PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
Znate kad sam shvatio da sam ostario?
Ne, nije to bio trenutak kad me gostujući devetnaestogodišnjak u duelu otres’o kao slinu… Tri puta u pet minuta.
Niti ono jutro kad sam mamuran pokušao ustati iz kreveta po čašu vode, a noge su jednostavno otkazale poslušnost pa sam na sinoćnja četiri šava zaradio još četiri.
Pa ni odlazak u ljekarnu gdje sam tražio kremu za bore, a ljekarnica mi ju je dala!
Ili kad mi se cura u tramvaju ustala da sjednem…
Možda kad je igrač kojeg sam obožavao postao trener ili kad se umirovio nogometaš čijeg se debija sjećam…?
Ono kad sam u Dublinu igrao za reprezentaciju Pravnog fakulteta, mitski PRAVOS, a pri izlasku na teren mi priđe sudac, zavrti glavom i izgovori: „You!? You are not a student!“
Sve su to bile situacije koje su mi davale do znanja da moje vrijeme polako prolazi…
Ali, konačnu potvrdu vlastite kilometraže sam dobio u onom trenutku kad svatih da na svačiju priču, ja imam deset svojih!
Osim što to zna biti prilično iritantno za sve u društvu („Ma pusti to, to je glupa priča, da vidiš kad sam ja…“), krunski je dokaz da sam puno bliže kraju života, negoli njegovu početku.
U takvoj, rekli bi nadobudni treneri, „konstelaciji snaga“, često me opali nostalgija za prošlim vremenima, kad nije nužno bilo bolje i ljepše, ali si bio klinac bez brige i pameti pa te ništa nije diralo…
Izdvojio sam neke detalje, bez ikakvog reda i smisla, neki vuku do osamdeset i neke, a drugi su svježi od prije par godina, vjerujem da ćete se pronaći u nekim od njih.
Upadajte u DeLorean, polijećemo…
1. SPORTSKA SRIJEDA
Nekada davno (uvod kakav i priliči početku bajke), sve utakmice europskih kupova su se igrale na isti dan, mitsku srijedu! Znači, Kup prvaka (današnja Liga prvaka), u kojem su se natjecali isključivo prvaci svojih zemalja, a ne i 6. na tablici Premier lige, Kup UEFA i Kup kupova zbijeni u par sati!
Na TV-u je prenošena jedna jedina utakmica i tu večer na ulici kera nije bilo, eventualno neka vremešna gospođa, mladić sumnjive seksualne orijentacije i šaner bicikala (biciklova?). Bila je to jedinstvena prilika da vidiš velike europske klubove na djelu i nismo ju propuštali.
A sutradan? Sutradan u školi nije postojala druga tema, samo su se prepričavali potezi, na igralištu pokušavali ponoviti neku magiju i komentirali prve idole. To su bili tako rijetki trenuci čarolije da nije ni čudo kako ih se sjećamo i dan danas.
Bonus smo dobili kad bi u Sportskom pregledu bili počašćeni još nekim zgoditkom koji je Jugoslovenska radio televizija „dobila evrovizijskom razmenom“.
Zvuči vam siromašno, da ne kažem jadno?
Ne, naprotiv, bilo je fantastično!
2. TELEVIZIJSKE SERIJE
Neću otkriti ništa novo ako napišem da živimo u, ne zlatno, nego dijamantno doba televizijskih serija!
Proteklih 10-15 godina su snimljeni neki uratci koji su prava remek-djela i zaslužni su pomicanje granica na svim razinama : meni osobno najdraža Breaking bad, pa Sopranosi, Igre prijestolja, Naši i vaši, Černobil, Žica, Ljubav u zaleđu…
– Čekaj, tvrdiš da su danas serije bolje nego u „tvoje vrijeme“, ali si ipak stavio u rubriku Nostalgija? Nimije jasno…?
Pa da, generalno su sto puta bolje, ali ‘ko može platiti prvi susret tinejdžera s Brendonom i Kelly iz Beverly Hillsa ili čekanje ponedjeljka da plačeš od smijeha uz Top listu nadrealista.
A tek Bolji život?
Još jedan detalj mi preteže na prošla vremena.
Da bi otkrili što će se desiti sa Bruceom Willisom i Cybill Shepherd u „Slučajnim partnerima“, bili smo na iglama minimalno tjedan dana do nove epizode.
A danas? Danas čitavu sezonu pogledaš danas…
Jebiga, nema neke draži kad je sve servirano na izvol’te.
A kad smo kod pomicanja granica, ne spomenuti Twin Peaks zaslužuje šamar. Radnja i likovi desetljećima ispred svog vremena, zaplet vrhunski, a tek dijalozi…
Ne, stvarno, ‘ko je ubio Lauru Palmer?
3. NOGOMET KAKAV JE NEKAD BIO
Ako ste makar površni pratitelj nogoša, sigurno ste već bezbroj puta naletjeli na tekstove koji žale za nekim starim, dobrim vremenima.
– Kad sam ja igrao, treniralo se po svježe preoranom polju, nas jedanaest smo imali dva para kopački, a faul se svirao samo u slučaju otvorenog prijeloma…
Svi smo igrali džabe, jedino je Ronto dobio šest meteri drva za polusezonu.
Naravno, ništa od toga nije istina, svatko voli malo preuveličati i uljepšati, a što je veći protok vremena i laž je veća.
Tvrditi da je nogomet bio ljepši nekada, a živimo u vremenu Messija, Ronalda, Haalanda, Mbappea, bilo bi u najmanju ruku sumnjivo.
Ali, da je bio iskreniji i prirodniji, to je neupitno.
Nisam od onih koji žale za vremenima „kad su svi nosili crne kopačke Copa Mundial i imali iste frizure“, samo i ja vidim koliko je komercijalizacija uzela maha i čini se da je sve, ili gotovo sve, podređeno profitu.
Klince po selima puškom moraš tjerati na trening, a prvoligaši traže odgodu utakmice sa subote na nedjelju jer su, zamislite, igrali u srijedu?
O ovoj temi bit će još govora, ali zasad ću svoj stav pokušati sažeti u jednu rečenicu: Uzmite Neymara, vratite nam Cantonu!
4. KAZETOFONI I SNIMANJE PJESAMA
Kako danas objasniti mojim klincima, ili bilo kome tko je voljan slušati, da si nekada morao čučati pored kazetofona (kazeto- šta?!) po cijele dane, da bi snimio pjesmu koja ti se sviđa. Onaj trenutak kad je konačno začuješ i zajedno stisneš tipke „play“ i „rec“ može se usporediti sa srećom otvaranja koverte pristigle sa suda u kojoj je rješenje da okrivljenik NIJE KRIV za napad na službenu osobu.
Morate znati da dugo čekana pjesma nikada nije uhvaćena otpočetka, često je prekidana kvaziduhovitim rečenicama voditelja i uglavnom je postojao dio gdje se malo izgubio signal pa se čuje šuštanje.
Ali, premotavana je i slušana dok se traka ne bi izlizala!
– Daš mi kazetu da presnimim?
Presnimavalo se tako da se sa jednog kazetofona pusti pjesma, a drugi „kazić“ se nasloni što bliže i snima zvuk, u pravilu na „prazne“ TDK, BASF ili Maxwell kazete kupljene na pijaci.
Kakve je kvalitete bila ta kopija kopije, možete samo zamisliti…
Šta reći, nostalgija na najjače.
5. OKLADE U KAFANI
– …i onda Solskjaer zabija drugi gol u sudačkoj nadoknadi! Nikad neću zaboraviti tu utakmicu, mi je gledali u Veteranu, slavili bod protiv Zadra i ostanak u ligi!
– Kak’i kurčev Solskjaer, drugi je zabio Teddy Sheringham, Ole Gunnar je zabio prvi!
– Kakav si ti konj, možemo se kladiti o život da je ovaj zabio za pobjedu!
– Pojma ti nemaš, sad ćeš mi ti još pametovat o nogometu, a do jučer si mislio da je Fabrizio Ravanelli parfem. Vlasto, daj nam ovdje isto, popij ti nešto i bogati utišaj malo tu muziku…
Tako su, u pravilu, počinjale epske svađe u bilo kojem kvartovskom lokalu na svijetu. Nekada su okončane trenutno, pojavom znalca koji bi stvari argumentirano sasjekao u korijenu (iako se i to često negiralo, ovisno o tvrdoglavosti sudionika i promilima), ali uglavnom su se pretvarale u cjelonoćne pijanke koje bi završavale pjesmom, suzama i, nerijetko, tučnjavom.
A kad bi, onako pijani, shvatili da se vrtimo u krug i da nijedan argument više ne pomaže…
– Nazvat ću ja brata Remija iz Broda, ako ‘ko zna, on zna!
– Pričekaj, zovem ja Beru Babića…
U kafani bi nastao muk, ulog je bio ogroman: desetak rundi i, što je puno bitnije, ugled ultimativnog nogometnog znalca…
– Berke, brate, znam da je četiri ujutro, ali tu imamo neku panel diskusiju pa trebamo tvoju pomoć…
Pospani glas s druge strane žice je izdiktirao…
– U prvoj minuti sudačke nadoknade Sheringham, a u trećoj Solskjear…
Nastao bi kaos u birtiji, pobjednička strana bi likovala kao crveni dio Manchestera te svibanjske noći, a poražena strana bi u nevjerici analizirala gdje je to pogriješila.
Ipak, najsretnija bi bila konobarica koja bi konačno mogla zatvoriti lokal i otići kući…
Iako, na vratima bi se znalo dogoditi…
– Jebiga, moja greška…Nema veze, dobro smo se zabavili i sjetili senzacionalne tekme. Kad je Effenberg zabio iz slobodnjaka za 1-0, bio sam uvjeren da Švabo to dobija.
– Nije Effenberg dao gol, nego Mario Basler…
– Pojma ti nemaš, Steffan je to zabio u Schmeichelov kut!
– Basler, tisuću posto! Vlasto, daj meni isto i daj njima šta će popit…
Danas je ovakav oblik zabave apsolutno izumro jer je već na spomen „Je l’ se sjećaš…“, najbrži revolveraš u društvu već izguglao podatak na svom pametnom Huaweiju.
NASTAVIT ĆE SE…