Vruće proljeće i gorući problemi u našem agraru. Ratari, stočari i povrtlari krenuli su u novu sjetvu jarih kultura poput kukuruza, soje, suncokreta i ostalih. Problema je mnogo; rješenja malo ili nikako, dok ono što se i pokušava predstavlja se u rukavicama odajući dojam da oni koji pričaju o poljoprivredi teško da zapravo razlikuju bundevu od krumpira.
A kakva je zaista situacija? Kiša sada već opasno nedostaje, zasijane jesenske kulture već trpe zbog suše i reduciraju svoje očekivane, prosječne prinose. Ječmovi su već prilično isklasali, dok će pšenice to za koji dan. Ovako rano klasanje i preskakanje faza razvoja žitarica u povijesti se ne pamti. Datumski gledano, a isto tako i po temperaturama zraka, više djeluje kao da smo ušli u svibanj, a ne u travanj. Žitarice u pravilu, nakon klasanja, u roku od 45-50 dana idu u žetvu. Po prognozama agronoma, a i samih proizvođača, nitko ne očekuje bog zna kakve prinose jer više ništa nije normalno.
S druge strane, ministrica Marija Vučković obećala je isplatu potpora do Uskrsa. Vjerojatno je mislila pravoslavnog, a ne katoličkog Uskrsa.
Naime, iznosi koji su “sjeli na račune” agrarnim umjetnicima bili su dostatni za odlazak na kavu u lokalnu krčmu ili na pivo ispred trgovine, a oni s kojim hektarom više eventualno su mogli napuniti rezervoar goriva, ali onaj manjeg volumena do 200 litara tog plavog zlata.
No, vratimo se mi na pšenicu. Ovako rano klasanje i brzo dolazeća žetva ne odgovara niti organizatorima proizvodnje, odnosno otkupljivačima. Ukoliko znamo, a znamo, kako ni prošlogodišnji urod, smanjeni uslijed nepovoljnog vremena, nije još prodan te nisu pripremljeni skladišni prostori za novu ljetinu, veliko je pitanje tko će uopće htjeti otkupljivati žetvu 2024.?! Već sada je jasno kako je cijena na burzama jad, i kome će takvu pšenicu otkupljivači uopće moći dalje (pre)prodati-izvesti kako bi mogao isplatiti poljoprivrednike?!
Našu pšenicu su najvećim dijelom kupovali Talijani, međutim sada je poplava Ukrajinsko-ruske pšenice na europskom tržištu napravila toliko cirkusa da mi nemamo kuda s našom pšenicom, pa čak i u Hrvatsku ulaze ogromne količine te pšenice koja je izrazito loše kvalitete. Ali je cijena bagatela, pa onda nitko ni ne pita za kvalitetu. Narod proguta svašta, pa će i to. Doslovno.
Svi političari, oni na vlasti i oni u oporbi, šute o problemima u agraru…samo spominju potpore, poticaje, mjere ruralnog razvoja, opstanak mladih, pomlađivanje gospodarstava… a tek kada čujem onu poznatu rečenicu, mi vam dajemo… poskoči mi tlak na 200! Ne dajete vi gospodo ništa, niti je to vaš novac, niti ste se borili i radili da bi uplatili taj novac u državni proračun, a isto tako veliki dio tog novca dolazi iz fondova Europske unije. Vi samo odlučujete kad ćemo dobiti i dali ćemo dobiti ono što poljoprivredniku pripada.
Nedostaje nam jasno usmjerena politika, jasan smjer koji želimo da se razvija naš agrarni sektor. Jasno je zašto je to tako. Veliki igrači i uvoznički lobi čine sve kako bi ovako stanje ostalo što duže. Broj aktivnih poljoprivrednih gospodarstva je u strmoglavom padu, ljudi odustaju od proizvodnje jer što god da proizvedeš, drugi odlučuju o tvom trudu i radu te koliko ćeš zaraditi…