POGLED S ISTOKA – PROKLETI LEEDS

PIŠE: Ivan Grigić-Šinko

Iako naslov sugerira kako bi ovo mogla biti jedna kladioničarsko-kockarska kolumna, jer je ovo tipičan uzvik Ace Dojave kad mu, u kasnim noćnim satima, padne listić, razočarat ću vas… Ili obradovati, ovisno o ukusima.

Kad čujete izraz „kultni“, vjerojatno pomislite na neki manji klub koji je u prošlosti imao nekoliko zapaženih epizoda, malu, ali fanatičnu vojsku sljedbenika i nemali broj simpatizera izvan svog matičnog grada.

The Klub koji je znao išamarati najveće, kojem su ponekad sekunde falile do vječne slave i koji i dan danas živi u prošlosti… Boljoj prošlosti!

Znam, znam, da ne piše u naslovu, mislili bi da opet pišem o onom „kultnom klubu“… Ovo je nešto drukčija priča.

Leeds United je institucija koju nije teško voljeti…

Povijest, grad, navijači, sve je to svedeno u neke realne, obične okvire tako da se lako stopiti s tom ekipom i poistovjetiti s njima…

Glamur tamo rijetko navraća…

Poveliki broj Vinkovčanina simpatizira ovu bandu, a tu ljubav im je, poput misionara u bespućima Afrike, prenio Steve Gaunt, stari Leedsac (stanovnik Leedsa, je l’ te) s vinkovačkom adresom, domoljub, lutalica, borac i navijač!

Taj džentlmen zaslužuje posebnu kolumnu, a do tada samo jedna fotografija ovog zgodnog mladića.

Na slici: sir Steve Gaunt, tipičan primjerak engleske aristokracije, iz vremena kad je ulaznica za „stajanje“ na Elland Roadu koštala dvije funte.

Ponos Yorkshirea, za razliku od nekih razvikanijih ekipa, ima i trofejnu dvoranu… I to ne praznu; tu su tri titule Premiershipa, jedan FA kup, i polufinale Lige prvaka (dobro, to nije trofej, ali fotka protiv Valencije stoji na vidljivom mjestu).

Upravo te 2001. godine, nakon poraza od Valencije u polufinalu, počeo je (ne)objašnjiv pad jedne od najboljih engleskih momčadi s početka milenija… Većina upućenih je optuživala tadašnjeg predsjednika Petera Ridsdalea, upirali prstom u kasnije uprave, a klub je strmoglavo jurio prema propasti kao narkoman koji se odluči financijski popraviti odlaskom u casino.

Gotovo 20 godina nije bilo pomaka nabolje, loše predsjednike nasljeđivali su gori, klub je životario u trećem razredu engleskog nogometa, čak je zbog dugova izgubio pravo igranja na svom stadionu!

Stanje je bilo takvo da se u engleskom slengu pojavio izraz „being Leeds“, što je postao sinonim za neku dobru priču koja se u jednom trenutku pretvori u katastrofu.

Kada je 2019. godine, u nevjerojatnom raspletu, Leeds ostao bez plasmana u Premiership, tadašnji trener, luđak Marcelo Bielsa (ne vrijeđam čovjeka, to mu je nadimak), je shvatio da ipak ima posla s nekim višim silama te se odlučio na krajnje ekstreman potez; pozvao je drugog najpoznatijeg britanskog stručnjaka za paranormalno Leeja Robertsa (prvi je Dylan Dog, naravno!) da pokuša otkriti što je to ukleto u klubu!

Engleski javnost je tu ideju, očekivano, dočekala s podsmijehom, ali Marcelo je bio odlučan govoreći:

– Mogu se nositi s protivnicima, navijačima, sucima i ne bojim se nikoga! Ali, ovo nisu čista posla…

Nakon višemjesečnog ispitivanja stadiona Elland Road, povijesti događanja na tom području (u startu je isključena mogućnost da je stadion izgrađen na starom indijanskom groblju!), mjerenja ektoplazme i prekopavanja terena radi otkrivanja uroka, gospodin Roberts, već izvan sebe, dolazi u Bielsin ured.

Gospodine šefe treneru, sve varijante sam isprobao i u jedno sam siguran; klub je duboko, duboko uklet, ali ne mogu pronaći uzrok… A, bogami, ni urok!

– Jebote, ako ti ne možeš naći, kako ćemo onda mi…? Znači, prokletstvo ostaje dok ne saznamo izvor?!

– Da, moramo otkriti razlog, jedino tako ćemo ozdraviti klub…

– Šta predlažeš, ima li još neka varijanta?

– Sve sam probao i ništa ne pomaže, mislim da ću Vam se zahvaliti i dati otkaz, ovo je veće od mene!

Roberts je napravio dramatičnu stanku pa tiho prozborio…

– Možda ima jedna mogućnost, ali…

KAŽI, ŠTO GOD DA JE , SVE ĆEMO POKUŠATI!!!

– OK, slušajte pažljivo… Zaključio sam da su problemi počeli nekih tri-četiri mjeseca nakon polufinala Lige prvaka… E sad, znam da će zvučati suludo, ali jesu li vam u posjeti možda bili neki ljudi tih dana?

– Momak, 2001. godine nisam bio u klubu, a ovdje dnevno prođe na stotine navijača iz cijelog svijeta. Možeš li biti malo određeniji?

– Postoji mogućnost da su vam navijači nekog duboko nesretnog i podjednako ukletog kluba, slučajno, ne znajući, prenijeli svoj urok!

– Možda Bayer Leverkusen?

– Možda…! Uglavnom, moramo pronaći jesu li navijači takvog kluba, dakle izrazito malerskog, boravili u svlačionici Ellan Roada i sve svoje kletve i frustracije, ne znajući, ostavili ovdje! Ako ih pronađemo, mislim da mogu poništiti kletvu.

El Loco ga više nije slušao! Pozvao je zaštitare koji godinama rade u klubu i dao im jedan jedini zadatak; pronaći sve snimke nadzornih kamera iz kolovoza i rujna 2001. godine!

Shvativši ozbiljnost situacije, dečki su posao odradili besprijekorno; već nakon dva dana na stolu Robertsovog improviziranog ureda ležalo je stotinjak diskova, svaki se prigodnim natpisom kao npr. August 27th i slično.

Sad je počela utrka s vremenom, prvenstvo se bližilo kraju, a Leeds je, iako vodeći na ljestvici, po starom dobrom običaju, prosipao teško stečenu prednost. Što je još gore, u jeku pandemije je postojala ozbiljna mogućnost da se čitavo prvenstvo poništi! Prokletstvo je prijetilo uništiti još jednu obećavajuću sezonu!

Roberts danima nije izlazio iz ureda, čak su mu i hranu ostavljali pred vratima. I papire za razvod, gospođa Roberts to više nije mogla trpjeti…

Jednog jutra se iz ureda začula mješavina urlika olakšanja, Arhimedove eureke i Tarzanova krika!

Šefe, mislim da sam našao odgovor! – slavodobitno je istrčao mršavi, raščupani istraživač natprirodnih pojava, mašući fotografijom A4 formata.

Odmah se pristupilo svojevrsnom egzorcizmu, svi igrači, uprava i zaposlenici su se okupili na centru igrališta i uz taktove himne „Marching on together“, zapalili notornu fotografiju!

Rezultat svega?

Leeds se te godine napokon plasirao u Premiership gdje i dan danas gušta zajedno sa svojom, poslovično tihom i mirnom, publikom, financijski se stabilizirao i proživljava sretne dane!

Marcelo Bielsa je napustio klub da se jednog dana vrati jer tamo ima status Isusa, Alaha i Bude zajedno!

Nedavno je u jednom podcastu gostovao njegov tadašnji pomoćnik i u moru zanimljivosti, dotakli su se i drame s prokletstvom..

– Kad mu je Roberts donio ukletu sliku u ured, šef je navukao gumene rukavice i oprezno ju podigao pincetom. Spustio je naočale na pola nosa i nakrivio glavu kao stariji ljudi kad čitaju upute na lijeku…

Glasno je opsovao, mješavinom dijalekta iz rodnog Rosarija i jorkširkog uličnog slenga:

Chingada madre for fuck’s sake!!!! Kako ovi izgledaju, dobro smo mi i prošli!

Na slici: 29. kolovoza 2001. godine, domaća svlačionica na Elland Roadu. Navijači Cibalije na proputovanju za Škotsku.