Panenić: Mladi poljoprivrednici su frustrirani, prema sadašnjem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu male su im šanse za zakup

Tomislav Panenić, FOTO: db

Raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljište je oduvijek izazivalo burne debate, a nemali broj puta gledali smo prave ulične bitke za prava uz obilje poljoprivredne mehanizacije. Nedavno smo pratili prosvjede radnika PIK-a Vinkovci nezadovoljnih podjelom zemljišta u Markušici, nezadovoljni su bili i seljaci u Trpinji zbog favoriziranja VUPIK-a, a najčešće se javljaju nezadovoljni stočari.

Gdje su u tome mladi poljoprivrednici? Nismo ih vidjeli kako marširaju ulicama, ali čini se kako imaju puno pravo to učiniti. U najavama sadašnjeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu, govorilo se kako će mladi biti favoriti za dobivanje državne zemlje. Prvi rezultati natječaja za zemljište jasno kazuju da je to bilo još jedno uzaludno očekivanje. Mladima su pripale mrvice.

U pripremi su izmjene Zakona, pa smo tim povodom razgovarali s Tomislavom Panenićem, predsjednikom saborskog Odbora za poljoprivredu u prošlom sazivu Hrvatskog sabora.

Izravno pitanje, ima li državnog poljoprivrednog zemljišta za mlade?

– Isto tako izravno ću odgovoriti; državno zemljište, pogotovo najkvalitetnije, već je u nekom obliku korištenja. Nešto zemljišta koje je eventualno slobodno su prvenstveno manji komadi, često lošije kvalitete ili obrasli grmljem. Dakle, ako država želi mladima dati svoje zemljište na korištenje, nekom drugom mora uzeti. Kome god da uzme, taj je nezadovoljan. Sadašnji zakupci jer godinama koriste zemljište i uložili su u mehanizaciju, veliki poljoprivredni kombinati jer zapošljavaju radnike, stočari jer trebaju za proizvodnju stočne hrane. Radi se o ozbiljnoj političkoj odluci.

Zašto je navala baš na državno zemljište?

– Prvenstveno zbog niske cijene. Država je odredila maksimalnu cijenu zakupa, koja je negdje oko 1.000 kuna po hektaru, što je 2-3 puta niže od cijene privatnog zemljišta. Cijena je poticajna i zato je potražnja visoka.

Kakvo je iskustvo s provedbom natječaja po aktualnom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu?

– Ministarstvo je vrlo striktno odredilo raspolaganje državnim zemljištem. Lokalne samouprave mogu odrediti samo maksimalnu količinu zemljišta po jednom ponuditelju te koje zemljište ide u zakup odnosno prodaju. Postupak provedbe natječaja se svodi na pregled ispravnosti dokumentacije te se sukladno dostavljenim dokumentima rangiraju ponuditelji prema prioritetu. Na prvo mjesto dolaze stočari koji dokažu da nemaju dovoljno zemlje za svoju stoku, iza njih dolaze prethodni zakupci, zatim mladi i svi ostali. Na neku poljoprivrednu česticu se oni svi mogu javiti, ali se prvo mora ponuditi stočaru pa tek ako on odustane nudi se ostalima navedenim redoslijedom. Vrlo je malo okončanih natječaja pa nema puno službenih podataka, ali već je sad jasno da će većinu zemlje ponovno ugovoriti prethodni zakupci, nešto će dobiti stočari, mladi nešto sitno i ostali gotovo ništa. Mladi se javljaju u jako velikom broju, ali im sadašnji zakon daje vrlo male šanse da ostvare zakup što je za njih frustrirajuće te su opravdano ogorčeni.

Hoće/može li se nešto promijeniti najavljenom izmjenom Zakona o poljoprivrednom zemljištu?

– Ministarstvo je najavilo da izmjene Zakona idu u proceduru krajem ožujka. Prema prijedlogu s javnog savjetovanja, mladi se nemaju čemu nadati. Stočari i prethodni zakupci su, uz neka dodatna ograničenja, zamijenili mjesta na vrhu prioriteta, a budući da se ukidaju maksimalne kvote zemljišta, za mlade i sve ostale neće ostati ništa. Doduše, u potkriterijima su mladi na vrhu prioriteta što pomaže samo mladima koji imaju stoku ili prethodni zakup, ali njih je jako malo. Dodatno bih rekao da sadašnji zakon ipak ostavlja zemljište poljoprivrednicima s područja grada ili općine gdje se zemljište nalazi. U novom prijedlogu se omogućava dodjela zemljišta poljoprivrednicima iz susjednih gradova ili općina te je konkurencija značajno veća. Smatram da novi prijedlog donosi rješenja koja će rezultirati još većim nezadovoljstvom.

Što se može učiniti za mlade po pitanju poljoprivrednog zemljišta? Postoji li barem naznaka nekog rješenja?

– Ako želimo mlade ljude motivirati da ostanu živjeti i raditi na selu, mora se naći prostor za njih. Rješenje za mlade je isključivo u jasno određenoj količini zemljišta koju mogu prioritetno ostvariti. Dobro rješenje bi bilo da općine i gradovi mogu odrediti raspodjelu u kojoj bi uvažili lokalne prilike i potrebe stočara i dosadašnjih zakupaca, ali odredili i količine za mlade i nove poljoprivrednike. Sadašnji zakon, kao i najavljene izmjene, gdje se prioriteti raspodjele određuju s državne razine je pod snažnim utjecajem lobija i tu nema sreće za mlade. Veliki proizvođači, koji su i najveći korisnici državnog zemljišta, postavljaju svoje predstavnike u svim institucijama i tijelima gdje se donose odluke te vrše stalan pritisak na Ministarstvo poljoprivrede kako se sadašnje stanje ne bi mijenjalo i u tome su očigledno uspješni. Mladim poljoprivrednicima treba pomoći da se organiziraju po uzoru na udrugu Glas poduzetnika te budu svakodnevno jako glasni u borbi za svoja prava. Samo tako mogu postići svoje ciljeve – zaključuje Panenić.