Piše: Ivan Grigić – Šinko
ČIN PRVI
Usmena predaja kaže da se uprava Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije dugo domišljala kako pokriti velike financijske gubitke i namiriti neodrživ pogon potpuno nepotrebnih zaposlenika.
Ništa konkretno im, za divno čudo, nije padalo na pamet pa su organizirali okrugli stol na tu temu. Na nj su pozvali vodeće stručnjake iz Gradske uprave i Županije ne bi li im ovi pomogli nekakvim savjetom ili, ne daj Bože, idejom.
Tu večer se u prostorijama Vodovoda skupilo tridesetak eminentnih imena različitog spola, zvanja i zanimanja. Samo im je jedna stvar bila zajednička, zna se…
– Otvaram ovaj sastanak i molim sve nazočne da iznesu svoj plan za povećanje prihoda ove gradske firme – okupljenima se prigodno obratio župan.
Svjedoci tvrde da se idućih sat i pol muha nije čula, neki su se pravili da pišu, drugi su prtljali po mobitelu, treći su se jednostavno dosađivali.
I onda se dogodila povijest!
Za riječ se javio jedan od gomile beskorisnih „menadžera“ u Vodovodu, onaj koji nije mogao upasti ni na banjalučki fakultet „Dr. Luka Burilović“, a tamo su navodno, za okladu, jednom upisali čak i lokalno magare, i stidljivo promucao:
– Kada bi cijenu vode i bezbroj ostalih izmišljenih nameta podigli za 30%, to bi našoj firmi donijelo mjesečno povećanje prihoda od cca 4 milijuna kuna.
Da ste vidjeli tu euforiju!!!
Pljesak je dugo odzvanjao svečanom dvoranom, mladić je primao čestitke, a opipat se mogla i zavist njegovih kolega, potkapacitiranih otprilike koliko i on.
Mogao je netko predložiti neki projekt ili barem smanjenje broja onih naguranih neradnika po uredima, možda mjere štednje ili restrukturiranje?
Nema potrebe, ovako je lakše…
Ako mislite da je to najgore što nam se kao građanima moglo dogoditi, u krivu ste…
Polako se razilazeći, za stolom je ostao samo jedan iz plejade mozgova koji tako uspješno vode grad. Čitav život se mučio dok razmišlja, jedan od onih osječkih studenata Ekonomije koji je faks upisao u kasno proljeće „dvije i neke“, a završio u ranu jesen… Iste te „dvije i neke“, dabome.
– Čekaj, ako 30% povećanje donese 4 milijuna kuna prihoda, ja ću idući put predložiti da voda poskupi za 60% pa će naša mjesečna zarada biti 10 milijuna… Ili devet… Tako nekako otprilike, netko će mi već izračunati.
Sreća naša da se nije ranije sjetio, super smo još i prošli…
ČIN DRUGI
Ničeg smiješnog nema u nedavnom enormnom poskupljenju vode građanima Vinkovaca.
Svatko tko imalo prati situaciju zna sljedeće činjenice, ali nije naodmet ponoviti najbitnije:
– računi za veljaču su veći u prosjeku za spomenutih 30%;
– korisnici o poskupljenju nisu uopće bili obavješteni, nego su samo uz račun, kao gotov čin, dobili odluku;
– nije se vodila nikakva javna rasprava niti je tako bitna odluka „išla“ na Gradsko vijeće, odrađena je podlo i u tišini;
– Grad Zagreb je povisio cijenu vode za 15%. Ubrzo je odluka ukinuta i cijena vode ostaje nepromijenjena;
– građani Vinkovaca plaćaju višu cijenu vode nego Zagrepčani!
Mladen Karlić je za svojega dugogodišnjeg gradonačelničkog mandata za Vinkovce bio koristan otprilike koliko i potres za Petrinju. U Saboru se ponaša kao da je gluhonijem kada treba potegnuti za grad, ali je našao za shodno, kažu oni koji redovno prate taj cirkus, narugati se gradonačelniku Zagreba Tomaševiću:
– Nakon Tomaševićevog poskupljenja vode od 15%, Zagrepčanima je isplativije kupovati vodu u boci, ahahahhahahahahahha…
Ne znam šta sad kaže, ima li kakav prigodan vic i za ovu situaciju, recimo:
– U Vinkovcima poskupjela voda, kažete? Pa nek’ piju Cedevitu, hahahahahahahahaah!
Hadezeova kopilad, naviknuti smo na to, krade sva agregatna stanja; preferiraju kruto, od keša do željeznih armatura, nedavno smo svjedočili sitnom prijestupu krađe plina od preko MILIJARDU KUNA (!?) pa zašto bi tekućina, u ovom slučaju voda, bila iznimka?
ČIN TREĆI
Vinkovčani, a i Hrvati općenito, nemaju naviku izlaska na ulice i prosvjeda. Što mislite šta bi se dogodilo, ili još bolje, što se događa u Francuskoj, Španjolskoj, Grčkoj kad njihovi vlastelini opale nove poreze?
Izađe 300 tisuća ljudi na ulice, paraliziraju se sve sfere života i nastane opći kolaps.
„Prosvjed u Vinkovcima“ zvuči kao žešći oksimoron, u rangu „glasne tišine“ ili „poštenog suca“, međutim, možda se svi zajedno iznenadimo jer se zakotrljala ozbiljna stvar.
Sve glasnije se spominje okupljanje građana u znak revolta protiv katastrofalnog vođenja grada, a ovaj zadnji harač je samo, koje li simbolike, kap koja je prelila čašu.
Doći ću…
Neka za prvi put dođe nas dvadeset, bit će dobro. Pa idući put pedeset…
Neki izračuni kažu da na svaku osobu koja javno iskazuje svoje nezadovoljstvo vinkovačkom vlašću, dolazi njih devet koji su još nezadovoljniji, ali to pokazuju u tako što to ne pokazuju.
Netko je jednom napisao „…svaka vlast se najviše boji jedne stvari: naroda. Što je vlast lošija, strah je veći. Ova vinkovačka je toliko nesposobna, korumpirana i kriminalna da zadrhti kad vidi šest ljudi na okupu!“.
Prema tome, zaboravite nesuglasice i stvari tipa „ne idem, to organizira taj i taj, njega ne volim“ ili „ ne mogu ja ništa promijeniti“ do čuvene „neće nitko na meni skupljati političke poene“.
Upravo zbog takvog našeg razmišljanja, oni mogu raditi to što nam rade!
Bit će izuzetno zanimljivo vidjeti tko će doći na prosvjed… A još zanimljivije tko neće.
Dakle, dođite i iskusite mnoštvo blagotvornih učinaka prosvjeda i građanskog neposluha:
– zauzet ćete se za bitnu stvar i možda ju promijeniti za opće dobro;
– provest ćete pola sata-sat na svježem zraku, družiti se sa ljudima sličnim vama što, naučno dokazano, poboljšava raspoloženje;
– moći ćete u godinama koje slijede pričati „ja sam bila/bio tada na trgu“;
– i predzadnje, ali ne i najmanje bitno, pokazat ćete da imate muda i da nismo baš svi lobotomizirane ovce za šišanje!
A zamišljati hadezeovsku prasad kako se negdje znoji od muke u svojim ukradenim odjelima!?
E, to nema cijene!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Vinkulja.hr portala.