
PIŠE: Ivan Grigić-Šinko
Znate šta mi je super u Vinkovcima?
Gdje god se počne nešto graditi, naleti se na neke rimske iskopine i arheološko blago. To te mora ispunjavati ponosom jer znaš da je tu stoljećima prije tebe živjela neka, želim vjerovati, zajebana ekipa, a ti si samo nastavak te priče.
Nezgodno je što te nekad strah i kopati nos da ne naletiš na rimski sarkofag ili amforu.
Dijametralno suprotan primjer je pisanje o bilo kakvoj temi u našem gradu. Kad god poželim napisati neku lijepu i ohrabrujuću priču, nešto mi se ispriječi i odvede na potpuno drugu stranu…
Jebiga, možda je i do mene…
Poželih malo najaviti skorašnje otvaranje Cibalijinog terena s umjetnom travom. Već sam vidio more ljudi, sve selekcije u klupskim trenerkama, upravu upicanjenu kao za sprovod, velečasnog koji će obaviti egzorc…, koji će posvetiti teren i, naravno, lokalne političare koji će se u govorima natjecati tko je zaslužniji.
Jedan će trabunjati kako je ovo „…iznimno važan korak k tome da mlade vežemo za našu predivnu Slavoniju i da zaustavimo iseljavanje…“, dok će drugi, ozbiljan kao rak pluća, laprdati da je ovaj teren „…dokaz kako grad brine za svoje najmlađe, koji su naša budućnost i naše najveće blago!“
Vrećice za povraćanje po promotivnoj cijeni dobijete na ulazu.
Taj dan nitko neće spominjati podatak da smo jedina županija koja nema teren s umjetnom travom i poraznu činjenicu da ih je većina teren izgradila sredstvima iz europskih fondova, a mi smo iskesali oko 2 milijuna gradskog novca.
Ima se…
Eto, opet ja i moje negativnosti, jednostavno si ne mogu pomoći, pripisat ću to dubokom nezadovoljstvu vlastitim životom i običnoj ljudskoj ljubomori. I komunizmu…
Nego, vratimo se mi na teren.
Radovi tvrtke Sokol d.o.o. iz Vinkovaca, koja je „pobijedila“ na natječaju, trebali su biti završeni prvog dana mjeseca listopada, nakon čega bi Hrvatski nogometni savez odradio svoj dio postavljanja podloge.
Planirano otvaranje terena je zakazano za 15. listopad 2022. godine.
Ne bojte se, ništa niste propustili, ovako teren izgleda 19. listopada, četiri dana nakon „otvaranja“…

Iako sam igrao i na lošijim igralištima, čak i oni koji ne prate nogomet vide da na ovdje nedostaju još neke sitnice…
Želeći saznati gdje je to zapelo, nazvao sam izvođača radova, tvrtku Sokol d.o.o., Vinkovci.
Ljubazna tajnica me je uputila na gospodina Ivana Božića koji se nije javljao, ali me je na moj SMS, također SMS-om, usmjerio na gospodina Tvrtka Juroša.
Gospodin Juroš nije bio raspoložen za davanje izjava o ovoj temi, samo je rekao da o tome trebamo razgovarati s naručiteljem radova, u ovom slučaju je to Grad Vinkovci, tako da smo zbog te tajnovitosti ostali uskraćeni za neke, vjerujem, zanimljive odgovore kao npr.
– zbog čega kasne radovi i zašto će dio koji treba odraditi Sokol d.o.o, umjesto ugovorenih 2 mjeseca, trajati znatno duže?
– zašto u četvrtak 20. listopada na gradilištu nije bilo nikoga iz spomenute tvrtke, ali je vozio kamion tvrtke Žrvanj iz Ivankova i bager vinkovačkog Cestorada?
– je li tvrtka Žrvanj d.o.o. podizvođač radova i ako jeste je li tvrtka Sokol d.o.o. svjesno izabrala njih iako je znala da nemaju kapacitet za obaviti takav posao u roku?
– kakva je uloga firme Cestorad d.d. u cijeloj priči?
– hoće li tvrtka Sokol d.o.o platiti penale zbog kašnjenja radova?
– za koji datum je planiran završetak njihovog djela posla?
Dakle, puno je pitanja bez odgovora i prostora za špekulacije i ako ste pomislili da je ovo tipična, tragična hrvatska priča na kakve smo već oguglali, šta ćete tek reći za nastavak?!
Velika je vjerojatnost da jednog dana, kada pripremni radovi i budu zgotovljeni, umjetna podloga neće biti postavljena.
Zašto?
Zato što bi, prije postavljanje trave od strane HNS-a, trebalo postaviti reflektore odnosno rasvjetu. Bitno je da se radovi obavljaju točno tim redom jer bi u protivnom kamioni, da bi postavili reflektore kod južnog gola, morali jurcati po igralištu i time mu nanijeli nepopravljivu štetu.
Pa dobro, razmišlja prosječni čitatelj, onda prvo postaviš „lefrektore“ pa podlogu, kakav problem?
E, problem je u tome što se za nabavu i postavljanje rasvjete obvezala Vukovarsko-srijemska županija, koja je sredinom 2020. godine i kupila rasvjetna tijela.
Je li tu trebalo raspisati natječaj i zaprimiti minimalno tri ponude pa odabrati najpovoljniju ili se može i ovako, direktno?
Poslan je zahtjev za pristup informacijama pa ćete biti pravovremeno informirani….
Ali, ni to nije sve…
Rasvjetna tijela imamo, ali nemamo stupove za njih!!!
Znači, žarulje stoje u skladištu preko dvije godine i potpuno su neupotrebljive bez stupova i nosača, od kojih jedan košta oko 20.000 kuna (gruba procjena).
A treba nam šest pa vi računajte….
Normalno, klub nema novaca ni za šaraf, tako da je svečano otvaranje prolongirano do daljnjeg.
Doduše, Vukovarsko-srijemska županija se ugovorom obvezala za „…nabavu i postavljanje rasvjete“ pa se pretpostavlja se da su oni dužni odraditi (i platiti!) taj dio.
Na upit predsjednika Nadzornog odbora HNK Cibalija Hrvoja Ničea o možebitnoj kupovini spornih stupova, župan Damir Dekanić odgovara“…to nije moj problem jer ja to nisam ni dogovarao, obrati se Boži Galiću!“
Što će dalje biti, pozorno ćemo pratiti, ali jedno je sigurno: većina poslova u Vinkovcima se obavlja mutno, površno, aljkavo i amaterski!
Vidno razočaran, vozeći se kući i prolazeći pored stadiona, obuzele su me grešne misli (nije to što ste pomislili!), a koje mi se javljaju već neko vrijeme: zaslužuje li Cibalia uopće te novce koji se u nju ulažu?!?