Petar Tomić nakon Međimurja, a uoči Intera: Pokazali smo karakter, ali euforiju strogo zabranjujem!

Čakovečka bitka za bodove susjeda na ljestvici završila je tako da su sva tri otišla za Vinkovce. Samo kao podsjetnik, Oršolić je potkraj utakmice iz blizine pogodio za 1:2, u trenucima kada je vrijeme gotovo već iscurilo… Ispostavilo se tako da je Čakovec za Nebeskoplave apsolutno sretna destinacija.

Sve je super prošlo, upisali smo značajnu pobjedu, kako matematički, tako i psihološki. Što je presudilo? Mnogo faktora, ali prije svega vjera i karakter. Otputovali smo u Čakovec po pobjedu koju se nismo ustručavali najavljivati. Tu smo pokazali vjeru. A karakter u drugom poluvremenu kada smo okrenuli rezultat iz negativnih 0:1 u pozitivnih 2:1 – kaže Cibalijin trener Petar Tomić u osvrtu na ugodnu međimursku subotu uoči koje je u vinkovačkom taboru lebdjelo mnogo upitnika…

Nismo znali kakvi smo, to je bio problem. Znate da smo prethodno odgodili premijernu utakmicu s Dugopoljem, pa smo sami sebi bili nepoznanica.

Dobro je sve na kraju ispalo…

Naravno da nije loše, smijemo biti zadovoljni. Dapače, prezadovoljni! Ali, se zbog jednog takvog nastupa ne prepuštamo nikakvom samozadovoljstvu. A kamoli euforiji koju strogo zabranjujem, jer sam svjestan njezinih negativnih konotacija. A svjesni smo i toga da u prvom poluvremenu nismo baš dobro izgledali.

No, za bodove je bila dostatna sjajna izvedba u nastavku u kojem su Nebeskoplavi dominirali kompaktnošću i disciplinom, odgovorno odrađujući obveze tako da se njihova nadarenost i karakternost isprepliću i dopunjuju. Cibalia je, inače, momčad u kojoj nitko nije zvijezda, no svatko sjaji svojim sjajem. Tko je možda zabljesnuo jače od ostalih?

 – Izbjegavam potencirati pojedinačne učinke, jer posrijedi je momčadski sport, ali moram podvući Oršolića koji je odigrao 90 sjajnih minuta, bez amplituda. Na kraju ga je nagradilo pogotkom, i njega, i nas…

 Koje je to minuse s klupe detektirao trener Tomić, što treba popraviti do subote i Intera?

 – Imali smo određenih problema u predaji lopte, ali samo dok se nismo adaptirali na teren. Morate znati da smo sve pripremne utakmice odigrali na terenu s umjetnom podlogom na kojoj lopta ne skače.

 Čakovečki trijumf donio je minimalan napredak na ljestvici (Cibalia i Međimurje zamijenili su mjesta, Cibalia je sada dvanaesta), ali je zalet – maksimalan!

Imamo sad domaću zadaću protiv Intera. Dobijemo li, evo nas u zlatnoj sredini.

U Čakovcu su se Tomićevi dečki dokopali sedme ovosezonske pobjede. Je li u trenerov rokovnik već upisana i osma, s obzirom na to da su Zaprešićani u silaznoj putanji, izgubili su obje ovogodišnje utakmice (Solin, Rudeš)…?

Ma, kakvi. Nismo mi na toj razini da možemo unaprijed upisivati bodove. Sjetite se Junaka koji nas je iznenadio kada se tome nitko nije nadao, pa vjerojatno ni Sinjani. Ako ne uđemo maksimalno, neće biti dobro – zaključuje Cibalijin trener Tomić.

Ipak, u Genscherovoj 10b isprepliću se uvjerenje i nada da su Nebeskoplavi dovoljno (samo)svjesni važnosti nadolazećeg subotnjeg trenutka koji bi možda mogao biti istinska prijelomnica aktualne sezone. Te da je subota u Čakovcu označila početak jedne ugodne ere…