Slavko Blagojević-Finta, Cibalijino dijete i Istrin kapetan: Volio bih odigrati još jednu sezonu u Vinkovcima!

FOTO: Ivan Perhat

Poznati hrvatski televizijski komentator Ivica Blažičko pomaknuo je granicu svoje subjektivnosti i neskrivene naklonosti prema Modrima kada je brutalni start Dinamova Velšanina Roberta Burtona na Slavka Blagojevića – kapetana Istre 1961 i Cibalijino dijete – prokomentirao, otprilike, „pa to nije ni prekršaj!”

– Smiješno. Ne znam što bih rekao, ne bih Blažičku pridavao nikakvu pažnju. Ali, znam kako sam prošao. I kako sam mogao proći. Nije puno nedostajalo da mi Burton završi karijeru. Srećom, malo sam poskočio i izbjegao gotovo siguran prijelom noge. Nisam, međutim, uspio izbjeći Burtonove krampone, ostavio mi je finu uspomenu – kaže Blagojević, znan i pod kodnim imenom Finta, što podrazumijeva da osim čvrstine u duelu u njegovoj izvedbi ima i vica, kreacije… Finte!

Inače, Finta i društvo nisu loše izgledali prošle nedjelje u maksimirskom srazu… Protiv moćnog Dinama pali su tek iz – „penala”!

– Bili smo dobri, nisu nam radili velike probleme do te situacije kod kaznenog udarca kojem je prethodila naša gruba individualna pogreška. Za nešto više od poraza nedostajalo nam je mirnoće, možda i malo više odlučnosti u igri prema naprijed. Iako, na predahu između dva poluvremena bio je dogovor da držimo tih 0:1, to je aktivan rezultat, i strpljivo čekamo šansu. Dočekali smo, i to kakvu, ali Vuk nije bio na uobičajenoj razini, onakve zicere u pravilu zabija i kad je pospan. No, sve u svemu, imamo se za što uhvatiti kada je u pitanju budućnost.

Budućnost koja za Fintu i suigrače počinje već ove srijede protiv Rijeke koju su nedavno iznenađujuće izbacili u polufinalu Kupa Hrvatske (3:2)…

– To je uvijek derbi, a Riječani će u njega ući nabrijani zbog nedavnog poraza u Kupu. Oni se bore za Europu, stigli su nadomak Gorici, ali mi se borimo za goli život. Prema tome, motiv bi trebao, pa i morao, biti na našoj strani. Šteta što nećemo imati Gržana, Bosančića, Vuka i Guzine koji ih je u Kupu gotovo sam pobijedio, zabio je, asistirao… No, ulaze četvorica novih, idemo se potući, kao kapetan tražim borbu „kost na kost”!

Do kraja sezone pred Istrom 1961 je sedam „kvalifikacijskih” utakmica u borbi za ostanak…

– Svaka je za nas kao Liga prvaka. Bježimo posljednjoj Lokomotivi četiri boda, a Varaždin nama bod. Odlučivat će utakmice „u glavu”, naši međusobni dvoboji. Tko će ispasti? Ha, netko će biti višak, jedan mora. Glupo mi je raditi račun bez krčmara, nekoga napaliti i dodatno motivirati kakvom nezgodnom izjavom. Svatko neka gleda svoja posla, podvući ćemo crtu na kraju i vidjeti tko je u toj priči najslabija karika.

Osim sedam „povijesnih” utakmica Istru 1961 očekuje još i finale Kupa.

– Ma, daleko je to još, tko će o tome razmišljati… Na kraju krajeva, ne znamo ni tko nam je protivnik. Naravno, da mogu birati, više bih volio Goricu, nego Dinamo.

Da može birati, što bi Finta odabrao; osvajanje Kupa i ispadanje iz lige ili poraz u finalu i ostanak u HNL eliti?

– Uh, teško pitanje, preteško. Oba odgovora čine mi se pogrešnima. 

Ipak…?

– Osvojiti Kup Hrvatske i ostati u Prvoj HNL, to je moj odgovor. Ne mogu i ne smijem drugačije razmišljati. S jedne strane, nezgodno je ispasti iz lige. S druge strane, osvajanje Kupa je prilika generacije, većina mojih suigrača vjerojatno više neće dobiti šansu za osvajanje trofeja. Ja ih imam ponešto, prvenstvo, dva Kupa i Superkup sa Žalgirisom u Litvi te Kup s RFS Rigom u Latviji. Ali, to su za mene sve drveni trofeji, sve bi ih zamijenio za ovosezonski s Istrom. Nije nemoguće, na jednu utakmicu pogotovo. S tim da Goricu u polufinalu protiv Dinama uopće ne bih otpisao.

Bi li otpisao povratak u Vinkovce?

– Ne bih ni to. Cibalia je moj klub, prošao sam sve njezine mlađe uzraste, kao Cibalijin član probio sam se i do mladih reprezentativnih selekcija, ali mi je žao što nisam ostavio dublji pečat u ozbiljnom, seniorskom nogometu. Ostao sam na tih pet-šest seniorskih utakmica… S jedne strane, nisam dobio pravu priliku, što je možda i razumljivo jer sam bio klinac, a Cibalia je tih godina bila u borbi za ostanak pa za razvoj mladog igrača nije bilo prostora, možda ni hrabrosti od trenera. Jedini trener kojeg cijenim iz vinkovačkih dana je Mile Petković, on mi je dao šansu protiv Zagreba, nažalost u toj utakmici sam se i ozlijedio. Ali, Mile me očvrsnuo, definitivno. No, ruku na srce, ima i moje krivice u toj vinkovačkoj epizodi, dosta gluposti sam radio, izlasci, curice, nestrpljivost…

Uglavnom?

– Volio bih odigrati još sezonu u Cibaliji, zašto ne… Ali, to dolazi u obzir tek na ljeto 2022. godine, dotad imam ugovor s Istrom. Vidjet ćemo, bilo bi lijepo, ali o tom potom. Imat ću tada 35 godina, možda ću im biti prestar. Zdravlje? Zasad sve OK, top izdanje.

Takav Finta, u top izdanju, trebat će Istri 1961 u završnici ove sezone!