Prosvjed stanovnika Slavije i Borinaca zbog zatvaranja pružnog prijelaza: Mi smo građani drugog reda!

Žitelji Slavije i Borinaca, njih stotinjak, mirnim su popodnevnim prosvjedom iskazali nezadovoljstvo zatvaranjem pružnog prijelaza na Slaviji što je njihova naselja, kako kažu, učinilo gotovo pa enklavom. Prijelaz je, podsjetimo, zbog radova na elektrifikaciji pruge Vinkovci-Vukovar, trebao biti zatvoren danas, ali je taj čin prolongiran za sutra. I bit će zatvoren sve do 22. listopada.

– Problemi? Pa, ne znam otkud početi… Ali, evo, krećem od djece, ona su nam najveći problem. Prijevoz djece je trebao biti riješen, ali već danas je došlo do situacije da autobus nije mogao proći tom zaobilaznom trasom jer se ona asfaltirala, pa se danas odustalo od zatvaranja prijelaza. Sutra nas čeka novi problem; autobus kupi djecu nakon 5. i 6. sata i to pet minuta nakon školskog zvona. Koje će se dijete iz prvog ili drugog razreda obuti, odjenuti i doći na autobusno stajalište za pet minuta? I još nešto; što s onom djecom koja imaju četiri školska sata? Ona su osuđena na čekanje puni školski sat. U nevolji su i stariji ljudi, jer ovdje na Slaviji nema trgovine, nema pekare… Što će oni, preskakati tračnice? A o Hitnoj pomoći da i ne govorimo, ne daj Bože da se nekome nešto dogodi… Okolo naokolo treba joj pola sata da dođe do Slavije. Još samo ovo; čitam danas priopćenje gradonačelnika Bosančića u kojem tvrdi kako Grad nije nadležan za radove na pruzi. OK, nije. Ali trebao se, pa i morao, prethodno pobrinuti za osiguravanje alternativnog prijelaza, ne samo za nas vozače, nego i za pješake – smatra Danijela Šmider.

Zbog novonastale situacije ogorčen je i Mario Aleksić. Kaže kako obilaznom cestom preko Borinaca do središta grada ima 15 kilometara…

– Tamo i natrag, 30 kilometara. Neke obitelji, poput moje, imaju potrebu tijekom dana najmanje četiri-pet puta ići do grada. Dnevno ćemo prelaziti preko 100 kilometara. A košta i vrijeme. Sada nam do grada treba 5 minuta, a ovako preko Borinaca 25 minuta. Radim u Nuštru koji mi je pod nosom, a morat ću se voziti 25 kilometara okolo. Ma, strašno… Kao da je bio problem napraviti neki privremeni prijelaz da se stanovnicima Slavije i Borinaca olakša život. A da ne govorim o cestama, to je posebna priča. Ovu našu Osječku ulicu svrstavaju već 20 godina, nikako da je svrstaju. Dvadeset godina slušamo kako ćemo dobiti asfalt, kanalizaciju… U redu, kanalizaciju smo dobili, ali evo tri mjeseca čekamo odobrenje da se možemo prikopčati. Ne znam više tko je tu lud? A o asfaltu da i ne govorim. Osjećamo se kao građani drugoga reda, djeca nam hodaju po prašini i blatu!

 

Davor Sabadoš naglas se pita:

– Gdje je sada gradonačelnik Bosančić? Zašto nije s nama? Gdje je sada predsjednik Mjesnog odbora Slavija Vlado Smolčić? Zašto nije s nama? Valjda zato što živi na drugoj strani Slavije pa mu zatvaranje prijelaza ne zagorčava život… Gdje su članovi Vijeća Mjesnog odbora? Zašto nisu s nama? Svojim nedolaskom samo pokazuju koliko im je stalo do nas, koliko smo im bitni… Spočitavaju nam da prozivamo gradonačelnika, a on nije odgovoran. U redu, nije čovjek taj koji je zadužen da trči po Lenijama i rješava gdje ćemo mi prolaziti. Ali, je l’ poslao nekoga da to riješi? Znači, oni jutros nisu riješili ni taj prijelaz preko Borinaca, autobus s djecom nije mogao proći od bagera. Totalno su nekoordinirani s firmom koja na Borincima izvodi radove. Netko mora biti odgovoran za ovu aljkavost.

Zbog svega navedenog žitelji Slavije i Borinaca uspostavili su kontakt s Ministarstvom prometa kojemu su se obratili sa svojim problemima. No, sasvim je izvjesno kako oni neće biti riješeni do sutra. A već sutra život ide dalje; mora se na posao, mora u školu, mora u nabavku…

Borinačka ulica, koja žiteljima Slavije i Borinaca predstavlja alternativnu trasu prema gradu, još uvijek nije asfaltirana FOTO: db