Rade Šerbedžija: Što ću danju dolaziti u Vinkovce kada svake noći šetam mojim gradom…?

Nakon što je krajem prošle godine odgođen već dogovoreni koncert u vinkovačkom GK Joza Ivakić, Rade Šerbedžija – koji je stasao u Vinkovcima glumački i svakako drugačije – danas poznat i u filmskim, i u kazališnim krugovima u Europi i svijetu, najavljuje sutrašnji koncert u gradu u kojemu je proveo mladost i u koji često dolazi, nekada češće nego danas.

Ima li bolji povod za razgovor s ovim istaknutim Vinkovčaninom s respektabilnom inozemnom glumačkom karijerom; što publika može očekivati na sutrašnjem vinkovačkom koncertu, koji repertoar…?

– Konačno smo našli termin koji, eto, odgovara svima. Žao mi je zbog nekih nesporazuma koji su se događali oko odgode moga koncerta koji sam trebao održati u studenom prošle godine za vrijeme Filmskoga festivala u Vinkovcima. Tim više što su me organizatori festivala pozvali na zahtjev mladih ljudi i filmofila u Vinkovcima. Ali, eto, korona i još poneki zarazni virusi, koji su se nenadano uskovitlali povodom moga najavljenoga koncerta uspjeli su koncert spriječiti, a i sam festival odgoditi. Na koncu je festival održan par mjeseci kasnije i ja sam dobio i nagradu za glavnu mušku ulogu, zbog čega sam naročito ponosan, jer sam je dobio u gradu u kojem sam živio svoje djetinjstvo i mladost i koji je jedno od najvažnijih mjesta u mome životu. Pitate me što publika može očekivati? Pa, ja već dugo godina objavljujem svoje albume i pišem pjesme, tako da sam na neki način stvorio svoju publiku. Bit će tu novih pjesama s mog zadnjeg albuma „Ne okreći se sine” koji sam objavio prošle godine, a naravno da ce biti i mojih starih pjesama na koje sam već svoju publiku naviknuo. Vinkovački koncert je uvod u moju malu slavonsku turneju, jer nakon Vinkovaca imat ću 23. svibnja koncert u Osijeku i dan poslije, 24. svibnja, u Slavonskom Brodu. S osječkom publikom se već sasvim dobro razumijem, a u Slavonskom Brodu ću nastupiti po prvi put. Nastupam u pratnji mojih majstora svirača Zapadni Kolodvor Bend koji su svi odreda vrhunski muzičari u Hrvatskoj.

Koji vam je to koncert u Vinkovcima?

– Ako se broji u NOVO vrijeme, onda mi je to treći vinkovački koncert. I ovoga puta će biti u kazalištu. Znam da ne stane tamo puno ljudi i da će to biti uglavnom publika koja posjećuje kazališne predstave, a ja bih volio imati koncert u Vinkovcima u nekom većem prostoru gdje bi došlo puno mlade publike koja najviše i sluša moje pjesme. Prije par mjeseci, zapravo nedugo nakon što je moj koncert bio otkazan na filmskom festivalu, išao sam autom iz Beograda za Istru i na granici me je jedna lijepa mlada carinica pitala: „Kada ćete nam doći u Vinkovce? Mi vas ovdje svi tako čekamo…”. Baš me je ta njezina rečenica pogodila direktno u srce. Rekao sam joj da ću sigurno doći i da je pozivam na koncert. Ne znam joj ime, ali ako pročita ovaj moj intervju, neka me potraži kod organizatora koncerta, jer čuvam kartu za nju.

Kada dolazite u grad u kojemu ste proveli dječaštvo, mladost i često mu se vraćate… Što očekujete od susreta, s kim se volite susresti, koje dijelove Vinkovaca ili koja mjesta, volite posjetiti (osim Gajeve gdje je roditeljska kuća), koji su vam Vinkovčani ostali u posebno lijepoj uspomeni…?

– Kada su me prije par godina pitali u nekom intervjuu, zašto češće ne dolazim u Vinkovce, odgovorio sam: Pa, što da dolazim danju u svoj grad, kada se ionako svake noći šetam njegovim ulicama! Ima mnogo stvari koje me vežu za Vinkovce. Prve ljubavi, prijateljstva, neki divni anonimni ljudi koji su prošli kroz moj život i ostavili tragove u mojoj duši i mome srcu. Moja učiteljica Marija Savić, moj profesor Miroslav Johler, moj Beli i svi drugi glumci Gradskog kazališta Joza Ivakić, moj Braco Kunce i moj Bosut koji nikuda ne teče…. I još mnogo toga skrivenog, što ne mogu javno reći, a što se duboko uvuklo u moje tijelo i što ponekad žari i boli…

Koju si vam susreti posebno dragi?

– Pa, gotovo da i nema više onih s kojima sam se grlio… Još samo poneki prijatelj iz gimnazijskih dana. Recimo moj zagrebački cimer Milan Obajdin ili kazališni kolega Himzo Nuhanović.

Jeste bili na kojoj godišnjici mature vaše generacije?

– Bio sam na jednoj godišnjici, jako davno. Bilo je tako tužno. Sada kada dobijem poziv od svojih školaraca, gotovo mi je drago ako baš u tom terminu snimam neki film, negdje daleko u svijetu…

Održavate li kontakte s našim glumcima, s kojima posebno srdačne…?

– Mislite na vinkovačke glumce ? Pa, ja tamo nikoga ne poznajem. Ah, da… Čuo sam da moja i Lenkina studentica Nataša Veselinović, koja je diplomirala glumu u našoj riječkoj klasi, s vremena na vrijeme svraća u Vinkovce…

Kada vas možemo očekivati opet u Vinkovcima?

– Pa, ja prođem tu i tamo skriveno kroz svoj grad, u dugom crnom mantilu i crnom šeširu. Kao u onome mome spotu s pjesmom Drage Mlinarca, kada šetam vinkovačkim praznim ulicama, a žuto jesenje lišće pada po širokome korzu ispred moje Gimnazije.