Danas je spomendan jednog od najvećih svetaca Katoličke crkve, svetog Augustina. Uz svetog Pavla vjerojatno je jedan od najpoznatijih svetaca obraćenika koji je život ispunjen grijehom zamijenio životom ispunjenim vjerom. Njegova majka sveta Monika, dugo godina je molila za njegovo obraćenje, a njene molitve su obilato uslišane. Augustin je došao iz Afrike u Europu na školovanje, dugo je tragao za smislom života, boravio je u Rimu, čitao je djela različitih pisaca, pridružio se krivovjercima manihejcina. Živio je raskalašeno i razvratno, daleko od Krista. Služba ga je odvela u Milano gdje se nakon susreta s svetim Ambrozijem i njegovim propovijedima počeo mijenjati. Obraćenje je doživio u 32. godini života. Nakon što je doživjela njegovo obraćenje njegova majka Monika umire u Ostiji, na ušću Tibera.
Augustin se nakon toga vraća iz Europe u Afriku gdje je tri godine živio povučeno, gotovo redovnički, proučavao je filozofiju i teologiju, a na poticaj naroda, ne potpuno svojom voljom, 391. godine zaređen je za svećenika, a već 5 godina kasnije postaje biskupom. Propovijedao je revno i nadahnuto, uz pastoralni rad pomagao je siromasima i potrebitima. Augustin je do kraja života napisao čak 113 knjiga i 218 pisama. Jedan je od najvećih crkvenih učitelja, najznačajnijih filozofskih mislilaca i genij teološke misli. Njegova djela i danas nadahnjuju i izazivaju divljenje. Najpoznatije među njima svakako su “Ispovijesti”, koje predstavljaju remek djelo ne samo kršćanskog promišljanja već i svjetske književnosti. U njemu bez zadrške govori o svom životnom putu, svim pogreškama koje su ga dovele do konačnog obraćenja, a možda najpoznatija i najcitiranija misao iz tog djela je: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi (Bože).” U djelu “O božjoj državi” svojom dubokoumnom teologijom obranio je kršćanstvo od hereza onog doba koje su iskrivljavale kršćanski nauk. Umro je 430. godine u Hopinu. Proglašen je crkvenim naučiteljem 1298. godine. U “Ispovijestima” sveti Augustin savršeno sažima svoj život riječima: “Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.”