POGLED S ISTOKA – Nostalgična nastavak Drugi dio 2

PIŠE: Ivan Grigić-Šinko

– Ej, Šinkare, u idućem nastavku moraš pisati o NBA ligi devedesetih, o Jordanu, Pennyju, Shaqu i Hakeemu. Na televiziji samo rijetke utakmice u tri ujutro i to tek u doigravanju… Pa kod mene na sedviče iz mikrovalne… E, to su bili dani! – javio mi se Boki iz obližnje Francuske.

– Brate, piši o Petici, najboljoj sportskoj, i ne samo sportskoj, emisiji ikada! To se čekalo kao poklone na krizmi, pogotovo one sezone kad je Shearer vukao Blackburn prema tituli! – izbornik Buki iz Osijeka je, po običaju, pogodio bit.

– Moraš spomenuti vrijeme bez mobitela, kad si mogao negdje otići da te nitko ne može naći. Ako nekog trebaš, odeš kod njega, eventualno nazoveš na „kućni“ i spustiš kad mu se javi stara, jer te žena očima nije mogla vidjeti otkad si joj jedinca doveo pijanog kući još u sedmom razredu.

I sam shvatih da je prošlost skladište sjajnih pričica, ali s idućih par, meni najvažnijih, završio bih tu temu.

Jeb’o prošlost, okrenimo se budućnosti i evergreen temi „…čiji stari je bio ustaša, a čiji partizan!“

6. NOVINE I ČASOPISI

Onom osjećaju kad na budici zgrabiš novi broj Ćao Tifa, Tribine ili, nešto kasnije, Klika, niti jedna web stranica ili monitor ne mogu prići niti blizu!

Postojao je čak i točno određen način čitanja: prvo bi se pročitale teme na naslovnoj stranici, onda bi se nabrzinu prelistalo, a tek onda bi se detaljnije čitalo.

I to, naravno, prvo oni članci koji su mi bili napetiji! Tijekom života kupovao sam valjda 27 različitih časopisa i svi su se, prije ili kasnije, uspješno ugasili…

Osim spomenuta tri, tu su još Hollywod, Total film, Nogomet, Prva liga, Košarka, FHM, Louded, Four four two, Playboy, Ćao, da spomenem samo neke….

Činjenica da sve te sadržaje mogu naći na internetu kad god poželim, ne umanjuje žal za ritualom zavaljivanja u fotelju, puštanje nekog rapa, krigla Cedevite od grejpa i čitanja omiljenog časopisa.

Da ne spominjem onaj miris i osjećaj pod prstima, ali i činjenicu da internetom ne možeš naložiti vatru, ubiti muhu i privremeno trajno popraviti klimavi stol.

Na slici: Stari i Novi zavjet, Kuran i Tora u jednom (ako slučajno postoji vjerska zajednica koju nisam uvrijedio ovim opisom, duboko se ispričavam)

7. REKLAME

Ovdje je situacija potpuno ista kao i u odlomku s TV-serijama jer živimo u vremenu kad su reklame prava remek-djela u koje su uloženi milijuni dolara, a režiraju ih takvi anonimusi poput Martina Scorsesea ili Guya Ritchija.

Vjerojatno nema osobe koja nije pročitala makar jedan članak o američkom Super Bowlu i cijeni sekunde oglašavanja na poluvremenu.

Hrvatske reklame su posve druga priča jer na prste jedne ruke pijanog radnika na pilani mogu nabrojati one koje će zaintrigirati, nasmijati, natjerati u razmišljanje i, konačno, ispuniti svoj cilj: nagovoriti gledatelja da kupi proizvod.

Kao klinac sam obožavao te kratke uratke koji ti pokušavaju prodati nešto što ti ne treba i često sam govorio starcima da me zovu kad završi neka emisija jer znam šta onda slijedi…

Naravno, i tada je bila gomila bezličnih, ali znalo je naletjeti takvih dijamanata koje su popularne i danas.

Najpoznatija jugoslavenska reklama svih vremena nije na mene ostavila pretjerani dojam jer sam ipak bio premlad da bi shvatio svu umjetničku vrijednost tog uratka. Doduše, super mi je bio frajer koji vozi na „zadnjaku“ po plićaku i to je to…

Toplo vam preporučujem svemogući YouTube da se malo podsjetite (a mlađi da vide kako je to izgledalo), a ja bih izdvojio meni najdražu koja još uvijek izazove miks emocija.

Danas, kada je poželjno biti pretjerano politički korektan, ova reklama ne bi imala šanse jer su „narodi i narodnosti“ Jugoslavije prikazani kroz stereotipe na granici karikature!

Posebna priča su Albanci koji su predstavljali Autonomnu pokrajinu Kosovo, ali najbolje da pogledate sami. 

Stvarno, probajte se sjetiti kad ste zadnji put vidjeli neku reklamu da ćete viknuti muža u kuhinji: „Zdenko, evo ona tvoja za hemeroide, požuri!“  

8. DŽEPNE VIDEO IGRICE

Taman negdje na pragu mojih dvoznamenkastih godina, u Jugi su se pojavile prve video igrice, do tada smo od džepnih igara imali samo bilijar.

Jednostavnog zaplet i još jednostavnijih komandi koje bi skužio i loše dresirani majmun, bile su zarazne do te mjere da smo zbog njih sustavno zanemarivali školu, cure, higijenu pa čak i nogomet! Neke navike su se duboko ukorijenile pa smo s njima nastavili i u zrelijoj dobi….

Tužna činjenica je da si te video igrice u početku nije mogao svatko priuštiti. Mi Kanovčani smo bili oduvijek socijalno osviješteni pa smo često organizirali druženja gdje smo pozivali djecu iz ruralnijih krajeva, najčešće s Lapovaca, da dođu kod nas u goste.

Okupili bi se, svatko bi izvadio svoju igricu i počeo bi turnir, a Lapovčani su mogli gledati kako mi igramo koliko god žele…

Kako to uvijek biva, razvojem tehnologije dolazili su sve bolji i kompliciraniji modeli (Nintendo Gameboy), a i mi smo odrastali pa nas je polako sve to puštalo. Iako, ima i onih koji su u stopu pratili evoluciju video igrica pa sad provode desetak sati dnevno igrajući ih i sustavno zanemaruju posao, obitelj, higijenu pa čak i nogomet.

Ipak, sjećanja ne blijede i danas kad imamo igrice koje izgledaju kao stvarnost, srce zatitra na spomen onih starih, primitivnih.

A sada bonus za sve one iz moje okoline rođene u periodu između  1973. do 1979. godine.

Na slici: „Pirates“, moj stroj iz osamdesetih! I danas je u funkciji, osim što ne radi joystick koji je Slado sjeb’o još onog kasnog ljeta ’87.

9. SLIČICE NOGOMETAŠA

Psihologija ili neka slična vudu znanost sigurno ima objašnjenje zašto se uporno ne mogu sjetiti PIN-a vlastite kreditne kartice (6682, zapisao sam na karticu pa sad nemam problema), ali zato do detalja mogu ispričati scenu kada mi je Nemeš donio posljednju sličicu koja mi je falila u albumu Meksiko ’86.

A dogodilo se to prije točno 36 godina, znači prije gotovo četvrt stoljeća!

– Ima ti Šundo urugvajskog golmana, donesem ti ja poslije škole… – rekao je to tako običnim tonom da sam posumnjao u njegovu iskrenost.

Ja sam ga čekao i čekao kao žena pijanog muža, a kad se pojavio, srce mi je tuklo poput interventnog policajca.

– Ako nađeš sličicu, tvoja je! – primopredaja nije išla nimalo glatko. Izvrtao sam mu džepove, izuo ga, skinio majicu, ali slije nigdje.

Nakon nekih pola sata, kad je vidio da od mene nema neke koristi, a situacija je izmicala kontroli, izvadio je zgužvanu sličicu iz trube s bicikla!

Da, prave pravcate trube, iste onakve kakvu je Maksimilijan Topalović koristio za sporazumijevanje sa svojom kretenskom obitelji.

Na slici: Iako izgleda kao da bi svakog trena mogao započeti oružanu pobunu u Pačetinu, senor Rodrigez ima per sempre mjesto u mi corazon!

Kad bih pokušao poredati prioritete u djetinjstvu, na prvom mjestu bi bio, očekivano, nogomet, na drugom sličice, onda pet mjesta prazno pa opet sličice, romani, video igre, klikeri, Erotika, Poni bicikli i još koješta.

Ljubav na prvi miris seže u davnu ’82. i Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, jasno mi se i danas pred očima pojave Rossi, Zico i Kempes. Premalen za kvalitetno skupljanje i „koljanje“, upijao sam cake i trikove buraza Marka i ostalih gunjanskih mangupa. Dobro su mi došle kad sam zakoračio na nezgodni vinkovački asfalt.

Svake četiri godine Svjetsko prvenstvo, između toga Euro i tako do USA ’94., godine koja je označila prestanak mog (javnog) skupljanja sličica jer ipak bi jedan osamnaestogodišnjak trebao imati neke drukčije zanimacije.

Međutim, i dalje sam iz prikrajka pratio scenu, tu i tamo bih zastao pored dečkića koji bi igrali „pola-cijela“ ili „bliže zidu“ i strpljivo čekao svoj trenutak!

Sada imam kćer i sina koji obožavaju nogomet i, na tatinu radost, skupljaju slije!

Čim dođem s posla, otvorim kesice i polijepim što mi fali, a duplikate odvojim za mijenjanje… Ustvari, klinci to naprave, to sam mislio reći.

Uživam u tome… ONI uživaju u tome, da, oni! Baš se raduju…

Pa tako, ako je netko već počeo skupljati Katar 2022, a ima Seifeddine Jazirija iz Tunisa ili Kamerunca Andre- Frank Zambo Anguissa, neka mi se javi.

Ne pitam za sebe, za klince je…

Majke mi…

ZA DVA UTORKA ČITAJTE:

NOSTALGIČNA – VINKOVAČKO IZDANJE feat.  grčki filozof, njemački političar, oštri mesar, veliki crnac iz Enbiej i još ponešto iz ludih devedesetih…