trčke kojega su vučedolski kovači koristili kao svoj zaštitni simbol i posebno ga štovali. Mužjak trčke prilikom odgoja mladih kao glavni način zaštite koristi se odvlačenjem pažnje na način što hramlje i na taj način odvlači pažnju neprijatelja. Kada se dovoljno udalje on odleti i mladunčad bude spašena. Vučedolski ljevači metala i kovači su uglavnom svi bili hromi zbog otrovnih para koje su udisali i poistovjećivali su se s mužjakom trčke i posebno ga obožavali.

Trčku skvržulju još nazivaju i prijateljicom polja. Zašto?

– Iz nekoliko razloga. Naime, trčka se u prvih 15-20 dana života hrani isključivo animalnom hranom i na taj način konzumira veliki broj štetnih kukaca koji čine velike štete na poljoprivrednim kulturama. U kasnijim fazama odrastanja i života hrane se zrnjem korovskih vrsta bilja i otpalim zrnjem žitarica. Na taj način predstavljaju najefikasniji biološki pesticid u očuvanju polja od korova i štetnih kukaca.

A zašto je trčka skvržulja najtraženija lovna i kinološka divljač na svijetu?

– Svojim načinom ponašanja i kretanja u prirodi, odnosno formiranjem parova u proljeće i jata u jesen te svojom stabilnošću u “držanju marke”, te zajedničkom polijetanju, odnosno kompletnim ponašanjem i načinom širenja mirisa predstavlja najbolju divljač za obuku i ispitivanje kvalitete pasa ptičara. Sva “velika” kinološka natjecanja u radu pasa ptičara odvijaju se na terenima bogatim prirodnom trčkom, a lovišta bogata prirodnom trčkom predstavljaju idealne i najpoželjnije destinacije za obuku i ispitivanje kvalitete pasa ptičara. Pri tome ostvaruju vrlo visoke prihode u lovnom i ruralnom turizmu.

Kako trčku skvržulju kanite vratiti u prirodu?

– Staništa na području istočne Hrvatske po nadmorskoj visini, kvaliteti tla i sastavu vegetacije predstavljaju gotovo idealna staništa za uzgoj trčke skvržulje. S naših prostora je nestala isključivo nebrigom čovjeka i donošenjem krivih političkih i odluka u proteklih 50 godina te lošim upravljanjem poljoprivredom i brigom za staništa. Sada je situacija bitno drugačija i pravilnom reintrodukcijom ova divljač se može vratiti na ove prostore. I sve ćemo učiniti da tako doista i bude, veliki sam optimist.

Na čemu temeljite toliki optimizam, što se nabolje promijenilo u zadnjih nekoliko godina u kontekstu povratka trčke skvržulje na hrvatski istok?

– Planskim unošenjem i pravilnim načinom podivljavanja, reguliranjem i održavanjem prihvatljivog brojnog stanja pernatih i dlakavih predatora tijekom dužeg niza godina trčka se definitivno može vratiti u staništa odakle je ljudskom nebrigom nestala. Ovo je najmanje što možemo dati za vrstu koju smo našom krivicom izgubili. Trčka to definitivno zaslužuje.

Na kojem području ili lokacijama trčku planirate ispuštati?

– Za ovu odluku je trebalo uzeti niz faktora. Prvi je bio bonitet staništa za sitnu divljač i trčku posebno, zatim da je stanište u povoljnom stanju, važna je i spremnost lovačkih udruga i lovaca za uključivanje u ovo zahtjevno istraživanje. Dakle, trenutno su u igri povezana lovišta Podgrađe, Nijemci, Đeletovci, Tompojevci, Lovas, Otok, Komletinci, Stari i Novi Jankovci i Cerić. Isto tako i dva izdvojena lovišta zbog što raznovrsnijih podataka, a to su Strošinci i Trpinja, gdje postoje trčke u prirodi.

Plan je jasan:

– U svako lovište unijet ćemo 100 jedinki u pet gajbi radi podivljavanja. Daljnje aktivnosti uključuju prehranu, čuvanje i pažnju. Nakon ispuštanja prvo 15 jedinki nakon 20 dana dio ih se označava GPS ogrlicama, ostavlja se po 5 jedinki u gajbama te se nakon 20 dana i one ispuštaju. Svaka gajba će biti praćena kamerama tako da se može odraditi zaštita od pernatih i dlakavih predatora. Nakon toga, pa sve do veljače kada trčke prave parove, moramo ih pratiti i čuvati.

Prvi koraci u radu udruge bit će…?

– Svakako promocija i promidžba trčke i njezin značaj, na čemu zahvaljujemo i portalu Vinkulja.hr na iskazanom interesu. Idemo odmah u izradu web stranice i ulazak u društvene mreže. Zatim slijedi nabavka opreme koja će nam koristiti za daljnji rad te sastanci sa konzultantima oko pripremanja projekata – dodaje Buhač, naglašavajući kako je temeljni cilj novoosnovane udruge povratak trčke skvržulje na područje Vukovarsko-srijemske županije.

– Za popisivanje svih benefita koje bi povratak trčke skvržulje na ove prostore trebalo bi nam mnogo stranica – zaključio je Buhač.