Statist u Šestom autobusu: Osjećam se poniženo, ni nakon tri godine nije mi isplaćen honorar!

IZVOR: screenshot/youtube

Film Šesti autobus redatelja Eduarda Galića ratna je drama o slomu obrane Vukovara. I vrlo je gledan u hrvatskim kinima, kažu brojevi. Sniman je u Gašincima kod Đakova, na tamošnjem vojnom poligonu, zatim u Glini, Zagrebu, Beogradu, a dakako i Vukovaru. Među brojnim statistima našao se i Davor Špadijer, Vukovarac koji je rođen i odrastao u Vinkovcima.

– Imao sam ulogu teritorijalca, u hangaru na Ovčari, po izlasku iz autobusa – govori nam Špadijer dodajući i ovo:

– Napiši da sam maloljetni branitelj, hrvatski ratni vojni invalid, dočasnik Hrvatske vojske i bivši član HDZ-a.

Evo, napisano… Što još želi poručiti?

– Želim poručiti da niti tri godine nakon snimanja nije isplaćen honorar.

Špadijer se odmah ograđuje:

– Da se razumijemo, ne radi se ovdje o tih 250 kuna koliko sam trebao dobiti za cjelodnevno snimanje. Da su rekli „idemo na domoljublje”, odradio bih to besplatno.

Ovako…

– Osjećam se prevareno. Čak i poniženo. Na Facebook stranicu filma poslao sam upit o honoraru, no administrator je najprije brisao moje komentare, a na kraju me blokirao.

Davor Špadijer je statirao i u filmu Štafeta smrti

Sve u svemu…?

Ponijeli su se nekorektno. Trebali su odmah u startu reći da nema love i da to odradimo pro bono. Nije problem, da je trebalo bio bih i deset dana na snimanju, jer ne moram govoriti što mi kao hrvatskom branitelju i Vukovarcu znači film koji govori o tim danima. Još jednom ponavljam, uopće nije riječ o 250 kuna, nego o povrijeđenom ljudskom dostojanstvu. Statirao sam i u filmu Štafeta smrti, bez ijedne kune naknade. Nikakav problem, u startu je tako dogovoreno – zaključuje Špadijer uz napomenu, „znam još nekoliko ljudi iz Vukovara koji su ostali bez honorara”.

Kontaktirali smo na ovu temu i Dominika Galića, scenarista i producenta Šestog autobusa. Evo njegova obrazloženja:

– Umoran sam već od ove priče koja traje već tri godine od kojih sam valjda godinu potrošio na statiste. Bilo ih je mnogo, 300-injak. Ovi kojima honorari još nisu isplaćeni su u ogromnoj manjini, svega ih je nekoliko. Ljudi su slali krive brojeve žiro računa, pa brojeve tekućih računa na koje im ne možemo uplaćivati novac, pa broj maminog žiro računa… Ne kažem da u cijeloj priči nema i nekog našeg previda, ali nemoguće je imati apsolutnu kontrolu svega u takvom projektu u kojem sudjeluje toliki broj ljudi. Ovaj razgovor mi je užasan… Ovako, pozivam sve kojima nisu isplaćeni honorari da se jave s točnim brojevima žiro računa i riješit ćemo problem – zaključio je Galić.