Suci – leukemija hrvatskog nogometa

Jučer smo pobijedili zahvaljujući poklonjenom penalu.

Eto, i ta mi je rečenica prešla preko tipkovnice, tako da se ne moram natezati s pisanjem uvoda.

Dok smo sin i ja sušili robu, a tekmu smo gledali s „istoka dolje“ gdje se, nekim čudom, pokisne više nego na „istoku gore“ , objašnjavao sam mu kako je Ciba danas bila rastrčana, opasna, borbena i da je apsolutno zaslužila pobijediti.

Nisam mu propustio napomenuti da penal ne bi sudio ni Tomo Radotić!

Kont’o sam da iz mene progovara dopamin i oksitocin u kombinaciji s pivom iz Bajinog gepeka, rekoh sebi „prespavaj, odradi noćnu pa ako te i ujutro bude držalo, napiši nešto“.

Drži me…

Nogometne suce u Hrvatskoj dijelimo u tri kategorije: neznalice, kriminalci i neznalicekriminalci. Ovaj „naš“ jučerašnji čak nije ni bio loš, budućnost će ga vjerojatno svrstati u kategoriju dva, možda je mogao svirati jedan „nalpe“ za nas u prvom poluvremenu, ne mogu se zaklet.

Ostalo više-manje korektno, do 83. minute.

Trudim se biti objektivan, ali kad je Cibalia u pitanju, uvijek je u igri širok spektar emocija tako da je to često nemoguće. Međutim, iako udaljen nekih 60-ak metara od mjesta zločina, okružen brdom glasnih luđaka i s tri piva u sebi, jasno sam vidio da od jedanajsterca nema ni „j“.

Zašto je onda taj magarac, desetak metara udaljen i ( valjda?!) potpuno trijezan, svirao takav kazneni udarac?

Siguran sam da nismo „ušli“ u suce jer nemamo novaca i veza, općenito utjecaj u HNS-u nam je nikakav, a i motiv bi bio upitan.

Možda nam je „vraćao“ za neke nakaradne sudačke odluke iz prošlosti, a na štetu Cibalije ih je barem uvijek bilo?

Uglavnom, za ovu priču je to manje važno, bitno je naša reakcija u ovom slučaju.

Subotnja utakmica je bila idealna prilika da napravimo svojevrsni presedan u hrvatskom nogometu. Sigurno ste milijun puta čuli da uprava, trener ili igrač kluba koji je dobio „poguranac“, na pitanje da komentiraju spornu odluku, krenu nabacivati fraze „s mog mjesta se nije dobro vidjelo“, „bio sam pokriven“ ili „treba vjerovati sucu koji je bio odlično postavljen“.

Šta mislite kako bi u hrvatskom medijskom prostoru odjeknula izjava predsjednice HNK Cibalia “sudac je svojom sramotnom odlukom direktno utjecao na konačan ishod i momcima iz Sigeta ukrao zaslužen bod“, a da trener potvrdi kako „nama ne treba ovakva sudačka lakrdija, ovim putem se ispričavamo ekipi Hrvatskog dragovoljca“.

Vjerujte mi na riječ, svi bi bili oduševljeni!

Ustvari, možda ne baš svi jer bi Cibalia u preostalih dvadesetak kola vjerojatno osvojila još možda pet bodova i uspješno se plasirala u niži rang natjecanja, sjekli bi nas k’o parizer gdje god stignu!

Dakle, u ovakvom odnosu snaga, takav nastup definitivno otpada…

Činjenica da ti je šupak danas pomogao, ne bi nas trebala radovati, jer će možda već u subotu protiv Rudeša biti delegiran novi plaćeni ubojica koje nam, u suradnji sa svojim suučesnicima sa zastavicama, neće dati preći centar.

Kad se budemo žalili, odgovorit će nam nešto u stilu: Šta cvilite, šutili ste kad ste dobili onakav penal protiv Dragovoljca, a?!

I iduću subotu se cirkus nastavlja…

Sjećate li se afere Pošteno suđenje?

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/kako-je-hrvoje-males-postao-budala-20140117

Kao i svaki sudski proces u Hrvatskoj, i ovaj je bio živa komedija, ali za ovu priču je bitno to da niti jedan nogometni sudac koji je uzimao novce za tzv. „pošteno suđenje“ nije optužen, procesuiran, a kamoli osuđen!?

Nogometna sudačka organizacija je samo preslika „velikog brata“, odnosno pravosuđa, u Hrvatskoj: hrpa kriminala, još više mita, korupcija „all you can eat“ i rodbinskih veza kao u turskoj seriji!

Odlutah sam malo od teme, htjedoh samo napisati savjet kako se pokušati boriti protiv takve sudačke prakse na nogometnim terenima.

Možda apeli vladajućima, referendumi, online peticije i nešto u tom, šatro demokratskom, stilu?

Možemo pokušati, predlažem pritom jednako demokratsku metodu; čim sudačka trojka koja je dolazi u Vinkovce iziđe iz automobila valjalo bi ispitati tvrdoću njihovih leđa i fizičku spremnost te otpornost na djelovanje primjerenih oruđa. 

Sa sljedećom trojkom ponoviti postupak…

Dva mjeseca i tridesetak kaznenih prijava kasnije, vidjeti što smo postigli…

Odgovor znate, ništa!

Sve dok napadamo i vrijeđamo suce koji sude protiv nas, a po leđima tapšemo i častimo večerama one koji nas guraju, bit će nam ovako.

Dakle, Melnjak, zabij si taj izmišljeni penal u guzicu, ti i tvoje kolege iz sudačke organizacije, takva nam pomoć ne treba!

A prosječnom, neupućenom čitatelju toplo preporučujem da, kad idući put negdje pročita da su „navijači najveći problem hrvatskog nogometa“ , dobro razmisli.

Jesmo, problem smo, ali nismo ni u TOP 10.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Vinkulja.hr portala.