Pomrčina Rabuzinova Sunca ili – kako je novigradski ribar ukrao snove Vinkovčanima?

Na današnji dan prije 23 godine dogodila se jedna od najvećih nepravdi u povijesti HR-nogometa; 30. svibnja 1999. godine na travnjaku Maksimira finale Kupa Hrvatske igrali su Cibalia i Osijek.

U povijest vinkovačkog nogometa su kao starteri te utakmice upisani: Ibrahimović, Andričević, Bognar, Jurić, Bogdan, Ravlić, G. Meštrović, Raić-Sudar, Bošnjak, Maroslavac, Jurčec. Trener je bio Srećko Lušić.

Počelo je penalom za Osijek no, Cibalijin čuvar mreže Miralem Ibrahimović „pročitao” je Bakira Beširevića kao čitanku iz 1. osnovne! A u 36. minuti erupcija oduševljenja na istočnoj tribini na kojoj glasnice i dlanove nije štedjelo oko 4.000 Vinkovčana; Jure Jurić zabija za 1:0!

Činilo se kako Osječani ne mogu Vinkovčanima toga dana „odbiti ni pera”, no u drugom poluvremenu ukazao se novigradski ribar sa zviždaljkom Reno Sinovčić koji je isključio Darka Raić-Sudara; zbog prilično bezazlenog starta na sredini igrališta pokazao mu je žuti karton, a nakon desetak sekundi Raji – koji se zaklinje da mu ni riječ nije rekao! – se zacrvenjelo pred očima!?

Nešto kasnije na prijevremeno tuširanje morao je i Ivan Ravlić, pa se u završnici utakmice igralo „11 na 9”. I to sve pred očima prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji je, prepričavali su kasnije svjedoci, u čudu rekao:

– Zna li ovaj sudac da ja ovo gledam?

Nije mnogo nedostajalo da Cibalia iz te neravnopravne bitke iziđe kao pobjednik, no duboko u Sinovčićevoj nadoknadi Dumitru Mitu iskoristio je prvu pogrešku Cibalijina vratara Ibrahimovića – koji se tako iz junaka prometnuo u tragičara – i pogodio za 1:1.

U produžetku emotivno i fizički iscrpljena vinkovačka momčad slomljena je u 107. minuti, osječkom junaku ime je Davor, a prezime Lasić, riječ je strijelcu tzv. „zlatnog gola” u 107. minuti koji je trofej usmjerio prema Osijeku.

Teško je opisati tugu i razočaranje u vinkovačkim redovima nakon ovakvog raspleta; deset minuta tadašnji Cibalijin predsjednik Božo Galić nagovarao je igrače da odu k Tuđmanu po srebrne medalje. O tom događaju čak je i DORH pokrenuo istragu koja, međutim, do danas nije privedena kraju. Negdje je zapelo, od nekog očito stopirano. Reno Sinovčić sudio je još desetak godina, no baš nikad nakon toga – u Vinkovcima.