PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
Tempo svakidašnjice nas gazi!
Čak i u usporenoj i pospanoj Slavoniji, koliko vas doživi da se navečer sruši na krevet kao da ste dan proveli u kontroli leta frankfurtske zračne luke?
U takvom odnosu snaga, gdje se sudaraju obitelj, klinci, posao, fuš, moji, njeni, naši, vaši, često se nema vremena pomisliti na drage ljude, poznanike, prijatelje…
Ipak, na jednu osobu mi misli nerijetko bježe, pogotovo u zadnjih godinu dana. Lako ćete pogoditi o kome se radi, pomoći će vam i činjenica da mu je ime napisano u naslovu velikim, podebljanim slovima…
Garantiram životom da bi lakše nagovorio Marka Perkovića da na koncertu u Čavoglavama otpjeva „Bella ciao“ nego Mladena Bartolovića na ozbiljan intervju.
Srećom, ovo nije ozbiljan intervju…
1. Gospodine Bartolović, za početak: sretan rođendan, želim ti barem još toliko godina!
BARTOL: Puno hvala na lijepim željama!
2. Dosad sam napravio samo dvije kolumne u obliku intervjua: tandem Maroslavac- Leutar te Pavličić- Marić, dok su u planu još neki od Cibalijinih fantazista koji su obilježili naše odrastanje.
Nije loše društvo, šta kažeš?
BARTOL: Uffff, kakve veličine, igračke i ljudske, čast mi je bila dijeliti svlačionicu s takvim momcima! Ice (Ivan Maroslavac, op. a.) se sjećam od svojih prvih dana u Cibaliji, puno mi je pomogao oko prilagodbe i svega ostalog. Ostalu trojicu mangupa sam upoznao nešto kasnije i zajedno smo ispisali neke od najljepših stranica 103 godine mladog kluba. To je najveće bogatstvo nogometa, što te momke i još desetke drugih mogu zvati prijateljima! Ne viđamo se često, ali svaki naš susret je priča za sebe (smijeh).
3. Ako si slučajno pročitao te tekstove, onda znaš da ovo nije razgovor gdje se potežu neke ozbiljne teme. Ali, samo ovdje čitatelji mogu saznati je l’ ti draži Zagor Te Nej ili Blek Stena?
BARTOL: Zagor Te Nej + Čiko, bez razmišljanja (smijeh).
4. Odakle početi; bio si najbolji igrač 1. HNL, osvojio si Kup, dugo si se nalazio u TOP 10 najboljih strijelaca HNL svih vremena, reprezentativac Bosne i Hercegovine… Impresivna karijera, žališ li za nečim?
BARTOL: Ne žalim ni za čim jer me karijera izgradila na puno načina. Stekao sam mnoga poznanstva, igrao s vrhunskim igračima, osjetio druge i drukčije kulture i odigrao najviše povijesnih utakmica (smijeh).
5. Iako mi vjera ne dopušta spominjanje suparničkih klubova u pozitivnom kontekstu, zatomit ću svoj lokalpatriotizam i izražene komplekse, ipak je ovo tvoj intervju. Ne spomenuti u tvojoj karijeri Zagreb, Hajduk i Dinamo bi bilo kao nabrajati De Nirove filmove i prešutjeti Taksista, Bilo jednom u Americi i Lovca na jelene.
Molim te, opiši kratko boravak u ta tri kluba.
BARTOL : Vrlo rado, ali moram spomenuti i ostale…
Nogomet sam počeo igrati u NK Krivaja iz rodnih Zavidovića, imao dvije hercegovačke epizode u NK Čapljina i NK Ljubuški, zatim NK Segesta, Cibalia (puta tri!), FC Saarbrücken, Dinamo, NK Zagreb, Hajduk i FC Foolad Ahwaz. Igrom sudbine, u zagrebačkom Dinamu sam igrao samo jednu sezonu. Vrhunski klub u svakom pogledu, tamo sam stekao bogato iskustvo igranja u Ligi prvaka i Europa ligi.
U NK Zagreb sam došao na poziv trenera Petkovića i nisam pogriješio, dapače! Imali smo vrlo uspješnu sezonu gdje smo do samog kraja bili u utrci za „scudettom“. Kratak rezime: dva puta pobijedili Dinamo (i „gurnuli“ ga u Ligu za ostanak!), u četiri (brojkom: 4!!!) navrata tukli Hajduka i igrali odličan nogomet. U dresu Zagreba sam bio izabran za najboljeg nogometaša 1.HNL.
Tri posebne sezone sam proveo u Hajduku i, vjeruj mi, i dan danas pomislim na igranje pred krcatim Poljudom! Na svakom „kantunu“ se osjeti koliko Hajduk znači Splitu i cijeloj Dalmaciji. Hrpa prijatelja i predivne uspomene me vežu za Split, a jedna posebno; tamo mi se rodio sin Marko!
6. OK, sve je to super i lijepo, ali čini mi se da mogu parafrazirati čuvenu Bokinu izjavu i konstatirati: u karijeri si igrao za Cibaliju i neke manje klubove. Koji ti je ostao u najljepšem sjećanju i zašto baš Cibalia? Zajebavam se, ti odgovaraš…
BARTOL: Nadam se da neću zvučati neskromno, ali u svim klubovima sam bio odlično prihvaćen i, usudio bih se reći, voljen!
Međutim, Ciba je stepenica više u odnosu na druge i tu sam se osjećao potpuno sretnim i ispunjenim, bez obzira na česte probleme koji uporno prate naš klub.
7. E, tu sam te ček’o!
Nakon jedne Cibine tekme, simpatično navijačko društvo je u privatnom aranžmanu pijuckalo čekajući izvješće u emisiji 1. HNL. Ti si tada igrao u Hajduku i bio je veliki intervju „s tebom“.
Novinar je postavio slično pitanje tipa „gdje ti je bilo najbolje?“
Naglašavam, Hajdukov si igrač i nekako bi prirodno bilo da im se malo dodvoriš i pokupiš još simpatija.
Sjećaš li se svog odgovora?
BARTOL: Naravno da se sjećam! A sjećam se da ste me 11 sekundi nakon odgovora nazvali i dugo pjevali na telefon (smijeh).
8. Tu si nas kupio za sva vremena!
Dobro razmisli: na SP u Kataru dobijaš ulaznice za polufinale, možeš birati : Francuska – Španjolska ili Brazil – Argentina?
BARTOL: Ni to nije teško, biram južnoamerički klasik!
9. Najbolji igrač s kojim si dijelio svlačionicu?
BARTOL: Koristim džokera i preskačem pitanje, toliko fantastičnih suigrača sam imao.
10. Najluđi?
BARTOL: Tu je slična situacija, nogomet je pogodan teren za osebujne likove svih vrsta. Ipak, biram Mladena Križanovića, Ivicu Marića i Tomislava Vranjića (smijeh)!
11. Najdraži?
BARTOL: Definitivno Mario Lučić! Od prvog prvog trenutka pa do dana današnjeg, poseban odnos u svakom pogledu!
12. Trener?
BARTOL: Mile Petković je ostavio najjači dojam, sportski i ljudski gledano.
13. Pamtim te kao izuzetno hrabrog igrača, nikad nisi bježao od duela ni s puno jačim od sebe.
Je l’ bi imao hrabrosti otići u Mikićevu slastičarnicu na kolače? https://www.youtube.com/watch?v=NSzJHE1P1Pw&ab_channel=asimilator
BARTOL: Miku znam još iz Dinama, izuzetno dobra i kvalitetna osoba!
Taj dribling je na neki način obilježio moju karijeru, iako je bilo i puno boljih poteza (smijeh)… Ne znam, možda i zbog njegove izjave prije derbija…
Uglavnom, ne znam da ima slastičarnicu, ali zašto ne, drago bi mi bilo da ga vidim i pošaljem ga po ćevap…, ovaj, kolače! (UPOZORENJE : Podebljani dio rečenice je izmišljen i plod je fikcije autora!)
14. Najdraža utakmica!?
BARTOL: Cibalia – Obilić je jedna od najdražih, ta dva tjedna u Vinkovcima je teško nadmašiti!
15. Malo je poznata činjenica da je reprezentacija Herceg Bosne odigrala samo jednu utakmicu u povijesti i to protiv Paragvaja u Asuncionu 1996. godine.
Na jednoj strani „grande“ Jose Luis Chilavert, a na drugoj jedva punoljetni momčić iz Zavidovića.
BARTOL: Kakva avantura, mislim da smo danima putovali do Paragvaja! Oni odlična ekipa, mi skupljeni u „pola sata“, stadion krcat, čudo!
Chilavert baš prava faca, tuče penale i slobodnjake, imao sam dojam da ga se suigrači boje k’o zubara. Šta reći o vrataru koji je autor izjave: „Ja sam najbolji vratar na svijetu… Svih vremena!“ ( smijeh) Sve u svemu, fenomenalan doživljaj!
16. A sad je pravi trenutak za „Panini kutak“. Dakle, javljaju ti se dva menadžera, žele te zastupati i svaki ti nudi trenerski posao u ligama „petice“. Kojeg bi, samo na osnovu slike, odabrao?
BARTOL:
Uuuuu, Conti baš ne ulijeva povjerenje! Biram Khaleda Gasmia, iako izgleda k’o da ne bi mogao prodati ni Mbapea s čistim papirima.
17. Moram te pitati za zdravlje!? Ogroman broj ljudi zanima tvoje zdravstveno stanje, tvoj kum Mario Lučić odlično obavlja posao glasnogovornika i informira nas o svim novostima. Kakva je situacija sada?
BARTOL: Hvala dragom Bogu, zdravlje ide na bolje, dobro sam i dobro se osjećam! Evo, prošlo je skoro pola godine od operacije, trebam napraviti još neke pretrage pa ćemo vidjeti što i kako dalje.
18. Odlične su to vijesti! Sve se lakše prebrodi uz tako predivnu obitelj?
BARTOL: Tijekom čitave karijere, obitelj mi je bila ogromna podrška. Suprugu Silviju sam upoznao davne 1999. godine i od tada smo zajedno, gospođa Bartolović je od 2005. (smijeh). Imamo tri sina, Marka, Luku i Šimuna, najsretniji sam kad slobodno vrijeme provodim u krugu obitelji.
I da, sva trojica su u nogometu: Marko u MNK Aurelij Futsal, Luka u Cibaliji, a Šimun u Nosteriji.
19. Evo, blizu samo kraja pa bih te zamolio da odabereš jednu od ponuđenih Mišinih pjesama koja bi te najviše asocirala na današnje stanje u našem klubu?
a) Vrijeme plakanja
b) Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim
c) Ostala si uvijek ista
d) Odavno više ne plačem zbog tebe
BARTOL: Ovdje ću zanemariti razum i slušati srce: odgovor je C, unatoč svim olujama i potresima s kojima se Cibalia susretala svih ovih godina.
20. Puno ti hvala na odvojenom vremenu, magistre nogometa, uz posljednje pitanje danas: znaš li da će Ultrasi, kad god čuju „Go West“ od Pet Shop Boysa tu pjesmu pjevati na svoj način? Zauvijek! !?
BARTOL:
Znam, luđaci, znam (smijeh).
Mislim da smo se lijepo nadopunjavali svih ovih godina na terenu, a često i izvan njega, hvala na iskazanoj ljubavi Ultrasima i svima onim kojima je Ciba u srcu.
Ne, hvala tebi, Mladene, Mladene Bartoloviću!
