Dok se nisam oženio, cijeli moj život se mogao svrstati u rubriku Sport i glazba, od dana vjenčanja sam prešao u kategoriji Obitelj i dom, a u zadnje vrijeme sam sve više Crna kronika.
Nakon prošlotjedne policijske prijave zbog transparenta, ovih dana su me posjetili iz Državnog inspektorata, područnog ureda Osijek i zatarabili moju imaginarnu firmu za prodaju kopački!
Dok čekam pred kućom da mi dođe NATO zbog neregistrirane Vespe, poslušajte moju priču; proteklih šest, možda sedam godina, nabavljam kopačke koje kasnije preprodajem, uglavnom lokalnim nižerazrednim klubovima.
U outletu, na Njuškalu ili od svojih dobavljača kope koje koštaju, recimo, 270 eura kupim za 130 pa ih kasnije prodam za nekih 150.
U toj „win-win“situaciji zadovoljan je moj dobavljač, zadovoljan sam ja s dvadesetak eura „provizije“, a najsretniji je konačni kupac koji dobije vrhunsku robu po puno povoljnijoj cijeni.
Jedino država nije u toj kombinaciji.
Jebiga, vjerojatno sam kriv…
A „država“ je u mom slučaju bila vrlo profesionalna, napravili su Zapisnik i najavili novčanu kaznu uz, naravno, upozorenje da se više ne smijem baviti takvom „sivom ekonomijom“.
Upozorio sam i ja njih da ću se sigurno žaliti na odluku jer i dalje smatram da nisam radio ništa nemoralno ili nezakonito, nisam prodavao ukradenu robu niti nekakve lažnjake.
Pa na Njuškalu, Mojim krpicama, raznim marketplejsima i ibejima ima na tisuće većih igrača od mene, koji prodam pedesetak kopački godišnje!
Zanimalo me i tko me je prijavio, rekli su da je prijava bila anonimna. U čitavom tom postupku jedino me je to zasmetalo, jer smatram da iza svojih djela trebaš stajati imenom i prezimenom, čemu skrivanje ako smatraš da radiš nešto ispravno?
Možda je Vlada, možda su Srbi…?
Malo sam se dao u razmišljanje; kome sam se mogao zamjeriti proteklih godina da bi me prijavio?
Zaspao sam negdje oko brojke 300.
Siguran sam da me nije prijavila konkurencija jer je jednostavno nisam imao; u Vinkovcima i okolici nitko ne prodaje takvu prvoklasnu robu, a moja tri-četiri prodana para mjesečno ne može ugroziti ničiju trgovinu.
Nezadovoljne mušterije također nisu jer, biti ću neskroman, takvih nije bilo.
Kroz glavu mi je prošao gradonačelnik Ivan Bosančić, koji je na prošloj Skupštini HNK Cibalia na moje pitanje o nezakonitim isplatama bivšem sportskom direktoru Krešimiru Tomiću odgovorio „pa ti prodaješ kopačke na crno!“(?!?)
Ipak, odmah sam i njega prekrižio, pa neće se valjda gradonačelnik baviti takvim trivijalnostima?
Ništa, idemo dalje, kad ulaziš u ring moraš očekivati i pokoji udarac tako da nema cviljenja, firma Šinko Independent Trading ili, skraćeno ŠIT, više ne postoji i to je to!
Međutim, ima tu i pozitivnih stvari…
Večeras kad legnem u krevet, konačno ću se osjećati kao stanovnik neke normalne i uređene zemlje, kao neki Šveđanin, Danac ili možda Norvežanin, znajući da živim u državi koja će ekspresno i pošteno kazniti svaku krađu, prijevaru i svako nezakonito ponašanje, bez obzira kako se tko zvao.
I da smo pred zakonom skoro svi isti.
