PSIHOTERAPIJA Onaj koji nema straha je hrabar, je li to tako?

PIŠE Mirko Mrnarević

Nije tako. To je samo mit u koji vjerujemo. Nije hrabar onaj koji se ne boji. U čemu je vrlina ako se netko ne boji skočiti iz aviona i to učini? To je samo odsutnost straha. Takvi ljudi brzo umiru, jer ulaze u rizična ponašanja.

Hrabar je onaj koji se boji, a učini to. Za vrijeme rata normalna osoba strahuje od granata i metaka, ali ju strah ne blokira da uzme pušku i brani svoj dom. 

 Temeljna poruka o hrabrosti i strahu: smijemo se bojati, smijemo osjećati strah. To je normalna emocija. Smijemo o svom strahu govoriti. Učili su nas kao djecu da se ne smijemo bojati i da moramo biti hrabri kao Superman. I kada osjetimo strah (posebno muškarci), onda ga negiramo. Glumimo da se ne bojimo. 

Najljepši izraz ljubavi i povjerenja je kada nekome možemo reći čega se bojimo. To je najljepši dar koji muž može dati svojoj ženi. Da, on. Velika muškarčina povjeri čega se to boji. I ništa nema normalnije od toga. To je samo duboka i iskrena komunikacija.

Ljudi koji dođu u psihoterapiju su hrabri ljudi – oni se boje otvoriti, govoriti o sebi, a ipak učine to.

Ljudi koji se boje zubara, a ipak sjednu na zubarski stolac zapravo su hrabri ljudi.

Ljudi koji se boje aviona, a sjednu u njega, to su hrabri ljudi.

Ljudi koji se boje reći svoje mišljenje, a učine – to su hrabri ljudi.

Ljudi koji se boje prekinuti neki nezdravi odnos, a učine to – hrabri su ljudi.

Koliko god bilo straha u ljudima, mi smo okruženi hrabrim ljudima koji nose svoj strah, ali ih on ne koči.

Osobno: napravio sam popis stvari kojih se bojim: zubara, leta avionom, kazati u lice prijatelju koji me iskorištavao istinu, suprotstaviti se autoritetu. Onda sam jednu po jednu stvar rješavao. Naručio se kod stolatologa i popravio sve pokvarene zube. Potom sam otišao na tečaj oslobađanja straha od letenja i – letio avionom. Prijatelju koji me iskorištavao rekao sam u lice sve što sam imao za reći. Suprotstavio se osobama koje su se nametale kao autoriteti.

Prvo sam si priznao da se bojim.

Onda sam sa strahom učinio ono čega se bojim.

ŠTO JE ZAPRAVO STRAH?

Sasvim prirodna, normalna emocija koja ne spada u negativne osjećaje. To je poruka psihe da nešto može ugroziti nas osobno ili naše vrijednosti. Ako je strah usmjeren na budućnost, onda se zove strepnja ili bojazan. Dio strahova o budućnosti se zovu oprez (strah malog intenziteta), sumnja,trema, zabrinutost i tjeskoba ili anksioznost.

Bojimo se stvari za koje mislimo da su moćnije od nas i da nas ugrožavaju.

Najsnažniji strah osjećamo onda kada mislimo da će biti uništena naša najveća vrijednost; sam život, djeca, posao…

Strah je povezan sa osjetom boli. Kao što bol signalizira da je ugroženo tijelo, tako strah signalizira da je ugrožena sama osoba, njezin ego i sustav vrijednosti.

Zato ljudi koji su pretrpjeli mnogo straha u životu su zapravo ljudi koji su mnogo trpjeli i koje je boljelo. 

Slušajte svoje srce. Razum griješi, ali srce je nepogrešivo. Iznutra Vas upozorava da nešto treba učiniti. Strah Vas čuva. Možda ćete se pokraj nekih osoba osjećati nelagodno. Možda Vam srce govori da budete oprezni? Poslušajte taj glas. Možda ste mnogo prepatili u životu i bojite se svega. Tu Vam strah poručuje da Vas previše čuva. Vrijeme za otići liječniku.

Možda imate strahove od pauka, miša, gliste…, zašto je tako? Odgovore možete pronaći samo u psihoterapiji, jer leže duboko u vašoj podsvijesti.

Kada je neka osoba dugotrajno izložena strahu, tada nastaje poremećaj straha. Tu su potrebni i lijekovi i psihoterapija. Kada se strah akumulira previše, onda nastaje panični napad. Osjećaj da umirete. I tu su potrebni lijekovi i psihoterapija.

ŠTO JE PANIKA?

Ime dolazi od antičkoga boga Pana od kojeg se nije moglo pobjeći. Panika nije dio straha, ona je potpuno drugi osjećaj. Panika govori da me ugrožava sila kojoj ne mogu pobjeći, a jača je od mene. Panična reakcija je vezana uz vrijeme. Uspaničena osoba misli da nema vremena. Kolektivna panika nastaje kada je neka velika grupa ugrožena i kada svaki pojedinac traži rješenje za sebe.

Panika se pospješuje i hrani negativnim informacijama. Danas u Hrvatskoj imamo elemente panike zbog koronavirusa. Vidim razumne ljude koji se ponašaju nerazumno. Ova situacija poziva na strah koji se zove oprez. Treba biti oprezan i činiti sve što medicina kaže. I nastaviti živjeti normalno. Uz oprez. Ne dajte da panika preraste u užas. To je emocija koja kaže da nema izlaza.

ZAKLJUČAK:

Ne dopustite da Vaši strahovi upravljaju Vašim životom. Niste kokoši nego zlatni orlovi.

Sve strahove koji Vas ometaju u svakodnevici stavite na papir.

Idite polako iz jednog u drugi. To će Vas naučiti da živite sa strahom, ali da Vas on ne blokira.

Osobe koje imaju pretjerane ili dugotrajne strahove obavezno se trebaju javiti liječniku. Postoje jako dobri lijekovi koji pomažu. Takvim osobama ne preporučam da se suočavaju sa svojim strahovima, jer bi ih oni mogli slomiti.

Svaki trenutak proveden u duhovnom životu smiriti će simptome Vašeg straha.

Učite od beba disati trbuhom. To je prva pomoć za duboko smirivanje.

I za kraj, ne zaboravite; mi smo mnogo više nego što mislimo sami o sebi. Samo nas strah sputava da letimo.

Mirko Mrnarević