Predsjednica Dea Lasić: Cibalia je na putu stabilizacije, samo da ne iskoče novi kosturi iz ormara

Već čitav olimpijski ciklus, od 2016. godine, Dea Lasić prisutna je u HNK Cibalia. Najprije je obnašala pravne poslove, bavila se potom i marketingom, a prije imenovanja klupskom predsjednicom, 20. ožujka prošle godine, u fokusu njezina djelokruga bio je postupak licenciranja.

Praktički tek što smo završili postupak licenciranja za prošlu godinu, a moramo opet sve ispočetka. Naime, 15. listopada uputili smo posljednje izvješće prema HNS-u, a već s prvim danima nove godine krenuli smo u proces ishođenja nove licencije. ‘Ajmo sve ponovno… – podvlači Cibalijina predsjednica.   

Nova godina u Genscherovoj 10b krenula je radno, pun gas. Do 31. siječnja HNS-u valja dostaviti dokumentaciju za administrativni, sportski, pravni i infrastrukturni kriterij, a do 1. travnja za financijski. U financijskom je, po nekom nepisanom pravilu, Cibalia uvijek zapinjala u procesu licenciranja…

Tu i tamo i u infrastrukturnom, obiman je to kriterij, ima preko 100 točaka.

Lakoća preskakanja infrastrukturnih prepreka ovisi i o tome za koji će se rang natjecanja Cibalia prijaviti u ovogodišnjem postupku licenciranja. Licencija za Prvu HNL, dakako, zahtjevnija je od one za Drugu HNL.

Službeno, ništa još nije odlučeno, neslužbeno bliži smo opciji prijave za Prvu HNL, jer ispunjavanjem tih kriterija automatizmom stječemo uvjete za nastup u Drugoj HNL.

Nada li se predsjednica potajno i kakvoj proljetnoj rezultatskoj eksploziji koja bi katapultirala momčad u elitu?

Sportski je nadati se. Nije nedopušteno ni sanjati.

Snovi o Prvoj HNL ”teški” su desetak milijuna kuna, koliko prvoligaše čeka od televizijskih prava…

I svi drugi konkurenti u Drugoj HNL imaju svoje snove. I matematiku. A da je iznos primamljiv, jest.

Zna li se koliki je iznos Cibalijine financijske dubioze?

Ne. Završavaju se financijska izvješća za 2020. godinu i u ovom trenutku ne bih špekulirala. Bilo bi neozbiljno izletjeti s nekim podatkom jer, ponavljam, 2020. godina još nije proknjižena. Realnu sliku našeg financijskog stanja imat ćemo potkraj ožujka. Ali, ono što mogu odgovorno reći jest sljedeće; idemo u dobrom smjeru, prema stabilizaciji.

Samo da ne iskoči još kakav ”kostur iz ormara”…

Nadam se da su takva neugodna iznenađenja stvar za nas aorist. To je baš nezgodno, dobiješ neka sredstva, pa te blokira igrač iz 2014. godine.

Kad smo kod igrača iz 2020. godine, stvar izgleda perfektno!

S 31. prosinca prema igračima seniorske momčadi i Radnoj zajednici ne postoji nikakav dug, 0 kuna! Držim da je to važno naglasiti.

Iz 2020. godine, međutim, postoji dug prema navijačima; kakav je pogled iz predsjedničinog naslonjača na 13. mjesto u drugoligaškoj konkurenciji?

Možemo i moramo bolje. Uvažavam ipak i određene nes(p)retne okolnosti koje su nam se događale, tu i tamo nam je nedostajalo sreće, zrelosti, a osobito navijači na tribinama. Po svakoj stavci nam nedostaje po bod-dva. Kad bismo tih sedam-osam pridodali jesenskom učinku, evo nas u zoni ulaska u Prvu ligu. Ipak, tu smo gdje smo, rezultat je u sportu jedino egzaktno mjerilo. Trinaesti smo i nezadovoljni smo.

S nekom pozitivnom serijom, koja ne mora čak biti ni urnebesna, zaostatak od osam bodova, koliko Cibalia zaostaje za 2. mjestom, nije nedostižan. Mnogo je još bodova na stolu. Ključ svega su dobre pripreme i – poneko ciljano pojačanje. Hoće li ga biti?

To je pitanje za sportskog direktora.

Pa, valjda i za predsjednicu, kod nje je novčanik…

Naši okviri se znaju, plan i program potrošnje postoji, pa tko se uklopi, dobro se uklopio. Najvažnije je ne generirati nikakve nove dugove.

Nije nevažno ni zaštititi trenere u klupskoj školi nogometa koji su prema riječima Stjepana Kvesića, sad već bivšeg člana Cibalijinog trenerskog ešalona, na meti nerijetkih udara nekih preambicioznih roditelja…?

Držim kako šef škole Goran Meštrović, kao i svi treneri, korektno radi svoj posao. I da pruža primjerenu podršku svim trenerima. Inače, svatko ima pravo na kritiku, demokratsko smo društvo. Naposljetku, kritike su i dobrodošle, ako su konstruktivne. Isto se odnosi i na priču o nekim relacijama unutar kluba. Gledajte, klub ima svog većinskog vlasnika koji kadrovira onako kako smatra da je u najboljem interesu kluba i to je to. Ne bih ulazila dublje u tu priču, osim što poručujem da čvrsto stojim iza svakog djelatnika kluba, od ”vešeraja” do sportskog sektora. Uzgred, silno će nam nedostajati naš ekonom Mile Perić koji je otišao u zasluženu mirovinu. Želim mu i ovim putem još jednom zahvaliti na svemu što je dao vinkovačkom nogometu u zadnjih 40 godina. Bio je više od oružara, bio je naš dobri duh. 

Za kraj razgovora i početak godine nekoliko optimističnih rečenica?

Optimistična sam, umjereno i realno, s podlogom. Svim našim navijačima i simpatizerima želim sretnu 2021. godinu. Sreća je najvažnija, kad nju imaš za saveznika, onda te i nevolje zaobilaze. Nadam se da će epidemiološka situacija biti mnogo bolja, te da će nam se navijači vratiti na tribine. Trebaju nam, da zajednički vjerujemo u čudo – zaključuje Dea Lasić.

FOTO: db
FOTO: db