POGLED S ISTOKA – Jeb’o te onaj ‘ko te doveo!

PIŠE: Ivan Grigić – Šinko

 Nema baš puno stvari o kojima mogu reći nešto pametno. Često se u društvu povedu neke rasprave o kojim pojma nemam npr. o električnim automobilima, padu BDP-a ili seksu pa onda uglavnom klimam glavom i tu i tamo ubacim pokoju „Točno tako!“ ili „Živa istina!“. Kad mi takvi razgovori postanu naporni, suptilnim driblingom okrenem temu : 

„Istina je da Brexit ima nemjerljiv utjecaj na britanske male poduzetnike i ekonomiju kao takvu, međutim, pogledajte njihove nogometne klubove? Kad smo mi bili u Newcastleu devedes’ sedme…“

i odjednom sam na domaćem terenu.

Više nikome na pameti nije Dow Jones i nacionalna demografija, sad su teme Vinnie Jones i stadionska koreografija.

Jesam li zbog toga plitak i površan kao prosječna WAGS-ica (eto, opet nogomet)? To je sigurno poput batina u Slobodnici…

Pozitivno je što sam za stvari koje volim, u mom slučaju nogomet i tribinu, davao cijelog sebe pa sada na temu radnog naslova „Stranac u klubu“ mogu podosta toga napisati. Iz oba kuta, igračkog i navijačkog, što, morate priznati, nije tako čest slučaj… Kao, recimo,  čuvar koji prijepodne radi u zatvoru, a poslijepodne je zatvorenik…

Teško je složiti univerzalni vodič za stranca u klubu koji bi obuhvaćao identične stvari i situacije u Premiershipu na Otoku i međužupanijskoj ligi u Otoku, ali neke stvari su jednake u Dortmundu, Vinkovcima, Antinu i Firenzi.

Novi igrač u klubu doživjet će slične situacije i u 1. HNL, i u 1. županijskoj ligi što se tiče prilagodbe, svlačionice ili navijača, naravno u različitim obimima. Sigurno nećete čuti Barkleyevog starog kako sa tribina Stamford Bridgea bogara: „Tuchel, #$%&* te &%#$!, šta si dovodio tog Havertza, a moj mali ti sjedi na klupi!!!“, ali znate što mislim…

Pisati o tome kako se novi igrač treba ponašati da bi bio prihvaćen i omiljen od suigrača, trenera, klupskih djelatnika, nema pretjeranog smisla jer tu igraju one osnovne karakterne osobine kao što su pristojnost, dobrota, kolegijalnost, empatija, tako da tu nema neke  filozofije. Vrlo jednostavno; ako si ispravan lik, bit ćeš prihvaćen i omiljen uvijek i svugdje…

Naravno, možeš glumiti da si nešto što nisi, u početku će to i prolaziti, samo problem je što ćeš s tim momcima provoditi više vremena nego s curom ili roditeljima pa ćeš vrlo brzo biti provaljen. Već na drugoj cugi će se vidjeti je l’ ti se u džepu bore kobra i tarantula, a u prvoj frci jesi li tvoje priče istinite ili si frajer bez pokrića.

Dolaskom u novi klub automatski si stavljen pod povećalo.

„Novi igrač mora biti barem 30 % bolji od domaćeg“, reći će vam svaki poznavatelj nogometnih prilika. I to je, u suštini, točno jer kakva korist od dovođenja igrača kakvog već imaš? Da bi se smatrao pojačanjem, moraš biti znatno bolji od igrača koji je do tada igrao na tvojoj poziciji jer u suprotnom si samo prinova.

Znači, u novom klubu ne počinješ od nule nego iz minusa jer na tebi je teret dokazivanja si bolji od momka čije mjesto uzimaš i da vrijediš novca uloženog u tvoje dovođenje. Ako imaš sreće pa si skupo plaćen, imat ćeš dosta vremena za prilagodbu i dokazivanje, nitko neće skupu akviziciju gurnuti na klupu nakon utakmice – dvije.

„Jeb’o te onaj ‘ko te doveo!“, nemoj se iznenaditi kad čuješ s tribina na početku svog mandata u novom klubu, a nemoj se ni previše sekirati. Na tebi je da ih utišaš i natjeraš na promjenu mišljenja, a to ćeš napraviti ponašanjem, zalaganjem, pristupom i napose igrom!

Dočekivali su me u mnogim svlačionicama i ja sam dočekivao stotine novih igrača.

Imao sam tu sreću igrati s reprezentativcima, osvajačima titula i dečkima od milijun dolara, ali niti jedna od tih epizoda se ne može usporediti s danom kada je na vrata Lokomotivine svlačionice banuo pravi pravcati Čedo Maras!

Onaj Čedo Maras koji je 1989. godine u dresu FK Vojvodine bio jedan od najzaslužnijih za titulu prvaka Jugoslavije, u konkurenciji Dinama, Hajduka, Crvene zvezde, Partizana, Željezničara, Veleža!

Onaj isti Čedo Maras koji je (tih godina se nakon neodlučenog ishoda pobjednik odlučivao izvođenjem jedanaesteraca) znao obraniti tri penala na jednoj utakmici i još zabiti odlučujući!

Čedo Maras čiji duplikat(!!!) sličice iz „Fudbalera i timova“ nisam htio dati Tvrtku Dujiću, a nudio mi je Štimca, Bokšića, Cupana, Preljevića, Babunskog, Katanu i Hadžialagića!

Izgledao je impresivno sa svojih 193 cm i prepoznatljivom bradom, svlačionica je odjednom postala tijesna. Ustao sam zaželjeti mu  dobrodošlicu, drhtao sam se poput trinaestogodišnje tinejdžerice pred Justin Bieberom.

„Nemojte upoznavati svoje idole, razočarat ćete se!“ je rečenica koja ne vrijedi u ovom slučaju. Čedo je bio super lik, tretirao nas je kao sebi ravne i svi smo ga zavoljeli na prepad.

Prvi trening sam ga pogodio loptom u glavu (u zatiljak, da se razumijemo, da je išla u lice, Čedo bi to zubima uhvatio!) pa sam mu se ispričavao barem idućih mjesec dana. Obožavao sam njegove priče o važnim tekmama i punim stadionima, o pripremama Vojvodine u Ateni i dolasku u restoran gdje gazda počne plakati kad vidi Miloša Šestića, koji je prije Vojvodine igrao dvije sezone u Olympiakosu i do jutra svi u restoranu piju i jedu besplatno, o legendarnim igračima i skinutim penalima…

Dovoljna je jedna crtica da shvatite veličinu gospodina Marasa… 2007. godine Siniša Mihajlović igra oproštajnu utakmicu u Novom Sadu. Nastupaju Stoičkov, Ibrahimović, Figo, Materazzi, braća Inzaghi, Adriano, Viera, Signori, Peruzzi, Montella… I Maras. Čedo Maras…                                          

Dugo nisam vidio Čedu, nakon što ga zagrlim postavit ću mu milijun pitanja, a jedno je neizbježno : „Je l’ se čuješ sa Šestićem?“

Na slici: profesor Maras ponavlja gradivo. „Dakle, Boban dolje lijevo, Jerkan jako i po sredini, Piksi „panenku“, Tuce desno, a Peđa čeka do zadnjeg trenutka pa ću čekati i ja…“

Ako smo iz dosadašnjeg teksta nešto zaključili, to je da novog igrača u klubu čekaju mnogi izazovi. O nekima ću možda opširnije pisati u  idućim tekstovima, a sada bih dao Pet zlatnih savjeta koji će pomoći novopridošlom igraču da izgradi dobar odnos s jedinom konstantom kluba: navijačima.

Da ne pišem stalno o Cibaliji, za primjer sam odlučio uzeti nasumično odabran klub i to sljedećom metodom; na papir sam napisao imena 140 timova i zamolio kći Koranu da kaže jedan broj.

93! – reče ona i izbor padne na… Evo, vidite i sami.

Sve legalno, pošteno i transparentno, kao javni natječaji u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Pa, krenimo…

1. „Otkad znam za sebe, navijam za Cibaliju!“

Tu rečenicu jednostavno nemojte koristiti osim ako niste odrasli u Vrtnom naselju, Slaviji ili nekom drugom djelu Vinkulje. Svi će znati da nije istina i nemojte s lažima početi u novom klubu.

Umjesto toga upotrijebite rečenicu „Cibalia mi je oduvijek bila zanimljiv klub“, a još ako plasirate neki dokaz kao „pamtim ono kad ste razbili Dinama“, smatrajte to dobrim početkom.

2. Ne ljubi grb na dresu

Toga smo se nagledali u prošlosti i rijetko kad je bilo iskreno, čast iznimkama. Doduše, treba razlikovati ljubljenje grba na predstavljanju, dok igrač još nije odigrao ni sekunde za novi klub i u kasnijoj fazi.

 Ovo prvo je vrhunac ljigavosti i podilaženja i, budite sigurni, igrač koji prvog dana ljubi Cibin grb već sutra će tako žvaliti Honvedov, Slavenov Belupovov ili Partizanov.

A što reći za dugogodišnjeg nogometaša Cibalije koji je na dan potpisa za NK Rijeka, okačio njihovu zastavicu o retrovizor auta. Smijali su mu se i naši i njihovi…To se jednostavno ne radi!

3. „Imate najbolje navijače na svijetu!“

To kad čujemo, znamo da imamo posla s lažnjakom. Nekad je tanka linija između iskazivanja poštovanja i besramnog uvlačenja. Ultrasi dobro znaju koliko vrijede i kako kotiraju, znaju svoje prednosti i mane, tako da je ova laž potpuno nepotrebna.

Umjesto toga poentirajte s: „Imate odlične navijače, znam koliko vole klub i koliko im znači!“, a ako još dodate „…kad sam saznao da dolazim u Vinkovce, pročitao sam knjigu o Ultrasima i pogledao dokumentarac, zaista sam impresioniran“, početak ti je odličan.

Ako baš inzistiraš da nas proglasiš najboljim, onda reci „imate najbolje navijače u Slavoniji“ i biti ćeš siguran da nisi slagao.

4. Kad izgubiš – ne izlaziš!

Ovo ne treba posebno objašnjavati! Koliko god bio mlad, lud i željan svega, a tik do tvog iznajmljenog stana nastupaju Tram 11, Jale, Zabranjeno pušenje i Antebiotik, nakon poraza ostaješ kod kuće.

Tom gestom pokazuješ da nisi samo plaćenik u prolazu, da nisi samo jedan kojem smo čuvena „odskočna daska“ ili „izlog“ za daljnju karijeru, nego da ti je stalo do kluba i ljudi koji vole klub.

Bonus je što ćeš izbjeći neugodnosti, verbalne i fizičke, tu večer i svaku iduću, što u gradu, što na stadionu.

5. Borba ne smije izostati

Pao ti je listić na kladionici, plaću nisi vidio tri mjeseca i još ti cura javi netom prije utakmice da je slučajno ubacila u „prvu“ umjesto u „rikverc“ i da tvoj novi Citroen nije više novi.

Shvatit ćemo da ima dana kad ti ništa ne ide od noge, ali htjenje, pristup i čuveni “voljni moment“ ne smije izostati!

Bez trke i agresije nema dobre partije, tribine će nepogrešivo detektirati igrača koji svaku utakmicu završi krvavih koljena i znat će to cijeniti.

Naravno, postoji razlika između deset klizećih startova i pametnih, agresivnih faula na centru od crvenog kartona zbog prigovora ili udaranja bez lopte. Sekunda dijeli fajtera do glupana.

6. Proslavi gol s navijačima.

Razumijem da su na „zapadu“ možda roditelji koji su te došli bodriti ili supruga s klincima, prioriteti se moraju znati. Samo, u poplavi ljubljenja tetovaža na ruci, slanja poljubaca u ložu i onih debilnih pravljenja srca od prstiju, gotovo da su nestale stare, dobre proslave gola.

Zajebi se jednom i dotrči pred istok! Popni se na ogradu! Razbij reklamu nogom! Baci dres!

Na slici: 01.07.2000. godine, Tatabanya- Cibalia 3-2, InterToto kup, 2. kolo.
Ivan Ica Maroslavac, pred tribinom s Ultrasima, slavi izjednačujući gol (do pasa)…

„Kolega, a što Vi mislite, kako će se odlazak Angele Merkel odraziti na Euroatlansku zonu i konstelaciju snaga na trusnom području Europske unije?“, upitan sam nedavno u jednom šarolikom društvu, mahom sastavljenom od sveučilišnih profesora, direktora i menadžera .

„Hmm, vidite, u 16 godina vladavine, frau Merkel je definitivno promijenila sliku, kako Njemačke, tako i Europe. Međutim, malo je poznata činjenica da je minhenski Bayernu u tom periodu osvojio čak 12 titula u Bundesligi. Želim reći sljedeće; ako Haaland ove sezone bude zdrav…“